U palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u srijedu 15. lipnja održana je svečanost na kojoj je predsjednik HAZU-a akademik Velimir Neidhardt proglasio nove članove Akademije redovite i dopisne članove te članove suradnike HAZU-a. Među potonjima je izv. prof. dr. sc. Maša Kolanović koja je postala članica suradnica u Razredu za književnost. O njoj smo već pisali u kontekstu njezine podrške Deklaraciji o takozvanom “zajedničkom jeziku”, a koja je naišla na osudu predstavnika hrvatskog državnog vrha, jezične, kulturne, ali i šire javnosti te samog HAZU-a. U tom je kontekstu zanimljiv govor akademika Drage Štambuka, upravo iz Razreda za književnost.
”Za članove suradnike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabrani su: u Razredu za društvene znanosti Ivana Horbec, u Razredu za filološke znanosti Ivan Marković i Nikola Vuletić, u Razredu za književnost Maša Kolanović i Tena Štivičić’, priopćeno je u srijedu iz HAZU-a nakon što je u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti održana svečanost na kojoj je predsjednik HAZU-a akademik Velimir Neidhardt proglasio nove članove Akademije izabrane 19. svibnja, kao i one izabrane 2020., te im uručio povelje.
Na skupštini HAZU-a 19. svibnja izabrano je 17 novih redovitih članova, pet dopisnih članova i pet članova suradnika HAZU-a, a 16. studenoga 2020. izabrano je sedam redovitih članova, osam dopisnih članova i 11 članova suradnika. Zbog pandemije nije im bilo moguće tada uručiti povelje.
Govor akademika Štambuka
U ime izabranih članova zahvalio je akademik Drago Štambuk koji je među ostalim rekao: “Pred dragim kamenom hrvatskoga jezika i pismenosti, kano pred najsvetijim domovinskim oltarom, budimo manji od zrna gorušice. Samo iz malenoga izrast će stablo nebesko; predajmo ga Domovini, i ne zaboravimo zaslužne pređe. Ono čega nam nikada nije dovoljno jest blagoslov, potrebniji od svake druge potpore; neka Svevišnji koji znade naše uzlete i slabosti, talente i propuste, ojača sve nas kako bi stvaralačkom ljubavlju, poput časnih predaka, sačuvali našu vječnu Hrvatsku. Budimo njezinim sjajnim mačem i srebrnim štitom – obrana od nadirućih neizvjesnosti, a pronicljivim srcem daj nam, Bože, graditi potrebitu slogu kako bi, kao narod, obzirno i razumno usmjeravali svoj hod kroz zemaljska i kozmička iskušenja što se ovih izazovnih dana otvaraju pred nama i pred sve zabrinutijim čovječanstvom. Obećavam u svoje, i današnjih pristupnika – ime, da ćemo kao članovi ove dične ustanove, dati najbolje od sebe, na slavu i ponos jedine nam domovine”, kazao je akademik Štambuk.
Ove poetske i domoljubne riječi akademika Štambuka u suprotnosti su sa stajalištima nove članice suradnice u Razredu za književnost Maše Kolanović.
Kakvu je to Deklaraciju Kolanović potpisala?
Naime, kako je portal Narod.hr pisao, HAZU je u svoje redove primio izv. prof. dr. sc. Kolanović, s Filozofskog fakulteta, jednu od potpisnica Deklaracije o takozvanom “zajedničkom jeziku”, a koja je naišla na osudu predstavnika hrvatskog državnog vrha, jezične, kulturne, ali i šire javnosti te samog HAZU-a.
U pitanje dovodi “pravo hrvatskog naroda na vlastiti jezik”
HAZU je 2017. tu Deklaraciju ocijenio besmislenom, apsurdnom i uzaludnom inicijativom koja želi dovesti u pitanje pravo hrvatskog naroda na vlastiti hrvatski jezik, koji je priznat i normiran kao jedan od službenih jezika Europske unije.
