Pater Stjepan Ivan Horvat, misionar Krvi Kristove, koristi društvene mreže za evangelizaciju mladih ljudi.
Ovvog tjedna donosimo njegova promišljanja o zaručništvu i braku.
“U današnje vrijeme se često govori o braku, postavlja se npr. pitanje zašto su brakovi danas u krizi ili zašto se danas više brakova raspada nego prije? Razmišljajmo malo o braku i ovih dvoje ljudi koji ga dolaze sklopiti?
Kada zaručnici dolaze pred Boga i žele sklopiti brak važno je pogledati malo unatrag i podsjetiti se da ovih dvoje ljudi nije slučajno na ovome svijetu, nego je netko želio da budu dio njega. Netko je želio da se rode u određenom vremenu, na određenom mjestu, u određenoj obitelji. I čak i njihovi roditelji koji su čekali dijete, dok ih je majka nosila pod srcem, ona je znala da će dobiti dijete, ali nije znala tko će se roditi. Ispočetka ni hoće li biti sin ili kćer, kakve će oči imati, boju kose, kakve će biti naravi… No netko je davno prije želio da žive. I puno toga u životu moralo se poklopiti da se dvoje zaručnika upoznaju i dođu pred oltar.
Da bi se stalo s nekim pred oltar treba susresti stvarno nekoga posebnoga
Zaručnici imaju razdvojene životne putove koji se u jednom trenutku spajaju i tada dolaze pred Boga jer su uvjereni da su upoznali osobu za koju su u srcu shvatili i odlučili da su susreli nekoga s kime žele provesti i dijeliti svoj život, dijeliti tugu i radost, sreću i žalost. Velika je to stvar!
Da bi se stalo s nekim pred oltar treba u životu, za sebe, susresti stvarno nekoga posebnoga. I iako su sigurno u životu već puno toga prošli zajedno, brak je nešto drugo, nešto puno puno više od onoga što su do sada živjeli.
Zaručnik, kao muškarac u braku, kao glava obitelji, svojim da koje izreče pred Bogom i Crkvom, prihvaća dužnost supruga i oca, postaje na poseban način, odgovoran za sigurnost doma. I dužnost mu je, voljeti i poštovati suprugu, jer ona ga treba. Dužan je biti vjeran Bogu i supruzi i to pred oltarom obećava.
Zaručnica, kao žena u braku, svojim da prihvaća dužnost supruge i majke. Njezin zadatak je, na poseban način, brinuti se za toplinu doma. Voljeti i poštovati muža, pružati mu potporu i uz njegovu zaštitu podizati djecu.
Kada povežemo sigurnost i toplinu imamo dom. A dom treba biti ispunjen ljubavlju, ljubavlju koja je velikodušna, dobrostiva, ne zavidi, ne traži svoje, ne pamti zlo, raduje se istini… I takva, vjerodostojna ljubav, nikad ne prestaje! I na kraju ne zaboravimo da Bog, svojim blagoslovom želi pratiti zajednički život i brak ovih ljudi, jer njemu je silno stalo do toga da ljubav pobijedi!”
