Treća nedjelja Došašća – ‘Što nam je dakle činiti?’

Pitalo ga mnoštvo: »Što nam je dakle činiti?« On im odgovaraše: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.« Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: »Učitelju, što nam je činiti?« Reče im: »Ne utjerujte više nego što vam je određeno.« Pitahu ga i vojnici: »A nama, što je nama činiti?« I reče im: »Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.«

Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.« I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje.

Lk 3,10-18

U evanđelju prošle nedjelje evanđelista nam je predstavio Ivana koji u pustinji naviješta krštenje kao znak obraćenja radi otpuštanja grijeha. Veliki je to izazov jer otpuštanje grijeha biva dozvoljeno samo u Hramu preko liturgijskog čina a napose preko Bogu prinesenog žrtvenog dara.

Kakav bi mogao biti odgovor naroda? Pronalazimo ga u današnjem ulomku treće nedjelje Došašća.

Luka zapisa: „Pitalo ga mnoštvo“ – dakle, narod reagira na Ivanov poziv na obraćenje. Narod je shvatio da grijeh ne biva otpušten preko liturgijskog obreda nego preko duboke promjene vlastita života.

„Što nam je dakle činiti?“

U Ivanovim odgovorima ne nalazimo ništa što je povezano s kultom niti s Bogom. S Ivanom Krstiteljem, a napose s Isusom, mijenja se poimanje grijeha: od uvrede Bogu nanesene prelazi se na uvredu čovjeka. A to nalazimo u Ivanovim odgovorima: „On im odgovaraše: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema.“ – podijeliti s drugima ili dijeliti ono što se ima  – „U koga ima hrane, neka učini isto tako.“

S Isusom – Bog koji posta čovjekom – Ivan nam predstavlja novo usmjerenje ljudskog roda: ono nije više okrenuto Bogu nego ljudima. S Isusom čovjek ne živi više za Boga nego živi Bogom te s Njime i kao On ide ususret drugima. A taj hod prema drugima izriče se ljubavlju koja se očituje u velikodušnom dijeljenju.

Evo nam sada jednog iznenađenja:

„Dođoše krstiti se i carinici“ – ma što tu rade carinici? Oni bijahu smatrani ubogima društva bez civilnih prava. Bijahu utjerivači poreza zbog čega ih se držalo nečistima. Za njih nije bilo nikakve nade u spas. Vidjeli smo da je, prema evanđelju prošle nedjelje, spasenje Božje upućeno svakom čovjeku – i onima koje su društvo i religija isključili, odbacili, osudili.

Ti carinici „ga pitahu: Učitelju, što nam je činiti?“ ili doslovno: „A mi (takvi kakvi jesmo), što trebamo činiti?“ Osjećaju se uplašeno pred ovim Božjim prorokom. I evo iznenađenja: i za njih – takve – postoji nada u spas. Čudno, Ivan ne kaže: „Prestanite s tim zanimanjem koji vas čini nečistim“ nego im reče: „Ne utjerujte više nego što vam je određeno.“ Mogu, dakle, nastaviti svoj rad – za ondašnju religiju nemoralan – ukoliko ga pošteno vrše i ne traže više od onoga što je određeno. Kakvog li Ivanova iznenađenja!

No, iznenađenjima nema kraja. Nakon što su isključeni i odbačeni – carinici – zatražili krštenje, Ivanu dolaze i pogani (za koje također nema spasa). A ti pogani su vojnici (ne samo rimski).

„Pitahu ga i vojnici: A nama, što je nama činiti?“ Vidimo da je riječ Božja upućena svima, svakom čovjeku – pa i onima za koje nema više nade ni spasa.

„I reče im: Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.“ Poziv je to da da ne čine nepravdu, pljačku i zla po kojima su obično vojnici bili poznati.

„Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist.“ – Mesija se iščekivao kao veliki osloboditelj te ga je narod vidio u Ivanu. No, „Ivan svima reče: Ja vas, istina, vodom krstim.“ Ivan im, dakle, pomaže da promijene dosadašnji život znakom uranjanja i izlaska iz vode ali Onaj koji će im dati snagu da žive taj novi život nije Ivan nego Onaj koji dolazi iza njega.

Ivana sada koristi terminologiju koja se odnosi na ustanova ženidbe onog vremena: „Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući.“ Što to znači? U ono vrijeme postojao je zakon levirata koji je propisivao: kada žena postane udovicom a bez sina, njezin djever ima dužnost učiniti je trudnom. Dijete koje bi se rodilo nosilo bi pokojnikovo ime čime bi se nastavljala njegova loza.

Ukoliko djever ne bi prihvatio tu dužnost, na njegovo mjesto dolazi onaj koji je prema socijalnom i pravnom položaju prvi iza njega i to preko ceremonije odvezivanja remenja na sandalama: taj bi skinuo sandalu s noge djevera te na pljunuo što je bila simbolična gesta s pravnim značenjem: tvoje pravo da je učiniš trudnom prelazi na mene!

Stoga, Ivan nam ne donosi neku jednostavnu lekciju poniznosti nego nam poručuje: „onaj koji narod treba učiniti plodnim, a koji je smatran udovicom, nisam ja nego onaj koji dolazi iza mene“.

Ivan još nadodaje: „On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.“ Isusovo djelovanje ne očituje se u pukom uranjanju osobe u vodu nego uranjanje čovjeka u njegovu snagu ljubavi, snagu Duha. Oganj bijaše slika Božje kazne za one koji su to zaslužili. No, Isus će u svom djelovanju izostaviti ovaj Ivanov izraz jer je u njemu samo ljubav – ljubav prema svima – ali bez ognja ili kazne.

„U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.“ Ovdje Ivan predstavlja Mesiju po Predaji naviještenog i očekivanog: predstavlja jednog Boga koji nagrađuje dobre a kažnjava zle. Malo dalje u evanđelju, sâm Ivan Krstitelj naći će se u krizi kada Isus bude prikazao Boga koji je sama ljubav i koji tu istu ljubav nudi svima; Boga koji niti nagrađuje dobre niti kažnjava zle nego svima, neovisno o njihovu ponašanju, neprestano nudi svoju beskrajnu ljubav.

„I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje.“ Navještaj je to Radosne vijesti, vijesti koju će Isus dovesti do njezina ostvarenja a zbog koje će Ivan, kada se bude nalazio u zatvoru, Isus uputi ozbiljan upit: „Jesi li ti onaj koji treba doći ili drugoga da čekamo?“

Novost Božje ljubavi, snaga te ljubavi toliko je jaka da uznemiruje i samog Ivana Krstitelja; kako neće onda sve ostale koji si zamišljaju Boga na jedan potpuno drugačiji način.

PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić