Na današnji dan 1991. srpski okupator je osvojio, spalio i uništio hrvatsko selo Kijevo pored Knina. Kijevo je zajedno sa Lovincem pored Gračaca i Kruševom pored Obrovca bilo stožerno mjesto otpora Srbima (sa uspostavljenim hrvatskim policijskim postajama) u najjačem trokutu velikosrpske pobune Knin-Obrovac-Gračac.
Nakon višemjesečnog okruženja, mnogih ubojstava civila i sustavnog terora, ta tri mjesta su u ljeto 1991. proživjela pravu kalvariju potpunim uništenjem, paležom i progonom, a žene, djeca i starci su krenuli u neizvjesne zbjegove preko surovih okolnih planina sa svojim muškarcima i hrvatskim redarstvenicima. Kijevo je mjesto gdje su svoj zločinački put počeo ratni zločinac Ratko Mladić za što je u Hrvatskoj osuđen u odsutnosti na 20 godina zatvora.
Na današnji dan 27. kolovoza 1991. Srbi iz okolice Knina uz pomoć JNA su ušli u hrvatsko mjesto Kijevo pored Knina. Mjesto su potpuno spalili i uništili, a za okupaciju mjesta upotrijebili su i avijaciju JNA te međunarodnim konvencijama zabranjene kazetne bombe. Zanimljivo je da je Hrvatska vojska bila jedno vrijeme pod istragom i optužbom za prekomjerno granatiranje obližnjeg Knina u akciji Oluja (koji je ostao gotovo netaknut), dok je obližnje Kijevo bilo sravnjeno sa zemljom svim vrstama granata i bombi.
Zanimljivo je da je načelnik generalštaba Veljko Kadijević, inače rođen u Hrvatskoj, u ljeto 1991. poslao za zapovjednika 9. korpusa JNA u Kninu upravo ratnog zločinca bosanskog Srbina Ratka Mladića koji je umiješan u brojne zločine (osim Kijeva) u Dalmaciji i to u okolici Šibenika, Zadra, Sinja, Vrlike, Maljkova, kao i pokušaj miniranja HE Peruča. Smatra ga se odgovornim za masakre u Škabrnji i Nadinu.
Kalvarija Kijeva – od kolovoza 1990. do kolovoza 1991.
Početkom „balvan revolucije“ 17. kolovoza 1990. Srba iz okolice Knina, Benkovca, Gračaca i Obrovca hrvatsko mjesto Kijevo na cesti Vrlika-Knin našlo se u veoma teškom položaju. Okruženo barikadama našlo se odsječeno cestovnim putem od ostatka Hrvatske.
Nakom ‘krvavog Uskrsa na Plitvicama’ mjesto ostaje bez struje i telefona, a hrvatska država usprkos gotovo nemogućim uvjetima probija 27. travnja 1991. blokadu Kijeva između Civljana i Štikova te uspostavlja redarstvenu postaju u tom hrvatskom mjestu. Tada se u blokadu mjesta, osim naoružanih civila Srba, uključuje i JNA kao navodna ‘neutralna tampon zona’ s krajnjim ciljem da se otjera redarstvenike iz Kijeva, a mjesto okupira.
Još uvijek se pamte slike kako je hrvatski narod Kijeva, žene, djeca i starci, odlučno stao pred policijsku postaju u mjestu i po cijenu života zapriječio JNA da zarobi hrvatske redarstvenike.
Krajem kolovoza 1991. ratni zločinac Mile Martić daje ultimatum hrvatskim redarstvenicima da napuste Kijevo. Kako je ultimatum odbijen, mjesto je bilo napadnuto sa svih strana. Otpor je pružalo 160 muškaraca, civila i redarstvenika, naoružanih samo lakim naoružanjem. Na Kijevo je ispaljeno 1500 granata iz minobacača, haubica, tenkova, VBR-a i 16 kazetnih bombi.
Nakon otpora, hrvatski redarstvenici i muškarci Kijeva poveli su na težak i neizvjesan put preko planine Kozjak prema još uvijek slobodnom Drnišu žene, djecu i starce. Sličnu kalvariju prošli su preko Velebita Hrvati lovinačog kraja, kao i civili Kruševa pored Obrovca.
Srbi su uspjeli zarobiti 70 branitelja Kijeva koji su odvedeni u zatvor u Kninu gdje su prošli strašna mučenja.
Crkva, simbol hrvatske opstojnosti u kninskom kraju, je srušena kao i ambulanta, škola, mjesni dom i svi domovi Hrvata u Kijevu.
U vojnoj akciji Oluja 1995. Kijevo i cijeli kninski kraj oslobođen je i vraćen matici Hrvatskoj.
Zločin, palež i uništenje Kijeva:
http://www.dailymotion.com/video/xzdrjl_okupacija-kijeva-1991_shortfilms
Tekst se nastavlja ispod oglasa
