Sveti Donat – zaštitnik i simbol Zadra

Sveti Donat
Foto: Reinhardhauke www.commons.wikimedia.org

Crkva sv. Donata najmonumentalnije je starohrvatsko crkveno zdanje srednjeg vijeka, zaštitni znak i jedan od simbola Zadra po kojem je ovaj grad prepoznatljiv u svijetu. Danas je i mjesto glazbe te nezaobilazna točka pohoda brojnih zadarskih turista.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Mjesna zadarska predaja govori kako je sveti Donat (latinski Donatus – ‘od Boga darovan’) rođen u 2. polovici VIII. stoljeća u uglednoj zadarskoj obitelji.

O svetom Donatu, slavnom zadarskom biskupu, pisao je glasoviti isusovac Daniele Farlati (1690.-1773.) u petom svesku svog monumentalnog djela Illyricum sacrum (Ecclesia Jadertina cum suffraganeis, et ecclesia Zagabriensis), izdanom u Veneciji 1775. godine, piše laudato.hr

Susreti s vladarima Zapada i Istoka

Prva ozbiljnija vijest o svetom Donatu potječe od Einharda (poznat i kao Eginhard ili Einhardt, 775.–840.), franačkog dvorskog povjesničara i biografa Karla Velikog. U svom djelu Annales Regni Francorum iz 805. godine spominje ga kao izaslanika dalmatinskih gradova caru Karlu Velikom u Diedenhofenu (danas Thionville) zajedno s mletačkim velikašima i duždevima Obelarijem i Beatom te zadarskim priorom Pavaom. Prema Donaldovu ljetopisu susret se ponovio iste godine poslije Božića u Salzburgu, no uistinu je teško pretpostaviti kako su se biskup Donat i zadarski prior Pavao dvaput iste godine susreli s Karlom Velikim. Ipak putovanje do carske rezidencije zaslužuje posebnu pozornost, jer se radi mogućih prolazaka kroz Ravennu i Aachen zaključivalo o uzorima po kojima je građena crkva sv. Donata.

Pouzdano se zna kako su biskup Donat i mletački dužd Beato bili i na dvoru bizantskog cara Nicifora I. u Carigradu (tada Konstantinopolu) i kako se susret dogodio najvjerojatnije 804. godine, a u ime Karla Velikog pregovarali su o razgraničenju između bizantske teme i hrvatskog kneževskog teritorija u Dalmaciji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dalmatinski gradovi – čuvari plovnih putova i trgovine

Vjeruje se, naime, kako je upravo zahvaljujući tim susretima s vladarima Zapada i Istoka 812. zaključen Aachenski mir između Franačkoga i Bizantskog Carstva, kojim su Franci dobili Istru i Hrvatsku, a Bizant dalmatinske gradove i Veneciju. Biskup Donat je tako mnogo pridonio da Zadar i ostali dalmatinski gradovi (Kotor, Dubrovnik, Split, Trogir, Rab, Krk i Osor) ostvare veliku autonomiju i ujedno budu čuvari plovnih putova i trgovine. Njihova je odanost Bizantu uz prekide trajala sve do 12. st.

Biskup Donat je u Carigradu dobio na dar moći sirmijske mučenice Sv. Anastazije (Stošije), koje je prenio u svoj Zadar te ih pohranio u tadašnjoj katedrali svetog Petra. Kasnije je katedrala posvećena svetoj Anastaziji, ili kako je Zadrani zovu svetoj Stošiji. Spominje se kako je biskup Donat u Bizantu dobio na dar i relikvije svetog mučenika Chrysogona (Krizogona), po zadarski Krševana te relikvije solunskih svetica Irene, Agape i Kijone (Chione), sestara koje su stradale u Dioklecijanovim progonima.

Izgradnja čuvene zadarske crkve

Tako su se u Zadru našle relikvije svih svetaca povezanih sa sv. Krševanom, uključujući i sv. Stošiju i sv. Zoila, što je vjerojatno i bio motiv tih pomalo neobičnih poklona. Očito je zajednička mletačko-zadarska posrednička delegacija bila vrlo uspješna kada je dobila tako vrijedne darove. Biskup Donat je sasvim sigurno najzaslužniji što se sv. Anastazija štuje u Zadru, što je i zabilježeno na natpisima na kamenim gredama i mramornom relikvijaru iz kapele Sv. Stošije. Biskup Donat je nesumnjivo tim svetinjama duhovno obogatio svoj biskupski grad i njegove crkve.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Biskupu Donatu pripisuje se i izgradnja čuvene zadarske crkve – rotonde sv. Trojstva, podignute početkom 9. stoljeća. Biskup Donat je umro oko 811. godine, a pokopan je u upravo velebnoj crkvi sv. Trojstva, koja od 15. stoljeća nosi njegovo ime. Njegovi su posmrtni ostaci 1622. godine za vrijeme zadarskog nadbiskupa Stelle smješteni ispod glavnog oltara crkve. Crkva je desakralizirana i odvojena od biskupskoga sklopa za austrijske uprave 1798. godine, a tijekom francuske uprave nad Zadrom 1809. godine posmrtni ostaci svetog Donata prebačeni su u katedralu sv. Stošije gdje se i danas nalaze.

Crkva sv. Donata monumentalno je starohrvatsko crkveno zdanje srednjeg vijeka, zaštitni znak i jedan od simbola Zadra po kojem je ovaj grad prepoznatljiv u svijetu. Danas je i mjesto glazbe te nezaobilazna točka pohoda brojnih zadarskih turista.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.