“Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!” (Lk 24, 5 – 6)
Uskrs je najveći i najvažniji kršćanski blagdan na koji slavimo Kristovo uskrsnuće. Neka vas svjetlost Kristova uskrsnuća ispuni mirom i radošću!
Uz misli prof. dr. sc. Tomislava Ivančića, svećenika Zagrebačke nadbiskupije i sveučilišnog profesora, Narod.hr želi vam sretan i blagoslovljen Uskrs!
Sretan ti i blagoslovljen Uskrs, poštovani čitatelju. Neka ti se s ovim elanom pokažu nove nade na obzorima tvojih patnji, beznađa, tvojih bolesti i očaja.
Preko milijardu kršćana u svijetu, danas pruža ruke ili pišu čestitke, te šalju najbolje želje i radosne poklike: Isus je uskrsnuo. Spašeni smo, Bog nas je uzeo u svoje ruke, naša sudbina završava dobro, naše uskrsnuće nas čeka, život je pred nama. U crkvama se drže svečane svete mise, radosno pjevanje, poklici, prepuno cvijeća, sve pršti od radosti, blještavila, raskoši i pjesme. U prirodi je cvijeće, oko nas djeca, na stolu uskrsna jaja obojena s bezbroj poruka i dobrih želja, za obrok šunka, luk, kobasica, a u svemu nastojanje da ovaj dan više nikada ne zaboraviš.
Kao da je s nas skinut teret. Prošlo je vrijeme korizme, posta, odricanja, žrtve i pokore. Kao da je dobro uzorana zemlja naše duše i već je niknulo novo sjeme, nove biljke, novi plodovi dolaze. Ako si se u korizmi nastojao nečega odreći, učiniti korak prema boljitku svoga života, nekome oprostiti, s nekim se pomiriti, napisati dobro pismo, nekome pristupiti od koga si bježao, obaviti posao kojega si se bojao, prihvatio neku teškoću koja te mučila, za tebe je to zaista novi dan i treba ti čestitati.
Isus je uskrsnuo. I zato ćemo i mi uskrsnuti. To je povijesni događaj, to nije mitologija, to nisu lijepe priče, to nisu izmišljena kazivanja. U našoj povijesti prije nešto manje od dvije tisuće godina dogodilo se to čudo. To je novo stvaranje čovječanstva, prirode, svijeta. To je mogućnost novog rađanja svijeta unatoč grijehu, raspadanju, smrti, mržnji, zlu, i prijelaz u neuništiv, vječni život.
Uskrsnuće nije isto što i oživljavanje. Lazar je oživio, mladića iz Naima je Isus oživio, ali Isus je uskrsnuo. Lazar i mladić iz Naima se, naime, nisu promijenili, nego oživjeli u ovaj svijet, ali su ponovo morali patiti i umrijeti. Isus je, međutim, promijenjena tijela uskrsnuo, promijenjene duše, čitav promijenjen čovjek u Njemu. To je novo produhovljeno tijelo, uskrslo, koje više ne može trpjeti, ni umrijeti. Takvi ćemo i mi biti zauvijek. Isusovo uskrsnuće je početak novoga svijeta, nešto što nikada nije postojalo i što nitko drugi nije mogao za nas učiniti. Zato je Isus Krist jedini Spasitelj svijeta. Jer nitko od ljudi, nikakav osnivač religija i nikakav ljudski velikan, nikakve meditacije, nikakve okultne prakse, nikakva ljudska i nadljudska djela ne mogu čovjeka osloboditi zla, grijeha i sapetosti za smrt, to može samo Bog i to je Bog učinio – to je Uskrs.
Sad znamo da ćemo živjeti i da ćemo se sastati sa svim našim pokojnicima, i sad znamo da će pravda sigurno doživjeti trijumf. Sad znamo da se mržnja, nasilje, grabež, rat, zloća, krađa, psovka ne isplate, oni nemaju budućnosti. Sad znamo da će progonstva i naše ranjene duše i ranjena tijela, ranjene kuće i ubijena sela, i svi tragovi zločinačkih ruku na našem tlu nestati zauvijek i da će naša zemlja blistati uvijeke s nama. Uskrs je dan pobjede, trijumfa, dokaz da se samo dobro isplati. Isplati se biti čiste savjesti, slušati Božje riječi i prijateljevati s Bogom.
Nastoj danas kako u kući tako i u crkvi, u jelu, i u piću, u razgovoru s ljudima i molitvi slaviti, jer ovo je tvoj dan i dan tvoga Isusa.
Neka te Bog blagoslovi svojim uskrsnućem.
Msgr. Tomislav Ivančić (* 1938. – † 2017.)
Tekst se nastavlja ispod oglasa
