Biskup Košić: Stepinac se nije bojao zamjeriti nacizmu i komunizmu, pa ni novovjekim –izmima koji ga progone!

stepinac
Foto: Sisačka biskupija

Župa Budaševo svečano je u četvrtak, 10. veljače proslavila svetkovinu svog zaštitnika i suzaštitnika biskupije bl. Alojzija Stepinca. Središnje misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, ekonom mons. Zdravkom Novakom, domaćim župnikom vlč. Krešimirom Bulićem i više svećenika. U homiliji biskup je istaknuo da je bl. Alojzije Stepinac bio “prorok Božji koji Božju Riječ sluša i prenosi svom narodu.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U homiliji, biskup je podsjetio kako je ovo pastoralna godina Božje Riječi u biskupiji. Zato se posebno osvrnuo na odnos bl. Alojzija prema Božjoj Riječi. Istaknuo je i da je blaženik, a kako je to uočio p. Celestin Tomić, veoma dobro poznavao Sveto Pismo kojim se obilno koristio u svim svojim propovijedima, govorima i pismima. Dapače, bio je toliko srastao s porukom Pisma da možemo reći kako je bl. Alojzije Stepinac upravo čovjek Riječi Božje.

“On nikada ne propovijeda bez oslonca na Sveto Pismo”

Biskup je posjetio i na to da je Stepinac kada je bio u zatočeništvu u Krašiću 1954. započeo s biblijskim propovijedima. „Napisao je: 50 propovijedi o Knjizi postanka, 75 homilija o Knjizi izlaska, 37 o Knjizi brojeva. Želio je nastaviti i dalje, započeo je s Levitskim zakonikom, a onda ga je prekinula smrt da dalje nastavi. U svojem citiranju Sv. pisma nadbiskup Stepinac se prvo služio Vulgatom i navodio latinski navode, a poslije 1941. i prijevoda nadbiskupa Ivana ev. Šarića, prenosi biblijske navode prema tom izdanju. Od knjiga NZ najviše je koristio Matejevo evanđelje, Pavlove poslanice i Ivanove spise. Ne naziva ga uzalud p. Tomić zaljubljenikom Božje Riječi. On nikada ne propovijeda bez oslonca na Sveto Pismo. Tu je majstor poznavanja smisla i dubljeg značenja uvijek aktualne Riječi Božje“.

Poručio je i kako je kao navjestitelj Božje Riječi bl. Alojzije bio prorok Božji koji Božju Riječ sluša i prenosi svom narodu. „Proroci su uvijek beskompromisno naviještali Božje Riječi, ali su zato bili i progonjeni i ubijani, nesmiljeno ih je odbacivao i monarh i narod. Zašto? Jer su pozivali narod na vjernost Bogu koji ih je izveo iz ropstva egipatskoga, a oni su se odvraćali od njega i štovali krive bogove. Nije li i bl. Alojzije Stepinac naš suvremeni Ilija koji grmi i poziva naš narod na vjernost Kristu, usprkos svih krivih bezbožničkih ideologija? Ali zato ga i progone.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Stepinac je bio pravi Kristov vojnik, a to je zahtijevao i od svećenika”

Kao što se nije bojao zamjeriti nacizmu i komunizmu, ni danas se ne sviđa novovjekim –izmima koji ga nemilo progone. Zar nije zbog toga i njegova kauza zaustavljena? Zar ga vole mrzitelji istine? I danas ne mogu još uvijek mnogi javno reći što se stvarno događalo za vrijeme njegove nadbiskupske službe jer su dogmatizirane lažne tvrdnje o našoj povijesti. Nadalje, naš je sveti Blaženik uvjeren kako je poslan boriti se za Krista i njegovo Kraljevstvo na zemlji. To mu je vrhovni cilj. Toliko da sebe u svemu zaboravlja. Ne misli ni na koje drugo dobro nego na dobro koje može dati samo Krist.“, rekao je biskup. Dodao je kako je Alojzije bio pravi Kristov vojnik, a to je zahtijevao i od svećenika.

