Petar Barbarić rođen je 19. svibnja 1874. u Klobuku, Hercegovina. Nakon izvrsno završene pučke škole pošao je u travničko sjemenište, gdje je svojim kolegama bio uzor marljiva učenja, društvene nesebičnosti, zdrave pobožnosti i apostolske revnosti. P. Josip Weissgerber, autor Petrova životopisa i doktor psihologije, napisao je za njega: „Petar je genij čuvstvene i društvene zrelosti.”
Njegov san da kao seoski svećenik služi svom narodu raspršila je teška plućna bolest od koje je umro u Travniku 15. travnja 1897. Pratio ga je glas svetosti, a glas svetosti potvrđuju i neprestana uslišanja molitava po njegovu zagovoru.
Pokrenut je postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Životopis mu je preveden na više jezika.
Zemni ostatci prebačeni su 1998. u novu grobnicu sjemenišne crkve svetog Alojzija u Travniku. Papa Franjo je 2015. odobrio dekret o priznavanju herojskih kreposti sluge Božjega Petra Barbarića.
„Veleposlanik u Božjem kraljevstvu“
U zaseoku Šiljevište u Klobuku se nalazi zavičajni dom sluge Božjeg Petra Barbarića i njegova brata fra Marka, a kojeg je obnovio njihov najbliži rođak, unuk njihova brata, Stanko.
„Rođen sam u istoj kući gdje i sluga Božji Petar Barbarić, odnosno gdje i moj pokojni otac Boško. Roditelji su mi bili jako religiozni i svakodnevno se molilo na nakanu blaženom Petru, mada on još nije proglašen svetim. Odlazeći u svijet, sa sobom sam ponio i te navike te nikad nisam propustio ni jutarnju ni večernju molitvu te sam se uvijek obraćao Bogu preko Petra i davno sam zaključio da je on moj veleposlanik u Božjem kraljevstvu. Zbog toga sam uvjeren da sve što sam stekao u životu, postigao sam zagovorom sluge Božjeg Petra Barbarića.”
Zavičajni dom
Kazao je Stanko Barbarić, naglašavajući kako je na ideju obnavljanja zavičajnog doma došao nakon što je sanjao da se vraća u Klobuk. To mu je, kaže, bio znak da treba nešto učiniti te je tako nastala oaza mira i ljepote, koju sve više posjećuju hodočasnici, a svakoga se četvrtka organizira molitveni skup te mnogi vjernici zagovorom sluge Božjeg Petra Barbarića traže milost od Boga. Osim zavičajnog doma, Barbarić je organizirao i obnavljanje i uređenje groba u Bojnoj pokraj Travnika.
„Po meni, Petar Barbarić je stvarno svetac, pun kreposti i milosti, a Bog ga je obdario mnogim vrlinama koje obični ljudi nemaju. Koliko je se žrtvovao za Boga i evanđelje govori i podatak da su njegovi školski kolege za vrijeme ručka sjedali kraj njega, jer je najljepši dio obroka uvijek davao i dijelio s njima.” Priča Barbarić, dodajući kako je Petar redovito postio i molio dnevne i večernje molitve, te bio vrlo pobožan. Stanko Barbarić govori da je razgovarao s dr. Božidarom Nagyom koji mu je rekao kako mu sve više stiže pisama i informacija o raznim ozdravljenjima, dobivanju posla, rješavanju obiteljskih problema, a sve po zagovoru sluge Božjeg Petra Barbarića.
„Zavičajnu kuću posjećuju mnogi hodočasnici, iz okolice Zagreba, Varaždina, ali i strani hodočasnici, pa je tako jedna skupina iz Irske, njih oko 90, održala misu na engleskom jeziku.” Kazao je Barbarić dodajući da ako dođe do proglašenja sluge Božjeg Petra Barbarića blaženim i ako on to doživi, onda će poduzeti sve da se to mjesto proširi i stvore uvjeti za pružanje više mogućnosti onima koji budu tu dolazili.
