Zašto se još i danas prikriva istina o komunističkim zločinima nad zagrebačkom obitelji Sallopek iz 1945.?

Zrinjevačka je ljekarna jedna u nizu brojnih zagrebačkih ljekarni čiji je sjaj potamnio u posljednjih šest desetljeća, ali ne samo zbog nemara “društvenog vlasništva”, već i zbog mračne prošlosti o kojoj se slabo zna.

Obrazac komunističkih zločina, sva gnjusnost komunističkih poslijeratnih ubojstava zbog pljački i otimačina, očituje se slučaju sudbine ljekarnika Josipa Sallopeka i njegove obitelji krajem lipnja i početkom srpnja 1945. u Zagrebu, ističe Damir Borovčak, opisujući kako ga je na istraživanje potakla slika Nikole Šubića Zrinskog na Zrinjevcu koju je od djetinjstva gledao na tom mjestu. “Moje zanimanje je bilo dugogodišnje, jer o toj slici nisu postojali nikakvi podatci o autoru, o imenu slike, o vlasniku, ni zašto tu na pročelju kraj ljekarne na Zrinjevcu br. 20 stoji godinama”, pojašnjava Borovčak.

Komunistički zločin smrtne presude Josipa Sallopeka i progon ženskog dijela njegove obitelji na prisilni rad, kao i pljačka cjelokupne njihove obiteljske imovine, detaljno su opisani u Večernjem listu 28. veljače 1999. godine. Ugledna i bogata obitelj Sallopek, poznata u Zagrebu po ljekarni “K Zrinjskom”, u jednome danu poslije tzv. ‘”oslobođenja” ostala je bez svega: imovine, časti, sreće i života. Dogodilo se to 3. srpnja 1945. kada je Viši vojni sud Komande grada Zagreba na zajedničkom montiranom suđenju cijeloj obitelji donio presudu na koju nije postojala mogućnost žalbe (!), a koja je stala na list papira potpisanoga sa ‘Smrt fašizmu – sloboda narodu’. Otac obitelji, 55-godišnji magistar farmacije Josip Sallopek, osuđen je na smrt strijeljanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju cijelokupne imovine. Njegova žena Marija Sallopek osuđena je na četiri godine prisilna rada, pet godina gubitka građanske časti i konfiskaciju imovine. Njihova kći Beata Sallopek, 23-godišnja studentica farmacije, osuđena je na godinu i pol prisilna rada i tri godine gubitka građanske časti. Presuda je odmah i izvršena. Nakon četiri dana magistar Josip Sallopek je strijeljan, a Beata Sallopek i njezina majka Marija Sallopek razdvojene su i poslane u radne logore na odsluženje kazne, opisuje Borovčak.

Konfiskacija imovine koja se sastojala od oduzimanja ljekarne “K Zrinjskom”, stambene vile na Gvozdu 19 i cijelog bloka zgrada u Gundulićevoj 37, a sve je provedeno po žurnom postupku. Naime, obitelj je uhićena 19. lipnja 1945., suđeno im je 3. srpnja, a još 15 dana prije nego li je suđenje održano, u njihovu vilu, s dozvolom Komande grada uselili su izvjesni Oskar Kućan i Tanasije Radosavljević. Ljekarnik Josip Sallopek strijeljan je pod optužbom dosluha s okupatorom, a obitelj nikada nije doznala gdje mu je grob. Supruga Marija Sallopek provela je u logoru u Požegi sedam godina. Njezina kći Beata udala se poslije prisilnog rada za svoju ljubav sa studija, magistra Ivu Lovrića. Nakon što je majka Marija odslužila kaznu živjeli su neko vrijeme u Đakovu. Marija Sallopek umrla je samo mjesec dana prije planiranog povratka kćeri Beate i zeta Ive Lovrića u neprežaljeni grad Zagreb.

Kad su se u Hrvatskoj zbile demokratske promjene, Beata Sallopek Lovrić bila je sretna što više ne mora podnositi teret svoje prošlosti, svoga imena i svoje sudbine, kao cijelog života u komunizmu. Predala je gospođa Beata i zahtjev za povrat imovine koja je konfiscirana njezinoj obitelji, a koja je prema računatoj vrijednosti iznosila oko 17 milijuna tadašnjih DM. No do sada joj još ništa nije vraćeno, a najvjerojatnije će i dalje biti problema. Vilu na Gvozdu može zaboraviti, a i sav inventar u njoj, jer je u međuvremenu upisana kao vlasništvo jednog od mnogih stanara koji su nakon konfiskacije boravili u njoj. I za neke od stanova u Gundulićevoj uspjeli su se upisati neki novi vlasnici, tako je pisao Večernji list prije 17 godina. Gospođa Beata Sallopek umrla je pet godina poslije tog razgovora, 4. svibnja 2004. godine, a zadovoljštinu povrata svoje obiteljske imovine nije dočekala! Pravnu bitku nastavila je njezina kći Lea Lovrić, unuka uglednog ljekarnika Josipa Sallopeka. Tako se postupa danas kod povrata komunistički nepravedno i nasilno otete imovine, u slobodnoj i tzv. pravnoj državi Hrvatskoj, naglašava Borovčak.

