Josip Hatze, rođeni Splićanin, tvorac je nekih od najljepših i najpopularnijih stranica hrvatske vokalne lirike (Kad mlidija umreti, Majka, Ti, Moja sudba, Suzi, Rob, Večernje zvono, Jesen), te prve i jedine hrvatske verističke opere (Povratak, 1911).
Josip Hatze, skladatelj, dirigent (Split, 21. ožujka 1879. — Split, 30. siječnja 1959.). Hatzeov ukupni glazbeni opus, u kojem potpuno prevladavaju šezdesetak solo pjesama, dvije opere i zborska djela, sav je u znaku vokalne izražajnosti s težištem na melodiji. Ta vokalnost počiva ponajprije na tradiciji talijanskog belcanta s kraja XIX. stoljeća, ali povremeno očituje i utjecaje njemačkog i slavenskog glazbenog romantizma te impresionističkoga zvukovnoga kolorizma.
Tvorac nekih od najljepših i najpopularnijih stranica hrvatske vokalne lirike (Kad mlidija umreti, Majka, Ti, Moja sudba, Suzi, Rob, Večernje zvono, Jesen) te prve i jedine hrvatske verističke opere (Povratak, 1911), nesklon inovacijama ekspresionizma i radikalnoga folklorizma, Hatze je autentičnost izraza unutar najstrože tradicije temeljio isključivo na snazi vlastite glazbeničke intuicije i velike zanatske vještine najviših profesionalnih kriterija. Djelovao je i kao reproduktivni umjetnik i glazbeni pedagog.