U nastavku, biskup je istaknuo i kako su mu osobno zanimljive same njegove formulacije, način odnosno stil govora, koji odaje uvijek izvanrednu jasnoću i odlučnost. „On zna što hoće i to želi svim bićem. On nema dilema niti preispitivanja temeljnih zahtjeva Kristova evanđelja. On ga razumije i slijedi do kraja. ‘Ili jesi ili nisi’, poznata je njegova rečenica koja se odnosi na svećenike, ali može se odnositi i na svakog kršćanina koji bi trebao to biti uvijek do kraja. „Kad je recimo bio zatočen u Krašiću, osobito se naš sveti Blaženik oštro i nepokolebivo borio protiv svećeničkog udruženja, Društva Sv. Ćirila i Metoda koje je osnovao režim da pokori i nadzire katoličko svećenstvo. Hvalio je one biskupe koji su također oštro i odlučno bili protiv toga, poput Dragutina Nežića, a nije bio zadovoljan s onima koji su bili popustljivi prema toj pojavi.

Trebali bismo povezivati disciplinu i ljubav

Možda je nakon Drugog vatikanskog sabora i obnove Crkve takav militaristički duh u Crkvi pao u zaborav ili potisnut u pozadinu crkvenog navještaja jer svi žele samo ljubavlju i nježnošću, dobrotom i milosrđem naviještati Boga te ga prikazuju više kao dobroćudnog starca, a Krista kao prijatelja malenih i onoga koji oprašta grješnicima. Pa ipak Bog je i pravedan i sudac, on je svoga Sina poslao da podnese smrt na križu, što nije nimalo nježan i ugodan događaj nego pun odlučnosti, vojne discipline i hrabrosti. Zapravo, trebali bismo povezivati i jedno i drugo. Možda je naš sveti Blaženik bio tako odlučan i vojnički jasan i čvrst jer su bila takva, surova vremena koja su to od njega tražila, ali on je bio i veoma nježan i drag, samo što je to vješto skrivao“, ustvrdio je biskup.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U nastavku se zapitao jesu li i danas nastupila teška vremena i treba li Crkva odlučnosti i spremnosti na borbu za kršćanska načela i vrijednosti? „Doista, kršćanske se svetosti sve više razvodnjavaju, upregnula se sva sila sredstava, ljudi i ideja da porazi Crkvu i promijeni njezino poslanje. Ponegdje se i crkveni čelni ljudi, a i sami vjernici, prilagođavaju tako da se čini da se i odriču svojih kršćanskih načela pa se više niti ne zna što je to kršćansko, a što svjetovno. Što imamo zastupati mi koji u Krista vjerujemo, a što nudi svijet.

“Blaženik će biti sve više aktualan i zanimljiv”

Je li moguće da je to postalo toliko slično da vjernike ne možemo više niti razlikovati od ljudi ovoga svijeta koje vode posve ovozemaljska načela? Nije li vrijeme da se probude vjernici i bore se za svoje uvjerenje, da ne dopuste da njima upravljaju oni koji to nisu? Čini se da će zbog toga naš sveti Blaženik biti sve više aktualan i zanimljiv, jer je borac koji ne odustaje od obrane Božje časti. Ne boji se za sebe i nema svojih interesa, nego brani samo Kristovo evanđelje“, zaključio je biskup.

>Stepinac 1940.: Kome povjeriti narodnu budućnost? Predstavnicima ideologije mržnje ili Kristu, koji je ljubav?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nakon popričesne molitve pobjednice literarnog natječaja „Tko je za mene Alojzije Stepinac“, u organizaciji Udruge „Radost“ iz Budaševa pročitale su okupljenima svoje radove, a na kraju biskupu je na dolasku kao i na poruci o bl. Alojziju Stepincu, zahvalio župnik Bulić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.