Deklaracija o zajedničkom jeziku, podsjećamo, dijelom je projekta Jezici i nacionalizmi koji kruži prostorima, u krvavoj velikosrpskoj agresiji raspadnute, bivše Jugoslavije zagovarajući umjesto nacionalnih jezika, bosanskog, crnogorskog, hrvatskog i srpskog, jedan „zajednički jezik“ i proglašavajući nacionalne jezike izrazom agresivnog nacionalizma u segregacijskom značenju.
“Pokretači projekta očito su ocijenili da nije vrijeme da se sve karte stave na stol pa za sada govore o zajedničkom jeziku i ime mu očito izbjegavaju. Njihovu bi Deklaraciju bolje bilo nazivati Sarajevskim manifestom jer je u Hrvata značenje riječi deklaracija već zauzeto časnom hrvatskom Deklaracijom o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967. i bliskoznačnom Sarajevskom deklaracijom iz 1971.”, podsjetila je tada ugledna hrvatska jezikoslovka prof. dr. sc. Sanda Ham, s Filozofskog fakulteta u Osijeku.
“Sve nas to vrlo neugodno podsjeća na velikosrpske težnje i prije više stoljeća nametanu teoriju prema kojoj se narode određuju jezično, pa su svi štokavci Srbi, kajkavci Slovenci, a tek čakavci Hrvati”, dodala je profesorica Ham za Glas Slavonije.
Pod utjecajem Dubravke Ugrešić
Na Mašu Kolanović najviše je utjecala knjiga projugoslavenske autorice Dubravke Ugrešić.
U razgovoru za tportal Kolanović 2020. otkriva koja je to knjiga na nju najviše utjecala.
“Dubravka Ugrešić i čitav njezin opus za mene su uzor nepotkupljivosti, lucidnosti, inteligencije, autentičnosti i dosljednosti. Ugrešić svojom britkošću, ironijom, kritičnošću i erudicijom uvijek donosi nove i drugačije poglede na aktualnu sadašnjost kao spasonosan lijek od nerijetko zaglupljujućeg i predvidljivog kulturnog i političkog mainstreama.
Njezina ‘Kultura laži’ zasjala je kao svjetionik u mladim danima mog literarnog formiranja, oštreći moje senzore za detektiranje kulturnog konformizma i razotkrivajući laži nacionalnih svetinja, licemjera i ratnih huškača, kako onih s puškom, tako i onih s perom“, kazala je Kolanović.
Podsjetimo, kontroverzna projugoslavenska književnica Dubravka Ugrešić početkom 1990-ih napustila je Hrvatsku, što je poslije pravdala tobožnjim medijskim napadima na nju, iako su stvarni razlozi bili posve druge naravi. Svoja stajališta s početka devedesetih nije revidirala.
“Ugrešićka bivšu državu SFRJ doživljava kao svoju jedinu domovinu, a srpsko-hrvatski nasilnički jezični bastard kao svoj materinski jezik. Ona Jugoslaviju doživljava kao svoju otadžbinu, kao voljenu zemlju s kojom se poistovjećuje i čije rasulo ne može podnijeti, zbog čega proklinje one koji su to skrivili, na prvome mjestu Hrvate. Ona je jugoslavenski nacionalist, pa čak, što se Hrvata tiče, pokazuje ne samo apsolutno nerazumijevanje za njihovu legitimnu borbu protiv velikosrpske agresije, dakle za nacionalno oslobođenje i državnu neovisnost, već pokazuje i animozitet prema svemu što je tome narodu sveto”, napisao je o Dubravki Ugrešić pisac, prevoditelj, povjesničar, političar i diplomat Đuro Vidmarović za HKV.
Kolanović: “Antifašizam je konkretna i mukotrpna borba”
“Partizanstvo je u socijalističkoj kulturi dugo vremena imalo mitski status koji je partizansku kulturu gotovo približio fikcionalnoj činjenici, da bi onda ranih devedesetih bilo svedeno na karikaturu, neželjeni spomenik koji leti u zrak. No partizanstvo i antifašizam nisu dio nekakvog (nepoželjnog) socijalističkog folklora, oni su bili konkretna i mukotrpna borba, za koju je velik broj ljudi dalo svoj život ne bi li se svijet oslobodio od najrazornije ideologije koju je bio vidio. Antifašizam kao dio tekovina naprednog društva nije se dogodio inertnim tijekom povijesti, već mukotrpnom borbom koja, iako se nekima može činiti danas završena, nipošto ne prestaje.
