Hajduk je novim kiksom, porazom od Lokomotive (0:3) na dobro popunjenom Poljudu, doveo u pitanje svoju borbu za naslov prvaka Hrvatske.
Preveliki pritisak i pitanje smjene?
Naravno, nakon novog kiksa, i novog, drugog ovog proljeća, poraza na Poljudu postavilo se pitanje smjene trenera. Iako formalno Mislav Karoglan ima podršku čelnika kluba, predsjednika Lukše Jakobušića, činjenica je kako su mu ”dani odbrojani.” Pitanje samo koliko to ima smisla, devet kola prije kraja prvenstva.
Sve po starom
I tako to u Hajduku ide već godinama, trener je prvi na udaru a da se na postavlja pitanje odgovornosti čelništva kluba, pa i samog Jakobušića u ovom slučaju. Ako se iz godine u godinu, kao na tekućoj vrpci smjenjuju treneri i opet ništa od naslova možda bi se trebalo pokušati nešto drugo? Nešto novo. Primjerice ostaviti Karoglana i smijeniti Jakobušića i one koji su Jakobušića postavili?
Jedan splitski novinar, nakon poraza od Lokomotive, a gostujući u jednom Podcastu, rekao je kako bi se momčad trebala početi pripremati za novu sezonu, pritom je dodao: ”imamo Naš Hajduk…” Ne postoji Hajduk radi Našeg Hajduka već bi trebalo biti obrnuto.
No, vratimo se spekulacijama glede Karoglanovog odlaska. Odjedno više ”Karoglanka” nije ”IN” u Hajduku, a i dobar dio novinara zaziva trenerovu ”abdikaciju”. Dakle, teren se priprema, a da ”žrtvu” nitko ništa i ne pita.
Sportske novosti čak se bave spekulacijama kojim je to danima u tjednu Jakobušić smjenjivao trenere.
”Sprema li predsjednik Hajduka novu veliku objavu? Zna se kojim danom Lukša Jakobušić mijenja trenere”, pišu Sportske novosti te se nadalje ”poentira”:
”U tri navrata dosada je predsjednik Hajduka, Lukša Jakobušić, trenere mijenjao ponedjeljkom. Čudna podudarnost ili gola činjenica, shvatite kako god hoćete, ali Gustafsson, Dambrauskas i Leko su smijenjeni u ponedjeljak.”
Što se čeka?
Dakle, čeka se ponedjeljak. Nakon ponedjeljka dolazi utorak, je li to možda dan i početak nove tradicije, dan kada oni koji su postavili Jakobušića smjenjuju njega?
I opet se ništa ne bi promijenilo, ne previše. Naime, trener, predsjednik, jedan više ili manje, suština ostaje ista. Kad jednom dođe srijeda, pa kad u ponedjeljak ode trener, u utorak predsjednik, moguće je da tada odu i oni koje nema tko smijeniti, a možda bi trebalo? Ako je Zoran Milanović svojim performansima i eskapadama praktički dokinuo sebe na mjestu predsjednika države jedan takav performans ponekad i u sportu ne bi bio naodmet. Jednog Milanovića Hrvatska će možda i preživjeti. Dvojicu? To je ipak lutrija.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
