Gotovo sto godina nakon smrti službenice Božje, majke Marije Krucifikse Kozulić, tim forenzičara iz Hrvatske i inozemstva koristeći analizu mitohondrijske i jezgrine DNK potvrdili su identitet majke Marije Krucifikse Kozulić i njezine sestre Tereze. Riječ je o prvom postupku identifikacije osobe za koju je otvoren postupak proglašenja blaženom.
Ekshumaciji koštanih ostataka iz grobnice na Kozali pristupilo se 20. prosinca 2011. godine kada je utvrđeno da su u zajedničkoj grobnici pokopane 52 osobe. Od te brojke posmrtni ostaci 35 osoba nalazili su se u drvenim kovčezima, dok su ostaci ostalih osoba bili pomiješani u sedam vreća. Uz pomoć standardnih metoda forenzičke antropologije na Kliničkom zavodu za patologiju sudsku medicinu i citologiju u Rijeci te nakon toga na Kliničkom zavodu za patologiju, sudsku medicinu i citologiju u Splitu selektirani su skeletni ostaci te se započelo s pripremama za molekularnu analizu (analiza jezgrine i mitohondrijske DNK).
„Mi smo radili na njima zajedno s institutom američke vojske i s dvije neovisne analize utvrdili identitet. To je prvi put da jedan znanstveni dokaz postaje dio posvećenja“, objasnio je za dnevnik.hr Šimun Anđelinović s kliničkog Instituta za patologiju, sudsku medicinu i citologiju KBC-a Split.
Postulatorica za proglašenje službene Božje majke Marije Krucifikse Kozulić, Dobroslava Mlakić, istaknula je kako taj naziv nosi jer je čitav život posvetila siromašnoj djeci i mladeži.
„Priskrbila im je sve u životu i stan hranu i prehranu ali velika je u tome jer se jako brinula za obrazovanje osobito ženske djece“, zaključila je.
Izvješće o vjerodostojnosti identifikacije i posmrtnih ostataka predani su predstavnicima Crkve. Sve je počelo još 2011. godine. Antropološki su odvojeni dijelovi kojima se zna identitet a ostatak je bio zahtijevan jer je zbog loših vremenskih uvjeta zahtijevao dodatne metode čišćenja. No, Split je pokazao, kaže, kako može izvoditi i najsofisticiranije zadatke.
“Drago mi je da je splitska bolnica mogla sudjelovati u velikom važnom činu za cijelu zajednicu vjernike i ako postoje čuda za našu bolnicu je ovo jedno čudo da smo u jednom ovakvom činu sudjelovali”, istaknuo je ravnatelj KBC-a Split Julije Meštrović.
Riječka majka
Majka Marija Krucifiksa Kozulić umrla je 1922. i pokopana u obiteljsku grobnicu, no kasnije su ostaci preneseni u zajedničku grobnicu sestara te je identitet bilo teško utvrditi. Nju nazivaju i Riječka majka. Upravo u Rijeci ostavila je veliki trag za svoga života. Postupak za proglašenje blaženom majke Marije Krucifikse Kozulić otvoren je u listopadu 2013.
Za Mariju Kozulić se može reći da je ona gotovo u potpunosti živjela redovničkim životom i prije nego je postala redovnicom.
Majka Marija Krucifiksa Kozulić sav svoj život posvetila je odgoju i obrazovanju siromašne djece i mladeži. Osnivateljica je i graditeljica karitativno-socijalnih ustanova u Rijeci i utemeljiteljica autohtone hrvatske redovničke zajednice Družbe sestara Presvetog Srca Isusova.
Zavjet je čistoće privatno položila prije 1879. kako to potvrđuje njezin duhovnik o. Samuel Maurović u svom pismu 11. kolovoza 1881. godine. Svojim životom i djelom ona se stavila na stranu siromašnih, prezrenih i napuštenih i time se radikalno, čitavim svojim bićem opredijelila za nasljedovanje Krista siromašnog i predanog u Očevu volju, odrekavši se svakog posjedovanja i navezanosti na zemaljska dobra.
Karizma Pobožne Udruge nije bila samo kontemplativno udruženje osoba, nego i apostolsko. Kada je fra Arkanđeo iz Camerina, kapucin osnovao Pobožnu Udrugu, on je već tada planirao osnutak redovničke zajednice. Napisao je svojeručno 1893. i Konstitucije za redovničku zajednicu. Marija je prepisala i proširila postojeće Konstitucije za Kćeri Presvetog Srca Isusova (Figlie del Sacro Cuore di Gesù), pod vodstvom o. Arkanđela, a odobrio ih je 6. srpnja 1899. senjsko-modruški biskup Antun Maurović. Time je osnovana nova redovnička zajednica na hrvatskom tlu, posvećena Presvetom Srcu Isusovu. Marija je 1904. obukla redovničko odijelo s još četiri sestre, i uzela ime s. Marija Krucifiksa (Raspeta). Tako se iz laičke Udruge Kćeri Presvetog Srca Isusova razvila redovnička zajednica.
Glavna svrha ili karizma Družbe je općeljudski i vjerski odgoj i obrazovanje siromašne djece i ženske mladeži. U temelje Družbe Utemeljiteljica je ugradila radosno življenje i naviještanje dobrote i ljubavi Božjega Srca, udahnuvši joj kristocentričnu i marijansku duhovnost, navodi Družba sestara presvetog srca Isusova.
Preminula je 29. rujna 1922., u 70 godini života, u Zavodu i Samostanu Presvetog Srca Isusova u Rijeci.
Vijest o njezinoj smrti potresno je odjeknula njezinim rodnim gradom Rijekom čijim se Apostolom i Majkom može zvati. Umrla je Majka Rijeke. Umrla je Majka brojne djece. Umrla je svetica, odjekivale su riječi iz mnogih usta. È morta una santa, čulo se na talijanskom jeziku. Na dan njezina pogreba smjenjivale su se procesije njezinih poštovatelja. Ispraćena je na gradsko groblje Kozala, u nedjelju 1. listopada gdje se slilo nepregledno mnoštvo: rodbine, duhovnih kćeri, brojne djevojčice i mladež koje su sipale cvijeće, noseći svijeće i lijući suze, te povorke građana grada Rijeke.
