I bez presice nadbiskupa Uzinića svi normalni ljudi u Crkvi i izvan nje odavno su se složili: Žrtve pedofilije na prvom mjestu! Nastavimo u tom empatičnom tonu. Ligivaldo dos Santos (37 godina) bacio se se s vijadukta. Rosalino Santos (34 godine) ostavio je poruku na Facebooku, potom se objesio. Renildo Andrade Maia (31 godina), vješanje… Ovo su samo neka od imena desetaka brazilskih katoličkih svećenika, uglavnom mladih, koji su digli ruku na sebe. Kulminacija samoubojstava medu klerom u Brazilu dostigla je vrhunac 2021./22. godine, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomično prenosimo.
Prema psihologu Williamu Pereiri, autoru knjige “Psihičke patnje svećenika”, mnogi od njih bili su, među inim, žrtve lažnih prijava za seksualne delikte i stigmatiziranje cijele populacije katoličkih svećenika zbog zločina velike manjine svećenika. Nisu se, iako nevini, mogli nositi s tim, niti s atmosferom u kojoj se više bojiš pogladiti dijete po glavi nego staviti lavu ruku u usta, a da ne stigne prijava.
Ljudi nisu izdržali
(…)
U Francuskoj, nažalost, vidimo isti trend. Kardinal Barberin, koji je oslobođen optužbi za zataškavanje pedofilije, no život mu je već uništen, kao i lažno optuženom, pokojnom kardinalu Pellu, rekao je da i u Francuskoj postoji isti problem samoubojstava medu pripadnicima klera koji su digli ruku na sebe. Do danas ih je šest.
To poprima razmjere koji cijelu populaciju katoličkih svećenika, a ne samo manjinsku mučku đubrad među njima, dovodi u poziciju koja mnogima od njih, ni krivima ni dužnima, postaje neizdrživa.
>Nadbiskup Uzinić objavio detalje istraga protiv svećenika u Riječkoj nadbiskupiji
Papa Franjo i lažne optužbe
(…) Papa Franjo davno je uočio ovaj problem nedobre borbe protiv pedofilije među klerom kad se 2014. godine ispričao svećenicima svoj Rimske biskupije koji su bili lažno optuženi za lanac dječje prostitucije od raspopa Patrizija Poggija, kojega je talijansko, ne crkveno, pravosuđe osudilo na pet godina zatvora zbog klevete.
Ali što vrijedi kad su neki od njih, lažno optuženih, pod medijskim pritiskom pukli, nepovratno.
(…)
Jer nisu svi stijene stamene, kao čikaški svećenik Gary Graf, također lažno optužen, koji je izdržao hajku i oslobođen je, pa se vratio u službu ne digavši ruku na sebe.
Sada manje-više uspješno vodi bitku s Googlom da izbriše njegovo ime kao pedofila. Google ne prašta, ali Gary polako dobiva i tu bitku.
Ili kao Irac, vlč. Kevin Reynolds, no kojega je Irska nacionalna televizija razvaljivala kao misionara koji je silovao djecu po Keniji, pa se sve pokazalo kao laž. Po svijetu je sve više takvih slučajeva, ali se zataškavaju, ne spominju se.
Tržište žrtava
Stoga u borbi protiv pedofilije među klerom, koja treba biti beskompromisna, ali razborita u “istini, poštenju i ljubavi”, kako je rekao papa Franjo, skrećem pozornost na godišnje izvješće koje je objavio National Review Board 2017. godine, tijelo koje savjetuje američke biskupe vezano uz zlostavljanje djece. Izvješće kaže da su istrage 182 optužbe za zlostavljanje koje su iznesene prije 1. srpnja 2016. pokazale da je 107 vjerodostojnih optužbi, dakle većina, no da su ostale, a i to je ogroman broj, 75, “nepotkrijepljene ili očito lažne”.
(…)
A medijskom spektakularizacijom problema gubi se iz vida sva dubina i širina cijele ove mučne problematike, koja se onda pretvara u kolektivnu paranoju i moralno poduzetništvo.
