Svoje bogatstvo podijelila je crkvama i siromasima, a jedan dio namijenila oslobađanju robova i podmirenju dugova nevoljnih dužnika.
Rodila se 380. u Carigradu kao senatorska kći jedinica, rodbinski povezana s carem Teodozijem. U djetinjstvu je ostala bez oca Antigona, čovjeka plemenita srca i prijatelja siromaha. Car je ruku petogodišnje djevojčice obećao sinu jednog senatora.
Njezina majka, također Eufrazija, otišla je s kćerkom u Egipat, gdje je posjedovala velika imanja, a htjela je posjetiti i tamošnje samostane, crkve i relikvije svetih mučenika. U jednom od ženskih samostana u Donjoj Tebaidi, sedmogodišnja Eufrazija dobila je u ruke Kristovu sliku, pobožno je poljubila i od toga trenutka posvetila život Kristu Gospodinu. Odlučila je uz majčin blagoslov ostati u samostanu i postati redovnica. Redovnice su je prihvatile u svoju zajednicu, a ona je osvojila njihova srca svojom jednostavnošću, pokorom i molitvama. Njezina majka ubrzo je umrla i ostavila kćeri veliko bogatstvo.
Eufrazija je i dalje ostala u samostanu, a mladom carigradskom senatoru kojem ju je car namijenio za ženu, poručila je da ona pripada Kristu i želi mu ostati vjerna. Svoje bogatstvo podijelila je crkvama i siromasima, a jedan dio namijenila oslobađanju robova i podmirenju dugova nevoljnih dužnika.
Zbog te velikodušnosti Svevišnji joj je udijelio dar čudesa, liječenja gluhih i nijemih osoba te ozdravljivanja opsjednutih duša. Iznurena strogim postom i pokorom, ustrajnim molitvama i napornim tjelesnim radom, omiljena kod sestara i mnogih vjernika, preminula je s 30 godina u Tebaidi (gornji Egipat), na današnji dan, 13. ožujka 410.
Rukopis životopisa svete Eufrazije čuva se u Nacionalnoj knjižnici u Firenci, a stručnjaci ga smatraju biserom stare hagiografije i bizantske književnosti s kraja V. i početka VI. stoljeća. Zaštitnica je mnogih župa i crkava širom svijeta.
Dok promatrano život te drage, jednostavne, a tako velikodušne svetice, kojoj je Bog bio sve, upravimo Gospodinu ovu molitvu:
Gospodine, daj nam oči da vidimo, i srce da ljubimo!
Ako Te molimo za oči, onda Te žarko prosimo, daj nam Svoje oči, da gledamo svijet, ljude i njihovu povijest i svoju povijest onako, kako Ti to gledaš!
Daj da prema Tvojim mislima provodimo dan za danom, sat za satom!
Daj da sve više postajemo ono za što si nas stvorio!
Daj nam Svoj pogled, stavi nas na Svoju stranu, učini nas poučljivima prema Svojoj Riječi, da se čitav naš život prosvijetli i preobrazi!
U toj molitvi, koju je u naše dane sastavio kardinal Leon-Josip Suenens, gledamo sadržano sve ono sto je u svom životu, vođena Božjim svjetlom ostvarila sveta Eufrazija. Na ostvarenje toga poziva, Bog zove sve kršćane. Svima je u Križu dao milost koja treba da se neprestano razvija dok ne dospije do punine u Kristu.