Znanstveno istraživanje spomeničke baštine starih zagrebačkih ljekarni u sklopu pripreme za Hrvatski muzej medicine i farmacije, dovelo je znanstvenice HAZU-a, Stellu Fatović Ferenčić i Jasminku Ferber Bogdan, do otkrivanja nevjerojatne nepravde učinjene najimućnijem ljekarniku Josipu Sallopeku prije Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj. Jasno je da su ga zbog imetka komunisti po kratkom postupku lišili života i cjelokupne imovine. O cijeloj toj nevjerojatnoj zločinačkoj komunističkoj pljački obitelji Sallopek nastavio je pisati Jutarnji list 20. ožujka i 5. srpnja 2015. kroz razgovor s unukom Leom Lovrić.

No sudbina slike Nikole Šubića Zrinskog koja je zaštitni znak ljekarne na Zrinjevcu, posebna je priča koja se može shvatiti i kao metafora životne tragedije Beate Sallopek Lovrić i njezine obitelji. Naime, u izlogu ispred ljekarne ne nalazi se rad Bele Čikoša-Sesije. “Original Zrinskoga darovan je mome ocu kada mu je prodana koncesija, a otac ju je darovao meni kada sam upisala farmaciju”, izjavila je Beata Sallopek Lovrić u razgovoru za Večernji list. Slika je oduzeta tijekom konfiskacije cjelokupne obiteljske imovine Sallopek. Drugovi Oskar Kućan (komesar Moslavačke brigade) i Tanasije Radosavljević (neutvrđenih partizanskih zasluga) uselili su se u lipnju 1945. u namještenu vilu obitelji Josipa Sallopeka na Gvozdu 19. Do sada se samo moglo pretpostaviti kako je jedan od dvojice drugova prisvojio umjetnički rad Bele Čikoša-Sesije, originalnu sliku Nikole Šubića Zrinskog, te je 1967. godine uspio prodati Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku. Naime, Galerija u Osijeku čak ni 1999. godine nije željela novinarima Večernjeg lista otkriti(!) tko im je i po kojoj cijeni prodao sliku, upozorava Damir Borovčak.

Za pripremu njegove nove knjige ZRIN 1943. – SVJEDOCI KOMUNISTIČKOG ZLOČINA (Sisačka biskupija, rujan 2016.) Borovčak je želio vidjeti sliku u Osijeku i istražiti pojedinosti.

Temeljem ispunjenog zahtjeva za ostvarivanje prava na pristup informacijama uspio je dobiti presliku upisa kataloškog broja S-750 pod kojim se slika vodi u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku. Iz tog je upisa vidljivo da je slika otkupljena 1967. godine od prodavatelja Oskara Kučana iz Zagreba. Ovime je potvrđen navod Beate Sallopek iz Večernjeg lista od 28. veljače 1999. u kojem je navela imena onih – “…izvjesni Oskar Kućan i Tanasije Radosavljević”, koji su kao partizansko-komunistički pljačkaši uselili u obiteljski dom Sallopekovih na Gvozdu. Posve je jasno da su se dotični zaslužni partizanski drugovi smatrali vlasnicima svega što su zatekli u kući obitelji Sallopek, pa su naravno i rasprodavali njihovu vrijednu umjetničku imovinu. Lako je zaključiti, da je ta slika samo jedna od umjetnina iz nekad bogate kolekcije obitelji Sallopek. Partizanski drugovi bili su u stvari razbojnici i pljačkaši, koji su iz šume uselili u tuđe stanove poslije tzv. “oslobođenja” Zagreba, te beskrupulozno raspolagali s prisvojenom tuđom imovinom, ističe Borovčak.

Velika slika Nikole Šubića Zrinskog na vratima Sigeta, naslikana na limu prema slici Bele Čikoša Sesije, ispod staklene vitrine, odmah uz ulaz u nekadašnju ljekarnu “K Zrinjskom” na Zrinjevcu, gotovo je jedini ostatak nekadašnje raskoši jedne od najprometnijih zagrebačkih ljekarni. Slika je nedavno obnovljena i prije ljeta ove godine vraćena na staro mjesto do ulaza u ljekarnu na uglu Zrinjevca, Tesline i Praške.

“Družba ‘Braća hrvatskoga zmaja’ obnovila su sliku velikana naše povijesti. Restauraciju djela Hinka Brodjovina, koje je nastalo po ulju na limu slavnoga Bele Čikoša Sesije, financirao je dr. Željko Zubović”, piše Večernji list, dodajući da su na otkrivanju obnovljene slike prisustvovali gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić sa suradnicima, predsjednik Družbe ‘Braća hrvatskoga zmaja’ Nevio Šetić uz druge članove, predstavnici HAZU-a, Matice hrvatske, itd.