To vrijedi i za feminizam. I mislim da se stanje napretka nekog društva može najbolje detektirati kad se promotri odnos zajednice prema tim dvama pokretima, točnije društvenim i ljudskim vrijednostima”, kazala je profesorica Kolanović za Pupovčeve Novosti 2017. povodom suuredničkog rada na zborniku “Kulturni život kapitalizma u Jugoslaviji; (Post)socijalizam i njegovo drugo”.
“No rituali memorizacije u Hrvatskoj, umjesto da budu katarzični, često su zloupotrijebljeni i nerijetko služe kao mjesto sakupljanja političkih bodova ili, još gore, pozornica divljanja zastrašujućih ideologija i jezivih simbola“, tvrdi Kolanović u istom razgovoru o “kulturi sjećanja” i “suočenju s prošlošću”.
Profesorica na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Maša Kolanović rođena je 1979. godine u Zagrebu gdje je završila osnovnu i srednju školu. Godine 1998. upisala je studij kroatistike i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je i diplomirala u listopadu 2003. godine, a doktorirala u travnju 2010. Od travnja 2004. godine radi kao znanstvena novakinja na Katedri za noviju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Usavršavala se na Sveučilištu u Beču ak. god. 2005./06. u sklopu Herderove stipendije i na Sveučilištu Texas u Austinu (SAD) u sklopu stipendije Junior Faculty Development Program tijekom proljetnog semestra ak. god. 2011/12. te na Trinity College u Dublinu (Irska) u ožujku i travnju 2017. u sklopu stipendije Trinity Long Room Hub Research Fellowship te na Sveučilištu New York (SAD) od siječnja do svibnja 2020. u sklopu istraživačke stipendije na Remarque Institute, navodi se na stranicama zagrebačkog Filozofskog fakulteta.
U razdoblju 2016. – 2018. bila je predstojnica Katedre za noviju hrvatsku književnost.
Od 2013. do 2021. godine voditeljica je književno-kulturološkog bloka Zagrebačke slavističke škole. Od 2017. do 2020. voditeljica je projekta ”Ekonomski temelji hrvatske književnosti” pri Hrvatskoj zakladi za znanost.
Književna i znanstvena djela
Do sada je objavila članke o književnosti i popularnoj kulturi i knjigu ”Udarnik! Buntovnik? Potrošač… Popularna kultura i hrvatski roman od socijalizma do tranzicije” (Naklada Ljevak, Zagreb, 2011.) te uredila zbornike ”Komparativni postsocijalizam: slavenska iskustva” (Zagrebačka slavistička škola – FF press, Zagreb, 2013.) i ”The Cultural Life of Capitalism in Yugoslavia: (post)Socialism and its Other” (Palgrave Macmillan, New York, 2017, zajedno s D. Jelača i D. Lugarić).
Uz to je objavila nekoliko knjiga fikcije (”Pijavice za usamljene”, Studentski centar, Zagreb, 2001.; ”Sloboština Barbie”, V.B.Z., Zagreb, 2008; ”Jamerika: trip”, Algoritam, Zagreb, 2013; ”Poštovani kukci i druge jezive priče”, Profil, Zagreb, 2019).
Članica je uredništva časopisa Književna smotra. Za svoj znanstveni rad 2010. godine nagrađena je godišnjom nagradom za znanstvene novake Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa iz područja humanističkih znanosti. Za svoj književni rad nagrađena je nagradom publike pulskog sajma knjiga Libar za vajk (2019.), godišnjom nagradom za književnost Vladimir Nazor (2020.) te nagradom Europske unije za književnost (2020.).
Pitanja bez odgovora
Prof. Kolanović i HAZU-u poslali smo niz pitanja na ovu temu, no do zaključenja teksta odgovore nismo dobili.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
