Profesionalni hrvatski boksač Filip Hrgović rekao je tijekom gostovanja u emisiji Veto na N1 televiziji kako je prije nekoliko godina završio u zatvoru u Kazahstanu.
“Mi smo tamo boksali svjetsku boksačku ligu i zaradio sam određeni, veći iznos novaca. Tada sam živio od stipendije i taj novac je za hrvatske i kazahstanske prilike bio veliki novac i želio sam taj novac odnijeti u Hrvatsku. Nisam znao za pravilo da kada nosiš veći iznos novca od 10 000 dolara da to moraš prijaviti. Na aerodromu su me zaustavili i uzeli novce i završio sam u pritvoru. Imao sam sreće da je predsjednik boksačkog kluba za koji sam boksao bio tamo utjecajni političar pa su me vratili u boksački kamp na mjesec dana dok nismo dokazali da je to čist novac koji sam pošteno zaradio i platio poreze”, otkrio je.
“Cijeli život i karijeru većina hrvatskih sportaša vodi bitku sa nedostatkom uvjeta i plaćanja od strane institucija i saveza i jedan od ciljeva mi sigurno jest da naplatim taj trud i osiguram egzistenciju sebi i obitelji. Ne mogu reći da sam riješio egzistenciju već sada, ali u najmanju ruku poslije karijere neću morati biti zaštitar u noćnom klubu, što mi je, iskreno bio strah kroz zadnji dio moje karijere. Cijelo vrijeme sam se toliko trudio i odricao, ali nisam imao financijsku sigurnost i prolazilo mi je nerijetko kroz glavu što ako se dogodi nešto loše. Bitno je u sportu naplatiti svoj trud”, otkriva Hrgović.
Boksati je počeo u dvorani u Dubravi koja je odmah do pučke kuhinje.
“Zanimljiva je to bila slučajnost. Jedan zid nas je dijelio od pučke kuhinje. Trener nam je uvijek govorio da nas jedan zid dijeli od te pučke kuhinje pa sve do Las Vegasa i svjetla pozornice i društva najboljih. Ako odeš u ovaj drugi svijet, te pučke kuhinje, teško ćeš se ikada više vratiti i to je bila jedna motivacija da nikada ne odustajem i da se borim u životu”, rekao je Hrgović.
Na pitanje što je novo za njega u profesionalnom boksu, kazao je da je razlika isključivo upravo u marketingu i novcu.
“Sport je oduvijek show business, a boks pogotovo i bitno je, nažalost ili na sreću, koliko si popularan i koliko te televizija i kamere vole i to više nego koliko si dobar i kvalitetan. I to je glavna razlika između amaterskog i profesionalnog boksa. Amaterski boks niti u jednom segmentu nije nimalo lakši od profesionalnog kako to laici misle, vjerojatno prvenstveno zbog naziva. Ali sve to sa strane, izvan ringa, taj marketing i veći novac koji se vrti je razog zašto je profesionalni boks zanimljiviji javnosti”, zaključio je.
“Nisam odustao od olimpijskog zlata. Od zadnje Olimpijade profesionalni boksači smiju nastupati na Olimpijskim igrama i želim da moj raspored bude slobodan uoči idućih Olimpijskih igara jer se nadam nastupu i to je bio uvjet mog petogodišnjeg profesionalnog ugovora. Da moram birati, olimpijsko zlato bih prije osvojio nego naslov svjetskog prvaka u boksu. Moje olimpijsko zlato je nešto što je moj san i što me drži od malena i to mi je bitnije nego ikakvi novci koji se vrte u milijunima danas u boksu”, priča Hrgović.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
