Na današnji dan 27. kolovoza 1990., uz oduševljenje cijelog hrvatskog puka, počelo je prvo veliko sportsko međunarodno natjecanje u slobodnoj Hrvatskoj nakon prvih višestranačkih izbora, pada komunizma i početka puta prema potpunoj samostalnosti. Bilo je to Europsko prvenstvo u atletici održano u Splitu.
Bilo je to prvenstvo na kojemu su posljednji puta nastupile komunističke države: DDR, Čehoslovačka, SFRJ i SSSR, a koje su se raspale nakon višedesetljetnog terora svoga stanovništva.
Hrvatski sportaši su još uvijek nastupali pod bojama Jugoslavije, a nepoznata činjenica je da je član Predsjedništva SFKJ Crnogorac Minja Vujović zatražio povlačenje jugoslavenske reprezentacije zbog zvižduka Splićana na jugoslavensku himnu „Hej Slaveni“.
Pravo oduševljenje Splićana izazvala je skakačica uvis iz Srbije Biljana Petrović, inače članica ASK-a iz Splita, kada je prilikom osvajanja srebrne medalje osim jugoslavenske donijela i hrvatsku zastavu tek stvorene mlade države.
Mlada hrvatska država je dala sve od sebe da u složenim uvjetima i počecima pobune u obližnjem Kninu sve protekne u najboljem redu, pogotovo s obzirom na djelovanje raznih obavještajnih jugoslavenskih službi na teritoriju Hrvatske i njihovom željom za diskreditaciju mlade hrvatske demokracije. U čestitci upućenoj domaćinima Primo Nebiolo, predsjednik Svjetske atletske federacije, je sve sažeo u jednoj rečenici: “Dobrim rezultatima i odličnom organizacijom Split je zacijelo odredio kriterije nastupajućim velikim atletskim natjecanjima”.
Uskoro, već na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992., hrvatski sportaši postaju najveći ambasadori svoje ratom zahvaćene zemlje i taj počasni naslov im je ostao do današnjeg dana. Sjetimo se samo velikana Dražena Petrovića, Janice Kostelić, Ivice Kostelića, Gorana Ivaniševića, Blanke Vlašić i brojnih drugih sportaša koji su sa ponosom podizali hrvatske barjake gdje god bi pobjeđivali.
