Splitski glumac Pere Eranović u subotu navečer je oduševio splitsku publiku koja je do posljednjeg mjesta ispunila ‘Scenu 55’ HNK Split kako bi pogledala premijeru i ujedno njegov autorski projekt, monodramu “Priče iz Vukovara”.
Priča je to koja je nastala kao diplomska radnja po tekstovima Siniše Glavaševića i pod mentorskom palicom Milana Štrljića u kojoj Eranović tijekom 60 minuta, u interakciji s publikom, dočarava situacije koje su se odvijale u skloništima tih ratnih godina.
Već je na “prvu loptu” Eranović publiku oduševio kad im je, na samom početku monodrame, rekao da zagrle osobu koja sjedi pored njih, pa se tako Scena 55 na trenutak pretvorila u mjesto puno ljubavi i emocija. U monodrami je utjelovio lik ratnog izvjestitelja Sinišu Glavaševića koji je ostvario potpun i nesebičan odnos s publikom, odnosno sugrađanima pokušavajući ih rasteretiti briga govoreći im o ljubavi, životu, neprijateljima, djetinjstvu i ratu.
Nakon predstave Eranović je novinarima rekao da se osjeća “raspadnuto” i da monodrama koju je izveo funkcionira isključivo samo ako su ljudi prisutni i ako postoji kontakt s publikom. Na pozornici je, kako je rekao, gotovo cijelo vrijeme imao osjećaj da publika diše zajedno s njim, kao da su jedno tijelo, što je i najljepše.
“U monodrami sam želio dati samo dio tog rata, kao neugodan podsjetnik i kao primjer što se događa kad se čovjek rasčovječi. Mislim da je osnovno pitanje koliko je zaista svatko od nas svjestan ljubavi koju nosi u sebi. Vjerujem da je svaki čovjek dobar, samo neki to nekako zatome u sebi. U svakome od nas ima one ljubavi koja može pokrenuti svijet i koja može napraviti velike promjene”, izjavio je Eranović.
Poruka monodrame ista je ona koju je rekao i Siniša Glavašević, a ta je da ako u nama ima barem malo ljubavi – ne štedimo je, podijelimo je, dajmo djelić ljubavi prvom do nas i bit će manje neprijatelja, a za početak je dovoljno i to. Eranović je ocijenio važnim što je kroz svoju vrstu pijeteta prema gradu Vukovaru, žrtvama i svim hrvatskim braniteljima konkretizirao temu te da je ljudi mogu jasno vidjeti bez puno barijera između glumca i publike, jer tu su svi jedno.
Miroslav Mamić je oblikovao svjetlo za predstavu, a Željko Mravak se pobrinuo za ton.
