Dino Rađa se prisjetio Olivera Dragojevića: ”S groba se vidi more, kakvi osjećaj, tu je a nije tu”

Dvije su godine prošle od smrti jednog od najboljih hrvatskih glazbenika svih vremena, Olivera Dragojevića, koji je do kraja ostao dosljedan sebi i nije htio ni nakon bezbroj poziva nastupiti u Srbiji. Naravno, razlog tome je sve ono što se događalo u Hrvatskoj u prvoj polovici devedesetih, dakako, govorimo o velikosrpskoj agresiji.

Brojne osobe iz javnog života, pa tako i iz svijeta sporta, odale su počast Oliveru Dragojeviću, među njima i bivši hrvatski reprezentativac, Dino Rađa, koji se i inače vrlo često oglašava na društvenim mrežama. Rađa je na svom Facebooku objavio emotivan post posvećen Oliveru.

“Oliver City

Tamo negdi početkon sedmog zaletimo se gumenjakom s Visa familija Rađa u Luku. Dolazak u porat i polako vidiš da ulaziš u Oliverov grad. Steže se u prsima a prvo u oko upadaju plave škure njegove kuce. Šetamo rivon a u svakome kafiću u jednom trenutku čujes njegov glas. Neko maše. Famozni Brico, Oliverov najbolji prijatelj iz Luke. Već je dozna da dolazimo. Mali je svit danas.

Vodi nas u kafić “Cesarica” fala bogu odma kraj svoje butige. Pijemo kavu i onda otvara vrata svoje brijačnice. A unutra muzej. Slike, slike,slike,slike. Oliver i Brico, Oliver ovako, Oliver onako, Oliver svakako. Ima i mene iz davnih dana. Zna san dolazit u Luku brodon. Posli idemo na groblje. Razgovor polako jenjava a u prsi se steže jos i više.

Dođemo gori i suze na oči bez kontrole. Na grobu svega. Cvića, lampi, poruka od kamenja, slika. Kaze Brico da to nije ništa. Bude kutija Marlbora,upaljača, viskija, konjaka…svega. S groba se vidi more. Kakvi osjećaj. Tu je a nije tu. Nemoš uteć’.

Pari mi se da je prirasta Luku i da bi tribalo prominit ime gradu. Ili baren stavit ono Obala Olivera Dragojevića. Ma ne može on umrit. To su neki tići koji nikad ne umiru nego pivaju i pivaju. Koji je*eni lik je bija. Čast mi je šta san ga zna.”

Izvor: narod.hr