“Duboke svjetonazorske podjele prisutne su već više godina u hrvatskom društvu, a prijepori o Istanbulskoj konvenciji samo su to snažnije pokazale. Vrlo su glasni pobornici sekularne države, u kojoj je vjera samo privatna stvar pojedinca te smatraju da se vjernicima može i nadalje uskraćivati pravo na javno očitovanje. Očigledno smo još uvijek zarobljeni naslijeđenim mentalitetom koji je godinama vjernicima uskraćivao pravo na javno djelovanje. Njima je stoga neshvatljivo da netko danas može zahtijevati da se uvažavaju njegova kršćanska uvjerenja, što je uostalom zajamčeno Ustavom i demokratski je standard jednog uljuđenog društva. Stoga, umjesto da se svi potrudimo oko izgradnje kulture dijaloga, upućuju se oštre riječi i manipulativne interpretacije. Manipulacija izjavom msgr. Puljića jedan je od takvih primjera. U takvom ozračju nema dijaloga i traženja najboljih rješenja za hrvatsko društvo. Argumenti se ne uvažavaju, a riječi se vade iz konteksta i tumače se kako kome odgovara. Msgr. Puljić samo je naglasio da je predložena interpretativna izjava korak naprijed u traženju najboljeg rješenja, jer uvažava osjećaje onih koji se protive određenim člancima i nedovoljno objašnjenim pojmovima u Istanbulskoj konvenciji, ali da to nije dovoljno. Predložio je da se ne žuri s ratifikacijom i pozvao da se konzultira pravna struka o težini i dometu interpretativne izjave. Zar to nije mudar i razuman prijedlog?”, naglasio je profesor moralne teologije s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu prof. dr. Vladimir Dugalić u razgovoru s Darkom Pavičićem za Večernji list, ističući da se biskupi svojim izjavama ne miješaju u politiku, “nego samo vrše svoje poslanje poučavanja i rasvjetljavanja savjesti vjernika, osobito onih koji sudjeluju u političkom životu kako bi njihovo djelovanje bilo u službi cjelovitog promicanja osobe i općeg dobra”.
Pojašnjavajući što s jedne strane znači, privatni „duhovni život“, a s druge „svjetovni“ i politički, kaže da u tom smislu, “katolici su u političkom životu pozvani slijediti svoju savjest te kao kršćani dati stvarni doprinos da društvo postane pravednije i primjerenije dostojanstvu osobe. Političar koji se deklarira u javnosti kao katolik, dužan je zauzeti se za promicanje braka kao zajednice muškarca i žene, suprotstaviti se svakom zakonu koji je protiv života te promicati kršćanske vrijednosti u društvu, osobito braniti temeljne moralne istine koje se tiču društvenog života, pravednosti, slobode i ostalih prava osobe. Ali ne zato što to biskupi kažu, nego iz uvjerenja vlastite kršćanske savjesti kao izraza osobne autentičnosti”.
“Upravo čovjekovo dostojanstvo proizlazi iz činjenice da ima slobodu savjesti te je moralan onaj koji djeluje po uvjerenju vlastite savjesti. Crkva čak naučava da i onaj koji djeluje u nesavladivo pogrešnoj savjesti, odnosno kada nije svjestan da čini zlo jer je bez osobne krivnje uvjeren da čini dobro, ne gubi svoga dostojanstva jer je i takva savjest norma moralnog djelovanja, ali uz obvezu trajnog propitkivanja i odgoja. Samo u totalitarnim sustavima stranačka stega je iznad osobne savjesti, a sva demokratska društva dopuštaju pravo na priziv savjesti, osobito kada se radi o svjetonazorskim pitanjima”, upozorava prof. dr. Dugalić.
“Za pojedine grijehe Crkva propisuje i određene izvanjske kazne koje su duhovne naravi, a očituju se u uskrati pojedinih sakramenata, osobito pristupu euharistijskom zajedništvu”, podsjeća i dodaje “Možemo stoga reći da ako netko javno, kao katolik, djeluje protiv vjere, samim time se isključuje iz sakramentalnog zajedništva“.
O pobačaju
Ističe da se svi možemo složiti da je pobačaj složeno društveno pitanje kojemu moramo pristupiti razborito i odgovorno.
“U svim društvima on izaziva svjetonazorske prijepore, jer živimo u pluralnom društvu i nemaju svi jednak pristup ovom pitanju. Jedni više naglašavaju pravo žene na izbor, a drugi ističu temeljno pravo na život koje država nikome ne smije uskratiti. Osobito onima najslabijima, koji se ne mogu sami braniti. Međutim, žalosno je primijetiti da nakon 28 godina hrvatske neovisnosti jedino je taj zakon ostao iz bivšeg sustava. To mnogo govori”, upozorava.
> Pročitajte zaključak svih medicinskih fakulteta u Hrvatskoj o početku ljudskog života (2009.)
“Sadašnja je Vlada najavila da će se pristupiti izradi novog zakona, ali se bojim da ga nećemo riješiti ako tom pitanju pristupimo samo politički. Naime, pitanje pobačaja prije svega je antropološko pitanje koje pokazuje odnos jednog društva prema vrijednosti života i temeljnom pravu na život. U tom smislu, već je sv. Ivan Pavao II. u enciklici “Evanđelje života” jasno naglasio da onaj koji se deklarira kao katolik ne smije glasovati za zakon o pobačaju jer time djeluje protiv svoga uvjerenja. Izuzetak je jedino kada glasovi katolika ne mogu spriječiti donošenje takvog zakona te, uz izričito izraženo osobno protivljenje pobačaju koje je svima poznato, svojim glasovima, između dva predložena zakona, daju potporu onomu koji smjera smanjenju štete toga zakona.
Cijeli razgovor pročitajte na Večernjem listu.
