Na današnji dan u 18 h 3. siječnja 1992. godine na snagu je stupilo tkz. „Sarajevsko primirje“. Njegovim stupanjem na snagu, okončana je prva, sveobuhvatna faza rata u Hrvatskoj. Tada je nastupila faza „ni rata ni mira”, odnosno sukoba niskog intenziteta, koja će potrajati do kraja 1994., točnije 1995. godine.
Primirje – prekid vatre
Primirje u Sarajevu potpisano je između predstavnika Republike Hrvatske i tzv. Jugoslavenske narodne armije. Za hrvatsku stranu primirje je potpisao ministar obrane Gojko Šušak, a za JNA general Andrija Rašeta. Nazočan je bio i Cyrus Vance, kao posebni izaslanik glavnog tajnika UN-a.
To je bio preduvjet za provedbu Vanceoog plana, odnosno slanja mirovnih snaga UN-a na zaraćena područja. Prekid vatre podrazumijevao je ostanak zaraćenih snaga na položajima koje su trenutno držale.
„Sarajevsko primirje” došlo je u trenutku kad je značajno oslabila inicijativa srpskih snaga, a kad je Hrvatska vojska ojačala brojčano i organizacijski te u naoružanju i opremi. Sukladno Vanceovom planu, snage JNA izvučene su u Bosnu i Hercegovinu s kompletnim naoružanjem i zalihama. Primirje u Hrvatskoj omogućilo je srpskim snagama vrijeme za pregrupiranje i sljedeću etapu rata u Bosni i Hercegovini, koja je započela početkom travnja 1992., s dalekosežnim posljedicama i za Republiku Hrvatsku.
Nužan predah
Bio je to nužan predah nakon poraza velikosrpske politike u Hrvatskoj koja nije uspjela postignuti svoj cilj pa se okrenula prema Bosni i Hercegovini. Zbog neuspjeha u ratu Milošević je ubrzo smijenio Kadijevića i dio vojnog vrha riješivši se tako vojnih gubitnika u pripremi za agresiju na susjednu Bosnu i Hercegovinu. Kako bi dočarao to razdoblje – Borna Marinić, urednik Domoljubnih minuta na Hrvatskoj katoličkoj mreži – preporuča gledanje filma „Hotel Sunja“.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
