Došašće ili advent je jedno od najvažnijih razdoblja u crkvenoj liturgijskoj godini, vrijeme pripreme za blagdan Božića. Zato valja svakom vjerniku, pa i onome koji možda dosada to nije prakticirao, uzeti ozbiljno Došašće kao blagoslovljeno i posebno vrijeme za samog sebe, vrijeme u kojem će moći dublje uroniti u sebe, te vrijeme u kojem će dublje uroniti u tajnu Trojedinoga Boga, a na osobit način u otajstvo utjelovljenja Boga u utrobi žene i majke blažene djevice Marije.
Blagoslovljeno vrijeme Došašća!
Ne propustimo sve milosti i blagodati koje nam ovo vrijeme nudi i pruža, i to besplatno. Iskoristimo ih maksimalno za sebe!
Što mi uistinu čekamo u Došašću (adventus lat. – dolazak)?
Svi se slažu da je to trostruko čekanje (očekivanje):
- Podsjećanje na prvi Kristov dolazak (advent) i rođenje na našu smrću i grijehom „zaraženu“ Zemlju, čime počinje slavno otkupljenje ljudskog roda koje za Krista završava na ovoj Zemlji smrću na križu i slavnim uskrsnućem iz groba; to je početak otkupljenja i spasa palog čovjeka
- Očekivanje Njegovog dolaska (adventa) u dušama ljudi, u mojoj duši – to je veliko Božje djelo u čovjekovoj nutrini, u njegovoj duši koja je sam bit čovjeka. To je svjetlo koje izvlači dušu iz područja tame i privodi svjetlu Kristovu; obnova palog čovjeka na sliku Božju (Kristovu), slavno djelo Duha Svetoga
- I konačno, nada u Njegov zadnji dolazak (advent) na kraju vremena, što su stari ljudi zvali popularno „sudnji dan“. To je vrijeme kada će nestati ovaj svijet (prema Isusovom riječima i biblijskim prorocima praćeno velikim znakovima na nebu i zemlji). Tada će Bog uspostaviti novo Nebo i novu Zemlju (Izaija 66 poglavlje, Otkrivenje 21 i 22 poglavlje); označava vječni život uskrslog čovjeka u vječnom zajedništvu i ljubavi s Bogom
Svakako, Došašće je vrijeme posebne duhovne obnove, mnogima nije teško ustati se na zornice, malo živjeti tiše i malo više razmišljati o Bogu, bližnjima i samom sebi. Uroniti u Božji svijet, ali i u svoju nutrinu, unutarnji svijet svoje duše, za koju Isus kaže da je riznica velikoga blaga. Za tim blagom, za tom ponuđenom baštinom valja posegnuti bez rezerve, osobito molitvom, pokorom i djelima milosrđa (ljubavi); sve utvrđeno na stupu vjere u Isusa Krista, jer bez vjere nema ništa od svega toga.
Zato počnimo Došašće s radošću duše i povjerenjem da će Bog ovog Božića učiniti veliko djelo u nama i našem životu!
Milijuni ljudi širom svijeta pripremaju se za Božić na drugačiji način. Zasuti reklamama, natjerani na potrošačku groznicu, u grozničavom trčanju i zabavi djeluju veselo, ali su pomalo tužni jer – eto još jednog Božića, sve smo kupili, sve smo pojeli, dobro se zabavili i brzo to – zaboravili!
A djelo Božje u čovjeku se ne zaboravlja i ostaje vječno u duši.
Danas je Božić postao globaliziran čak i izvan zemalja kršćanskog svijeta, ali u posljednjih 30 godina i do kraja komercijaliziran i banaliziran. Globalni svijet ne preže od ničega, samo da koja kuna, euro ili dolar više kapne u kasicu, samo da površni čovjek bude dobro nahranjen, napojen i zabavljen. I nije to uopće loše: i dobro se najesti i dobro se zabaviti, sporadično i ponekad, s mjerom. Ali nije dobro kada to postane bit stvarnosti, kada površnost postaje i opstaje kao prvi i zadnji kriterij, kada nas to opije i prevari i odvuče od bitnoga.
Bitno dolazi od riječi – bit, što povezujemo s riječi biti (postojati, egzistirati), pa dohvatiti bitno u Došašću i Božiću znači susresti se s onim što je najdubljoj dubini najvažnije čovjeku, pa makar i ne bio na površini uma svjestan toga.
Ne zaboravimo i ovo: Došašće od početka nije bilo vrijeme zabave već vrijeme stroge pokore, gotovo jednake korizmenoj pokori.
Danas se ta pokora sastoji ponajviše u tome da čovjek nađe vremena biti više s Bogom. Na osobit način to čovjek čini pohađanjem misa zornica, čitanjem liturgijskih tekstova ili prebogatog Časoslova kod kuće, molitvom krunice Otajstva radosti, pojačanom molitvom i razmišljanjem o svom životu, o Bogu, o djetetu Isusu, o bližnjima – uranjanjem u svijet vjere koji krije nedokučive dubine i tajne za ljudsku dušu.
Došašće i danas ima sličnu namjeru i karakter kao Korizma, premda se naizgled jako razlikuje. Dok nas Korizma priprema za uranjanje u tajnu Kristove smrti i uskrsnuća, Došašće nas priprema za uranjanje u tajnu da je Bog postao čovjekom.
Ne propustimo ovo vrijeme milosti koje Bog nudi na drugačiji način u ove drugačije dane nego u drugo vrijeme godine.
Iskušajmo , probajmo i vidjet ćemo kako je Bog dobar i kako preobilno daruje one koji čeznu i traže!
Tražite i naći ćete!
Kucajte i otvorit će vam se!
Molite i dat će vam se!
Za prvi dan Došašća, za prvi tjedan Došaća i za početak ovog blagoslovljenog vremena pažljivo pročitajmo slavni prolog apostola Ivana, ljubljenog Isusovog učenika, o tome kako je on doživio, nadahnut Duhom Svetim, Isusov dolazak (advent) na Zemlju:
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.
2Ona bijaše u početku u Boga.
3Sve postade po njoj
i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade
4u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
5i svjetlo u tami svijetli
i tama ga ne obuze.
6Bî čovjek poslan od Boga,
ime mu Ivan.
7On dođe kao svjedok
da posvjedoči za Svjetlo
da svi vjeruju po njemu.
8Ne bijaše on Svjetlo,
nego – da posvjedoči za Svjetlo.
9Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet;
10bijaše na svijetu
i svijet po njemu posta
i svijet ga ne upozna.
11K svojima dođe
i njegovi ga ne primiše.
12A onima koji ga primiše
podade moć
da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime,
13koji su rođeni
ne od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje muževlje,
nego – od Boga.
14I Riječ je tijelom postala
i nastani se među nama
i vidjesmo slavu njegovu
– slavu koju ima kao Jedinorođenac
od Oca – pun milosti i istine.
Ta Riječ, taj Bog jest Gospodin Isus. On se utjelovi, po volji Očevoj, u utrobi žene – blažene majke Djevice Marije. Ona ga porodi i donese na naš svijet da na Isus Krist otkupi i spasi.
Zaronimo i zagrebimo u ovom Došašću dublje u ovu tajnu vijekova koja život znači!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
