Priče iz Hrvatske zajednička je autorska večer u kojoj Tihomir Dujmović i Miki Bratanić povezuju svoje kolumne i knjige u jednu ljudsku priču. Prva u nizu planiranih večeri koju organizira hvarski ogranak Matice hrvatske, održat će se u nedjelju 23.6.2019. godine u 21:00 sat, u klaustru franjevačkog samostana u gradu Hvaru.
Sami naslovi objavljenih knjiga Tihomira Dujmovića svojevrsne su ključne riječi koje usmjeravaju publiku na potrebu za razmišljanjem. “Vrijeme apsurda”, “Zabranjena literatura”, “Hrvatska u raljama djece komunizma”, “Hrvatske novinarske tragedije”, “Tko je ubio Zvonka Bušića”, ili “Regija kao treća Jugoslavija”, jasno podcrtavaju problematiku suvremene hrvatske stvarnosti.
Nakon stoljeća bivanja u dvije Jugoslavije uz stotine tisuća njenih žrtava, u Hrvatskoj se i danas o Jugoslaviji govori kao o nekoj neprežaljenoj domovini.
One koji su terorizirali hrvatski narod i natjerali Zvonka Bušića da počini teroristički čin, do danas nitko nije nazvao pravim imenom; teroristi.
Novinar koji napiše knjigu o tragedijama svojih kolega novinara 1945. i 1971. godine, umjesto nagrade novinarskog društva biva izopćen iz tog društva.
Velika većina hrvatskog medijskopolitičkog estabishmenta genetski je, tj. obiteljski, povezana sa prošlim sistemom i za to nije potrebna nikakva ekspretiza.
Literatura se danas ne zabranjuje, kao ni autori, ali joj se ne da pristup javnosti, a to dođe na isto.
Sve to ukazuje da živimo u vremenu apsurda.
“Da je na moju Hrvatsku pala samo jedna granata sa simbolom i imenom Jugoslavije, bilo bi mi dovoljno da se toj Jugoslaviji zahvalim zauvijek, a palo ih je mnogo više, samo na Vukovar preko šest milijuna“, ističe Miki Bratanić, koji u svom novom romanu “Korijeni” sublimira ovu problematiku kroz suvremenu životnu priču mladog bračnog para.
Hrvatsku u povijest ne vraćaju ljudi koji pokušavaju o povijesti reći istinu, nego oni koji o povijesti žele lagati.
Mi smo u 2019. godini, a političari svoje predizborne programske poruke temelje uglavnom na “antifašizmu”, a ne na nekim tehnološkim, procesnim, demografskim ili demokratskim projektima za bolju budućnost.
Umjesto da se ljudi okupljaju u zajedništvu, sve više se dijele upravo zbog tih povijesnih laži.
Danas, nakon što su raselili pola milijuna Hrvata, “naši” političari i njihovi mediji pomažu po treći put potaknuti priču o ugroženosti Srba u Hrvatskoj.
Domoljublje, domovina, vjera, tradicija i baština, prikazuju se na sve moguće načine kao nešto nazadno i primitivno.
Nakon što se potpuno preskočilo četničke i komunističke zločine, koji su se pred našim očima ponovili, opet se govori o ustaškim zločinima, te opasnosti od fašizma, nacionalizma i ksenofobije.
Na našu djecu i generacije koje dolaze, prenosi se neznanje i laž.
Stvara se nova platforma za nove sukobe, prema već viđenim scenarijima.
To je naša, hrvatska priča, koja nam se piše.
Trebali bi biti svjesni njenih potencijalnih posljedica.
Ljudska i civilizacijska dužnost svakog odgovornog čovjeka je ukazati na ove probleme, založiti se za ispravljanje velikih povijesnih nepravdi, ispričati istinu i na istini graditi našu budućnost, rasterećenu poviješću.
To je pozitivna priča. To je priča za Hrvatsku.