Možda nijedna svetica nije bila štovana u ranom kršćanstvu kao sveta Agata. U Rimu su joj sagradili dvije crkve. Malteški red uzeo ju je za svoju zaštitnicu. Njezini sveti ostaci čuvaju se i posebno časte u Kataniji na Siciliji.
I kod nas se sveta Agata stoljećima časti. O tome svjedoče brojna imena (Jaga, Dobrila) i prezimena (Agatić, Jagatić, Jagić). Kako je bila velika vidi se i po tome što je unesena u Rimski misni kanon.
Sveta Agata – povijesni podaci
Povijesni podaci o njezinu životu su oskudni. Prema sačuvanoj crkvenoj predaji Agata je rođena u Kataniji na Siciliji od plemićkih roditelja. Odgojena u kršćanskoj vjeri živjela je u prvoj polovini III. stoljeća, a mučeništvo je podnijela za cara Decija (249.-251.). Prema legendarnom opisu njezina mučeništva, koji potječe iz 5. stoljeća, Agata je optužena kao kršćanka. Namjesnik Kvintijan htio ju je zbog njezine ljepote pridobiti za sebe. Kako to nije uspio, dao ju je u javnu kuću kod pokvarene Afrodizije, misleći kako će se tu povesti za nemoralnim životom. Uz Božju pomoć, Agata je ostala poštena i u tom paklu. Na koncu je dobila priznanje kako je tvrđa od kamena. Budući da nije htjela ni žrtvovati bogovima, izveli su je na saslušanje. Namjesnik ju je opomenuo: „Još imaš vremena spasiti se.“ Ona je odgovorila: „Moj je spas Krist!“ Tada ju je Kvintijan dao mučiti. Naredio je neka joj se otkinu grudi. Agata mu je na to rekla: „Okrutniče, zar te nije stid na ženi rezati ono što si na majci sisao?“ Poslije četiri dana izveli su je iz tamnice pa zatim mučili na najstrašnije načine dok nije ispustila dušu.
Za tu djevicu i mučenicu sveti Metod Sicilski je napisao: „Ta je djevica svjetlom savjesti i rujnom krvi pravoga Božjeg Jaganjca rumenila i krasila svoje usne, lice i jezik. Neprestano je u svom razumu mislila na smrt što će joj nanijeti njezin udvarač koji kao da je okrvavljen svježom krvlju kako bi ta svečana odora njezina mučeništva ne samo bila svjedočanstvo Kristove grimizne krvi nego kako bi i budućim pokoljenjima, poput tih biranih boja, prenosila bogatu poruku djevičanstva i to riječima i mučeničkom smrću.“ (Časoslov, 2 čit.)
