Pater Stjepan Ivan Horvat, misionar Krvi Kristove, koristi društvene mreže za evangelizaciju mladih ljudi.
Ovom prilikom donosimo njegovu priču o mačku Ružnom.
“Svi koji su živjeli u mom naselju znali su tko je Ružni. Ružni je bio mačak lutalica.
Ružni je volio tri stvari u životu – tuči se, jesti smeće i “voljeti”. Ove tri stvari u kombinaciji s uličnim životom dosta su utjecale na Ružnog.
Za početak, imao je samo jedno oko, a na mjestu drugog bila je zjapeća rupa. Sa iste strane nije imao ni uho, lijevu nogu je nekada davno lomio, ali nikada nije zarasla kako treba, pa je uvijek izgledao kao da će skrenuti na lijevu stranu. Rep je davno izgubio u nekoj tuči, ostao je samo batrljak koji se uvijek trzao. Bio je sivi prugasti mačak, ali je to bilo teško vidjeti jer su mu glava i vrat bili prekriveni ranama. Čak mu je i tijelo bilo prepuno žutih okorjelih krasta.
Svaki put kada bi ga ljudi vidjeli, reagirali bi na isti način. “KAKAV GROZAN MAČAK!”, govorili bi.
Svoj djeci su rekli da ga ni slučajno ne diraju jer je tako grozan, odrasli i djeca su ga gađali kamenjem, polijevali vodom, izbacivali iz dvorišta i udarali štapom ako bi probao ući u njihov dom.
Ružni je uvijek reagirao na isti način. Ako bi ga netko prskao vodom iz crijeva, on bi samo stajao, trpio vodu sve dok ne prestanu. Ako bi ga netko gađao nečim, pogurio bi se kao da je nešto skrivio.
Najdirljivije je bilo kada bi promatrao djecu kako se igraju. Probao bi im prići, tiho mijaučući i gurkajući glavu u njihove ruke, moleći ih za malo nježnosti i ljubavi.
Jednog dana Ružni je nježnost izgleda potražio i od susjedskih haskija. Njima se to nije svidjeli i oni su ga gadno napali. U svom stanu sam čuo njegovo očajničko mijaukanje i požurio sam mu pomoći. Kada sam stigao, već je bilo kasno – bilo je jasno da je njegov tužni život bio gotovo okončan.
Ružni je ležao u lokvi vlastite krvi, s nogama i stražnjim dijelom leđa iskrivljenim pod čudnim kutom dok mu je na prednjoj strani tijela zjapila ogromna rupa. Kada sam ga podigao i probao ga odnijeti kući, čulo se kako šišti i ropće, borio se da ga ostavim. Sigurno je bio u stravičnim bolovima.
A onda se dogodilo nešto nevjerojatno. Dok sam ga držao u rukama, osjetio sam njegovu njušku na svom uhu. Gurkao je njuškicu u mene i pokušavao se maziti i pored stravičnih bolova koje je osjećao. U svoj svojoj agoniji, taj ružni stari mačak je želio malo ljubavi i pažnje.
U tom trenutku sam pomislio da je Ružni najljepši i najmazniji mačak kojeg sam vidio u životu. Nijedan jedini put me nije pokušao ogrebati ili ugristi, niti pobjeći od mene. Ležao je u mojim rukama, potpuno vjerujući da ću uspjeti nekako olakšati mu muke.
Ružni je uginuo u mojim rukama prije nego što sam stigao do stana, ali ja sam ga još dugo držao u rukama razmišljajući o tome kako je jedan običan izranjavani ulični mačak uspio potpuno promijeniti moje mišljenje o tome što to znači imati čistu dušu, voljeti iskreno i potpuno.
Ružni me naučio više o davanju i suosjećanju nego što su to mogle učiniti tisuće knjiga, stručnjaka, emisija … Zbog toga sam mu vječno zahvalan. On je imao ožiljke izvana, na tijelu, ali ja sam ih imao unutra i bilo je krajnje vrijeme da ih počnem liječiti te naučim voljeti duboko i iskreno. Da se bez rezerve dam onima do kojih mi je stalo.
Mnogi ljudi žele biti bogatiji, uspješniji, popularniji … Što se mene tiče, ja ću se uvijek truditi da budem Ružni.
(Nepoznat izvor)”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
