Matica hrvatska izložila ‘Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik’ Marka Samardžije

Knjiga “Srpsko – hrvatski objasnidbeni rječnik” hrvatskoga jezikoslovca Marka Samardžije izložena je na izložbenom prostoru Matice hrvatske na Interliberu u V. paviljonu Zagrebačkoga velesajma (ZV).

Samardžija napominje da je ovaj rječnik njegovo autorsko djelo te podsjeća kako su davno uočene razlike što postoje u leksiku između srpskoga i hrvatskog standardnog jezika kao i između srpskih i hrvatskih nestandardnih i substabdardnih idioma.

“U općeuporabnom leksiku i strukovnim nazivljima tih dvaju standardnih jezika te su razlike rezultat duga i odjelita razvoja dviju jezičnih i etničkih zajednica”, piše autor u predgovoru rječnika i dodaje kako te zajednice imaju različita ishodišta od vjerskih i civilizacijskih do različitih standardizacijskih procesa i kodifikacijskih nastojanja.

Naglasivši kako svaka jezična zajednica svoj standardni jezik razvija po mjeri vlastitih komunikacijskih zahtjeva i potreba Samardžija navodi kako između dvaju standardnih jezika srpskoga i hrvatskoga čak više negoli u općem leksiku postoje znatne razlike između strukovnih i znanstvenih nazivlja.

Odlučio sam sastaviti ovaj rječnik, naglašava Samardžija, po načelima dvojezične leksikografije prvenstveno kao praktično objasnidbeno pomagalo pripadnicima hrvatske jezične zajednice za što potpunije, ispravnije i cjelovitije razumijevanje leksika srpskoga jezika.

Dodaje kako su ga u izradbi i sastavljanju vodili isti razlozi zbog kojih leksikografi već stoljećima izrađuju slična djela.

Namjera mu je, kako napominje, govornicima hrvatske jezične zajednice olakšati razumijevanje srpskih općeleksičkih i češćih terminoloških osebujnosti kad se, i ako se s njima susretnu u govorenoj ili pisanoj komunikaciji.

Podsjeća kako su uglavnom obrađeni leksemi s čijim bi razumijevanjem moglo biti leksičko-semantičkih poteškoća, a ne svi srpski leksemi u kojima postoji bar neka razlika prema hrvatskim leksemima.

Navodi kako je u izboru srpskih leksema i njihovoj obradbi kao natuknica težio leksiku suvremene srpske govorne i pisane komunikacije (književnost, novine) te da je iz organskih idioma, strukovnih i znanstvenih nazivlja obradio samo odabrane, što ne znači uvijek i najčešće nazive.

U rječnik su, kako objašnjava, na početku svakoga slova, osim slova nj, uvrštene lekiskonski sažete natuknice o odabranim događajima iz srpske nacionalne i političke povijesti, o nacionalnim ustanovama, kao i o pothvatima, djelima i fenomenima materijalne, pisane i popularne kulture.

Samardžija upozorava korisnike rječnika kako kao autor ovoga rječnika nema kompentencije izvornoga govornika srpskoga jezika, nego leksiku srpskoga jezika pristupa kao inojezični govornik s težnjom da taj jezik uz pomoć odgovarajuće leksikografske literature i opisnoga inventara približi pripadnicima vlastite hrvatske jezične i etničke zajednice.

“Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik” (599 str.), koji je objavila Matica hrvatska, osim leksikografskoga dijela (29-589) sastoji se i od predgovora, popisa kratica, napomene i popisa leksikografskih izvora te dodatka na kraju knjige u kojem su popisani češći zemljopisni nazivi.

Profesor Marko Samardžija rođen je 1947. u Vođincima kod Vinkovaca. Bio je predstojnik Katedre za standardni hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu od 1992. do 2006., a pročelnik Odsjeka za kroatistiku od 1996. do 1998. Bio je ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje god. 2001. i 2002. Član je Međunarodnog povjerenstva za slavenske književne/standardne jezike od 1995. godine. Predsjednik je Hrvatskoga slavističkog odbora od 2004. Gostujući je profesor na sveučilištima u Mostaru, Pečuhu, Sambotelu, Kölnu i Skopju te gost predavač na sveučilištima u Sosnowiecu, Varšavi, Ljubljani, Poznanju, Budimpešti. Gost predavač je na sveučilištima u Budimpešti, Katowicama, Ljubljani, Poznanju, Varšavi i Skopju.

Autor je više knjiga, među kojima i knjige “Hrvatski jezik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj”, “Nekoć i nedavno. Odabrane teme iz leksikologije i novije povijesti hrvatskoga standardnog jezika”, “Hrvatski kao povijesni jezik” te “Hrvatski jezik, pravopis i jezična politika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj”.