Sve uglednici, a nitko nije izustio ni slova o komunističkom zločinu, pljački i progonu vlasnika slike i ljekarnika Josipa Sallopeka i njegove obitelji, upozorava Borovčak.

“Postavlja se pitanje, zar ne bi bilo primjereno iznad izloga i zaštitnog znaka ljekarne na Zrinjevcu postaviti spomen-ploču o zločinačkoj komunističkoj smrtnoj presudi vlasniku ljekarne Josipu Sallopeku, o komunističkom progonu njegove obitelji i o bezočnoj pljački njihove imovine? Tragedija obitelji Sallopek je klasični obrazac kako su postupali tzv. ‘oslobodioci’ koji su u svibnju 1945. navalili iz šume u gradove. Zašto se još i danas javno izbjegava, taji i prikriva istina o gnjusnim komunističkim zločinima, koji se ne priznaju i ne ispravljaju ni u trećem naraštaju potomaka žrtava?”, zaključuje Damir Borovčak.

Zrinski na vratima Sigeta

Slika Nikole Šubića Zrinkskog originalno je postavljena još 1895. kada je jedan od najistaknutijih tadašnjih ljekarnika, Hinko Brodjovin, naručio sliku od poznatog umjetnika Bele Čikoša Sesije. Djelo naslikano uljem na limu prvotno je bilo izloženo u staklenoj vitrini na pročelju Brodjovinove ljekarne, a poslije ju je ovaj kolekcionar sklonio u privatnu zbirku, svjestan njezine vrijednosti. Ipak, na mjesto izvornika stavio je sliku koju je sam naslikao, a njome je vjerno interpretirao original, navodi Večernji list.

Slika, motiv Zrinskoga na vratima Sigeta, Hinka Brodjovina, inače ljekarnika, izrađena je prema slici Bele Čikoša Sesije, koju je Brodjovin naručio u povodu prve izvedbe Zajčeve opere Nikola Šubić Zrinjski u HNK-u.

U razdoblju od 1890. pa sve do danas ljekarna je zadržala svoju prvobitnu funkciju, ali je njezina nekadašnja raskoš interijera tek u naznakama. Nema više ni poznatog ljekarničkog specijaliteta ni raskošne Brodjovinove kolekcije najznamenitijih hrvatskih slikara, pišu u radu “Tragom slike Nikole Šubića Zrinskog: Kronologija kraljevske dvorske ljekarne ‘K Zrinjskomu'” znanstvenice HAZU-a, Stella Fatović Ferenčić i Jasminka Ferber Bogdan, koje su tako i otkrile zločin nad ljekarničkom obitelji Sallopek.

Hinko Brodjovin rođen u imućnoj obitelji postao je poznat kao jedan od istaknutih i bogatih ljekarnika svog vremena, kao donator, kolekcionar i umjetnik amater. Premda Brodjovin do kraja života ostaje vlasnik cijele zgrade u Nikolićevoj, uz bogatu rentu, koncesiju Kraljevske dvorske ljekarne na Zrinjevcu godine 1928. prodaje Josipu Sallopeku. Josip Sallopek nakon završetka studija farmacije vjenčao se s Marijom Hochschopf iz imućne požeške trgovačke obitelji, a njezin miraz poslužio je Sallopeku pri kupovini ljekarni. Sallopek je dobro poznatu i opremljenu ljekarnu na Zrinjevcu platio tri milijuna dinara (u to vrijeme učiteljska plaća bila je 600-700 dinara). Slično kao i ostali uspješni zagrebački ljekarnici obitelj je živjela uživajući blagodati bogatog građanskog sloja. Obitelj Sallopek s dvije kćeri, Leom i Beatom, kupuje 1931. vilu na Gvozdu br. 19. Ime Josipa Sallopeka znanstvenice HAZU-a našle su i na popisu ljekarnika koji su uplatili doprinos za uređenje zgrade hrvatskog ljekarništva i uređenje ljekarničke komore. Posljednja godina Sallopekova života ujedno je i posljednja godina koncesija i privatnog vlasništva ljekarna.

Od 1945. nadalje ljekarne su nacionalizirane i vlasnici ljekarna ostaju bez svog vlasništva.

Josip Sallopek vjerojatno je jedan od najdrastičnijih primjera i žrtava radikalnoga društvenog preokreta, ističu znanstvenice. Kao predstavniku bogatog sloja konfiscirana mu je imovina, kao vlasniku ljekarne nacionalizirana ljekarna, supruga i jedna kći odvedene su u radni logor. Josipa Sallopeka, vlasnika ljekarne “K Zrinjskomu” osudili su kao neprijateljskog suradnika i strijeljali. Mjesto pogubljenja i grob su nepoznati, iznose u svom radu upraviteljica Odsjeka za povijest medicinskih znanosti HAZU, prof. dr. sc. Stella Fatović-Ferenčić i povjesničarka umjetnosti Jasenka Ferber Bogdan, koja radi u Arhivu za likovne umjetnosti HAZU.