Udruga Dragovoljaca, Riječki ogranak Matice Hrvatske i Hrvatski domobran ogranak Rijeka organiziraju u četvrtak 3. ožujka 2016. u 18 sati predstavljanje knjige „Jasenovački logori“ u Državnom arhivu u Rijeci (park Nikole Hosta 2).
Knjiga je djelo više autora (Vukić, Pilić, Horvat i Blanka Matković) koji na temelju arhivskih dokumenata i razgovora sa bivšim zatočenicima donose zaključak da je logor u ratno doba bio radni logor, a da je završetkom rata bio u funkciji do 1951. godine.
U periodu od 45. – 51. logor je služio za likvidaciju zarobljene vojske i političkih ne istomišljenika. U knjizi se mogu naći dokumenti poput kartoteke logoraša, vođenje dnevnika različitih radova kao i dokumenata po amnestijama i puštanju velikog broja zatočenika na slobodu o čemu se šutilo preko 70 godina.
Želja nam je da se predstavljanjem ove knjige, kažu organizatori, ne pojave dva suprotstavljena tabora. Držimo da je došlo vrijeme da se sudi po činjenicama, a ne prema ponavljanju starih ne istina, laži. O falsificiranom broju žrtava najbolje govori podatak da je na popisu bila i moja baka Margita Biondić koja je umrla prirodnom smrću 1963. godine.
S našega područja to je također bio velik broj i drugih Biondića, Rončevića, Nekića, Katalinića i drugih koji su također provjereno ovozemaljski život završili prirodnom smrću. Autori su željeli približiti istinu, ma kakva onda bila, jer je Jasenovac do današnjeg dana bio velika omća našem narodu. Jedino nam istina može pomoći da se ta agonija ne produlji u nedogled. Nama kao narodu je da se opredijelimo za istinu bez ponavljanja starih laži.
Predstavljanjem knjige želimo doprinjeti rasvjetljavanju godinama natoležnih i stvorenih krivotvorina od strane Jugoslovena i komunista. Interesantno je svakako napomenuti da se do današenjega dana nisu obavila detaljna ni stručna istraživanja na tom području, a za pretpostaviti je da bi se broj žrtava ne mjerljivo umanjio, a što je najvažnije utvrdilo bi se da se tu nisu likvidirala djeca. Naravno, mi se klanjamo svakoj žrtvi i žalimo za svakom osobom koja je bez suda i dokazane krivice stradala u logoru.
Za kraj moramo se prisjetiti da su sve one brojke s kojima se je upoznavao svijet bile srpska propaganda uz pomoć njihovih sluga Hrvata – izdajnika. Ne zabilazno je prisjetiti se niza događaja u našem susjedstvu u Beogradu i Srbiji kako je tijekom 41. i 42. godine programirano rađeno na uništavanju židovske imovine samih Židova i njihovih Sinagoga.
Za istu zadaću koja je bila povjerena Dragomiru Jovanoviću i Jovi Nikoliću, tadašnji režim Srbije novčano ih je nagradio.
Zašto se Hrvatska intelektualna elita ne zainteresira i ne obradi to područje uz pomoć domaćeg stanovništva iz Srbije, pitaju se organizatori predstavljanja knjige.
