Legenda hrvatskog i svjetskog vaterpola, olimpijski pobjednik, svjetski i europski prvak, osvajač brojnih trofeja s reprezentacijom i klubovima Dubravko Šimenc prisjetio se svojih početaka bavljenja sportom.
“S obzirom da ja mama bila odbojkašica i plivački trener, a da se tata bavio rukometom i vaterpolom, nije čudno da sam počeo s njim odlaziti na bazen u Daničićevu i polako ulazio u vaterpolo. Ali moram reći da me nikada nije tjerao na to. S brojnim kolegama iz te, davne, 1979. i danas sam prijatelj i često se nalazimo, na što sam posebno ponosan”, dodao je Šimenc, piše HKM.
Teško je i pobrojati sve naslove i priznanja
Uz brojne sportske uspjehe – osvajanje zlatne i srebrne olimpijske medalje 1988. i 1996., osvajanje naslova svjetskog prvaka 1986. i 1991., osvajanje naslova prvaka Europe sa zagrebačkom Mladosti 1989. i 1990. te splitskim Jadranom 1992. godine, gost Dvoboja dvaput je nagrađen godišnjom Državnom nagradom za šport Franjo Bučar, odlikovan je i Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara, a bio je i nositelj hrvatske zastave na svečanosti otvaranja Olimpijskih igara u Ateni 2004. godine.
“Igrao sam u momčadskom sportu i strašno je je važno naučiti i prihvatiti da ne možeš biti uspješan bez suigrača koji svakoga dana pliva uz tebe. Predivan je osjećaj kad osvojiš prvo mjesto, ali u Atlanti 1996. godine, kada smo svi vaterpolisti željeli osvojiti prvu zlatnu olimpijsku momčadsku medalju za Hrvatsku, dogodilo se da su Španjolci bili bolji od nas. Čast za osvajanje prve zlatne medalje tako je pripala hrvatskim rukometašima i silno mi je drago zbog njih, ali ostaje mali žal što to nije uspjelo nama.”
Priča o HAVK Mladost
“Hrvatsko akademsko sportsko društvo Mladost osnovano je prije više od sedamdeset godina, kako bi se zagrebački sveučilištarci na tom prostoru uz Savu mogli baviti sportom. Danas se studira po bolonjskom sustavu i vrlo je teško studirati i istovremeno se baviti vrhunskim sportom – ali može se”, potvrdio je Šimenc, ističući da su i on i njegovi suigrači u pravilu diplomirali.
“U Mladosti je uvijek bilo vrhunskih liječnika, pravnika, ekonomista i drugih stručnjaka. Tada se slala jasna poruka da je dobro i potrebno baviti se sportom, ali i da je važno biti član akademske zajednice.” Zato je pohvalio nastojanja državnih vlasti da se sportašima nakon završetka karijere omogući nastavak školovanja.
Vaterpolo je prava timska igra
Na pitanje kako postići uigranost momčadi, odnosno je li dovoljno u momčadi imati najbolje svjetske igrače na svakoj poziciji da bi se osvajali naslovi, Šimenc je naglasio da je ključ uspjeha trener, odnosno izbornik.
“On nam je usadio odgovornost prema obavezama i nevjerojatne radne navike. Poticao nas je na čitanje knjiga, igranje šaha… Često nam je mijenjao cimere, čineći sve da se sve više osjećamo kao obitelj, u čemu je danas pravi primjer hrvatska nogometna reprezentacija koja s pravom koristi #family.”
Sjećanje na Dražena Petrovića
Šimenc se prisjetio i situacije nakon košarkaškog finala OI u Seulu, kojega je reprezentacija bivše države izgubila od Sovjetskog Saveza. “Rano ujutro, dan nakon poraza, u hotelskoj dvorani naišao sam na Dražena koji je nosio loptu u ruci. Na pitanje kamo ide, Dražen je mirno odgovorio: ‘Potpisao sam za Real Madrid, moram doći spreman. Idem sada zabiti tisuću koševa.’ Eto, to je bio Dražen. I s punom odgovornošću tvrdim, da je Dražen danas tu, da bi hrvatska košarka bila na puno drugačijem nivou nego što je danas.”
