Blagdan Velike Gospe, Uznesenja Blažene Djevice Marije, tradicionalno se obilježava u Boki Kotorskoj na otoku Gospa od Škrpjela, Svetim misama uz prisutnost velikog broja katoličkih vjernika, okolnih pravoslavnih hodočasnika, te turista.
Ovaj otok-svetište u sredini rajskog zaljeva Boke Kotorske, vjekovnog duhovnog i kultrunog središta hrvatskog naroda, nastao je nasipavanjem kamenja vrijednih ruku katoličkih Hrvata Perasta. Oni su bili uvelike moreplovci, pa je to bio i izraz zahvalnosti Gospi za zaštitu na putovanjima nemirnim morima.
Prema tradiciji koja se do današnjih dana sačuvala u procesionalnom obredu nasipanja kamenja oko otoka, kao rođendan otoka Gospe od Škrpjela uzima se datum 22. srpnja 1452. godine. Prema tom drevnom i jednostavnom ceremonijalu na taj dan svake godine u smiraj dana sve barke Perasta ispunjene kamenjem i povezane jedna uz drugu, svečanim ophodom duž obale, uz pjevanje tradicionalnih narodnih pjesama kreću prema Gospinom otoku, da bi oko njega nasipali kamenje. Ova jedinstvena procesija, sjećanje na stoljetni mukotrpni proces izgradnje otoka u čast Majke Božje u središtu Bokokotorskog zaljeva, pred samim gradom Perastom. No, vrijeme je isplelo legende o postanku ovog zavjetnog otoka, kako se čini, jedinstvenog na svijetu.
Na mjestu današnjeg umjetnog Gospinog otoka nalazi se goli greben, hridina ili „Škrpjel“, kako je narod nazivao oveći kamen tog istog podmorskog masiva. Nasip je nastao oko prvobitnog škrpa, na kojem danas počiva glavni oltar u crkvi. Odatle ime otoka Škrpjel, jer se u starija vremena takva vrsta morskih sprudova nazivala škripio, koji je vjerojatno dalmato-romanski leksički ostatak od riječi „scopulus“.
Otok i crkva podignuti su inicijalno u znak zahvalnosti Gospi za ozdravljenje jednog od dvojice braće koji su na tom mjestu pronašli Gospinu sliku. Na hridi (škrpjelu) ispred Perasta braća Martešići su 22. srpnja 1452. pronašli Gospinu sliku. Peraštani su tijekom stoljeća nasipavanjem kamena i potapanjem starih jedrenjaka povećali površinu otoka. Nasipavanje je trajalo 250 godina. Crkvu povjesničari umjetnosti nazivaju “Hrvatska Sikstina”.
Crkva sadrži veliki broj umjetničkih djela čuvenog kotorskog slikara Hrvata Tripa Kokolje, kao i ikonu Gospa od Škrpjela, koju je 1452. napravio, također Hrvat, Lovro Dobričević.
Kako je Perast s vremenom prestao biti većinski hrvatski grad?
Boka Kotorska bila je nekada zemlja nastanjena gotovo isključivo Hrvatima koji su pronosili slavu ovog kraja diljem svijeta. Tijekom vremena s obližnjih planina počeli su se u Boku spuštati Crnogorci, a iz istočne Hercegovine i Srbi. Etnička struktura se tako mijenjala, a posebno u vrijeme dvije Jugoslavije koje su provodile velikosrpsku politiku naseljavanja Srba na more, često s prikrivenim ciljem stvaranja Velike Srbije.
Ipak, Hrvati su opstali u Boki i Perastu, a njihova prebogata duhovna i kultura baština, svaki kamen i svaka stijena, svjedoči i danas da „tu žive Hrvati“.
U samoj Boki još uvijek živi 6719 katolika, što čini 10% stanovništva Boke.
U doba najvećeg pomorskog uspona grad je sredinom 18. st. imao 1643 stanovnika, gotovo isključivo Hrvata katolika. Prema popisu stanovništva iz 1910. grad je bez vojničkog stanovništva imao 430 stanovnika, od čega je bilo 305 Hrvata katolika.
Etnička struktura Perasta u Jugoslaviji izgledala je ovako:
1961.: Hrvati – 216, Crnogorci – 199, Srbi – 112
1971.: Crnogorci – 266, Hrvati – 153, Srbi – 104
1981.: Crnogorci – 224, Jugoslaveni – 157, Hrvati – 84, Srbi – 62
Danas Perast ima oko 360 stalnih stanovnika, od kojih je oko 100 Hrvata katolika.
Poznati Peraštani: Andrija Balović, hrvatski pisac i povjesničar, Pavao Butorac, kotorski biskup, Vicko Zmajević, nadbiskup i pisac, Andrija Zmajević, hrvatski pjesnik, Tripo Kokolja, hrvatski slikar, Juraj Ban, poznati pomorski zapovjednik, Matija Zmaević, admiral carske flote Rusije Petra Velikog i brojni, zaista brojni, drugi zaslužni Hrvati Perasta i Boke Kotorske.
”Svaka zdrava kultura se ponosi tradicijom. Razumije se, ako se kultura shvaća za ono što jest, za duhovni kontinuitet, a ne za bljesak što se nenadno pojavi i učas mine. Tradicija je veza vjere za prošlost, sidro nade za budućnost. Kultura Perasta i Boke sva je zacrtana notom tradicionalizma. Tradicija je njezina snaga i njezin odraz, njezina veza i njezina nada. Naš pomorac, skoro bolesno odan tradiciji, odavno je shvatio kako je zemlja bez tradicije bez vrijednosti, a narod bez tradicije narod bez budućnosti”, rekao je župnik Perasta don Srećko Majić prilikom predstavljanja knjige ‘Naša Gospa od Škrpjela’.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
