Bivša benediktinska časna sestra i harvardska doktorica teologije, Teresa Forcades Katalonka je rođena 1966. godine u Barceloni. Nakon što je 2009. godine postala poznata zahvaljujući internetskoj snimci u kojoj upozorava na štetnost cjepiva protiv svinjske gripe, Forcades je izrasla u medijsku zvijezdu. Iskoristivši slavu za oponiranje stajalištima Crkve, ali i izražavanje uvjerenja da je kapitalizam u bilo kojem obliku neodrživ, Forcades je postala, kako su je u više navrata predstavljali hrvatski mediji, “ikonom ljevice”.
Autorica je nekoliko knjiga, od kojih je možda najznakovitija ona koja se bavi “feminističkom poviješću teologije”. Na tom tragu, Forcades se zalaže za zaređivanje žena i “ne vidi zašto žena ne bi mogla biti papa”, a Crkvu poima kao “patrijarhalnu i mizoginu” ustanovu. Ne protivi se “piluli za dan poslije”, a pobačaj doživljava na neobičan i proturječan način. Priznajući, s jedne strane, da je čin pobačaja oduzimanje postojećega života, Forcades drži da je pravo na život ploda u izravnoj koliziji s “pravom na odabir” majke. U svjetlu sukoba ta dva prava, zaključuje ona, “Bog ne želi da se pravo na život nametne onome tko ima slobodu volje”. U prijevodu, izbor pobačaja je po toj bivšoj časnoj sestri opravdan.
Ta “časna sestra-revolucinarka” ima revolucionaran pogled i na istospolne odnose – u intervjuu portalu voxfeminae.net je tako, govoreći o “homoseksualnom braku”, ustvrdila: “Vjerujem da nam homoseksualna ljubav može pokazati što je zapravo ljubav. Tu se ne radi o razmnožavanju. Mnogi parovi ne mogu imati djecu, a opet mogu biti blagoslov za društvo. Javnim vjenčanjem pokazujemo da smo pronašli inspiraciju da se obvežemo drugoj osobi i dugoročnoj vezi. Ja to smatram predivnim!”.
Jednom drugom prigodom je, kako prenosi Bitno.net, “homoseksualnu ljubav” usporedila sa “sakramentom”: “Mislim da je homoseksualna ljubav nešto što Crkva može doista razumjeti: Nema tu rađanja djece, ali jest intimnost otvorena prema međuljudskom odnosu koja poštuje integralnost drugog čovjeka. Dvoje ljudi koji se vole i poštuju daju svjedočanstvo. To je sakrament, vidljivi znak Božje ljubavi, kao krštenje”.
Teologija oslobođenja kojoj je Forcades bliska južnoamerička je postkoncilska pojava koja, nominalno u okrilju Crkve, nastoji prebaciti težište na socijalni crkveni nauk, zapostavljajući pritom mnoge druge aspekte kršćanstva. To ju je u mnogim slučajevima ispreplelo i s neomarksističkom mišlju, a izrijekom ju je osudio i papa Franjo, koji je i sam gorljiv zagovornik socijalne jednakosti i kritičar ‘divljega’ kapitalizma.
Teresa Forcades, pak, drži da se kapitalizam ne može reformirati i da ga treba nečim zamijeniti, ali da to ipak ne mogu biti socijalizam i komunizam iz doba Hladnog rata. Što onda može doći na mjesto kapitalizma? Oko odgovora na to pitanje u alternativnoj ljevici ne postoji konsenzus.
Uz suglasnost Svete Stolice i svoje časne majke, nakon što je već godinama u okrilju Crkve zagovarala svoje kontroverzne ideje, Teresa Forcades 2015. je godine napustila benediktinski red, kako bi mogla predvoditi lijevo orijentirani politički pokret koji se zalaže za nezavisnost Katalonije, imena Procés Constituent.
Njezino gostovanje u Filozofskom teatru Srećka Horvata najavljeno je za travanj.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
