Bivša europska prvakinja na 800 metara Britanka Lynsey Sharp (28) dobila je prijetnje smrću zbog svojih komenatara o južnoafričkoj atletičarki Caster Semenyji.
Sharp je dobila prijetnje nakon komentara o ‘prednostima’ dvostruke olimpijske pobjednice na 800 metara.
“Dobila sam prijetnje smrću, a prijetili su i mojoj obitelji. To nije situacija u kojoj želim biti,” kazala je 28-godišnja škotska atletičarka.
Europska prvakinja iz 2012. godine nedavno je kritizirala zakonske reforme koje omogućuju trkačima da izbjegnu sredstva za suzbijanje testosterona.
“Svatko može vidjeti dvije odvojene utrke, tako da ne mogu ništa učiniti”, rekla je ranije ovog ljeta tvrdivši kako je to nepravedna prednost.
“Radila sam disertaciju na sveučilištu, tako da znam mnogo o toj temi. Ali sada nije vrijeme da se upuštam u sve to. Ne mogu ništa učiniti u vezi s tim,” kazala je Sharp.
Poručila je kako Semenyju poznaje od 2008. godine.
“Poznajem Caster od 2008. godine i to je nešto s čim sam upoznata u proteklih 11 godina. Nitko nema koristi od ove situacije, ali nisam ja protiv nje,” dodala je Britanka koja je diplomirala pravo na Napier sveučilištu u Edinburghu.
Prvog svibnja je Sud za sportsku arbitražu (CAS) odbacio žalbu južnoafričke atletičarke koja je tražila odgodu primjene odluke Međunarodne atletske federacije (IAAF) o limitiranju razine testosterona kod osoba koje se žele natjecati u ženskoj konkurenciji te će novi pravilnik IAAF-a stupiti na snagu 8. svibnja.
CAS je presudio da je uvođenje ovog pravilnika potrebno kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti za natjecateljice u trkačkim disciplinama od 400 do 1500 metara.
Dvostruka olimpijska pobjednica na 800 metara i trostruka svjetska prvakinja u istoj disciplini bila je razočarana odlukom CAS-a.
“Znam da su propisi IAAF-a uvijek bili usmjereni na mene”, poručila je tada Semenya.
“Već desetljeće IAAF me pokušava usporiti, ali to me čini jačom. Odluka CAS-a neće me zadržati,” poručila je.
Zaključno s 8. svibnja sve osobe koje imaju problem poput Semenye morat će biti testirane kako bi se utvrdilo zadovoljavaju li postavljeni kriterij.
Pravilnik nije vrijedio za miting Dijamantne lige koji je bio na rasporedu u petak u Dohi na kojem je Semenya ostvarila 30. uzastopnu pobjedu u ovoj disciplini s rezultatom 1:54.98, dok je Sharp zauzela deveto mjesto istrčavši vrijeme 2:01.51.
Što se krije iza ovog slučaja?
Ujedno je Semenya pokazatelj kakvu je nepravdu rodna ideologija već učinila ženskim sportašicama i kako te žene gube bitku u srazu s biološkim muškarcima, iako u njezinom slučaju ništa od dokaza nije javno objavljeno.
Semenya je nakon prvih uspjeha podvrgnuta ispitivanjima spola, jer su se pojavile sumnje je li ona žena ili muškarac, ali rezultati nikada nisu objavljeni.
Činjenica je kako Semenyino tijelo luči abnormalnu količinu testosterona – pokazalo su testiranja. Vidljivo je kako ima neuobičajenu razinu prirodnog testosterona kod žene, tako da ne čudi njezina nadmoć nad protivnicama.
> Zamke rodne ideologije (1.): ‘Žene koje su bili muškarci’ gaze ženske sportašice
“Ne razumijem kada ljudi kažu da imam prednost. Ja sam isto žena. Pa kad piškim, piškim kao žena. Ne razumijem kada kažu da sam muško i da imam dubok glas. Ja sam žena i to uopće nije upitno”, tvrdila je Semenya za južnoafrički sportski kanal SuperSport TV.
Tijekom 2009. godine anonimni trener ustvrdio je kako su čelnici južnoafričkog atletskog saveza imali rezultate testova koji su pokazali da je Semenya muškarac, ali su ih odlučili prikriti.
Čini se kako je pokret za „jednakost” nadahnuo ‘transrodne sportaše’ da se pridruže timovima svog odabranog roda. A to često znači da se biološki muškarci natječu protiv bioloških žena u ženskim timovima. Ali u svijetu sporta, tvrde kritičari, jednakost spolova jednostavno ne postoji. S fiziološkog gledišta, postoji nejednakost između muškaraca i žena koju je jednostavno nemoguće izbrisati.
Na primjer, kada se radi o trčanju, muškarci su u načelu brži od žena. Kako je to objašnjeno u izdanju časopisa Runner’s World iz 2015.: „Na svakoj udaljenosti do maratona, razlika između svjetskih rekorda muškaraca i žena iznosi 9 do 10% – a kod rekreacijskih je trkača razlika slična ili čak veća.”
Zašto, dakle, muškarci imaju neke atletske prednosti pred ženama?
Profesor bioloških znanosti sa Sveučilišta Ohio, Chris Schwirian, rekao je za Runner’s World: „Muškarci postižu bolje rekorde na 100 do 800 metara uglavnom zato što muškarci u prosjeku imaju veću mišićnu masu, a velik su dio toga brzotrzajni (engl. fast-twitch) mišići, što im omogućuje da postižu veću snagu i brzinu i anaerobno proizvode energiju. Na svim udaljenostima većim od 800 metara glavni je uzrok razlike viši prosječni anaerobni prag muškaraca (VO2max), zato što oni u načelu imaju manje tjelesne masti, više hemoglobina i mišićne mase te veća srca i pluća nego žene.”
Muškarci u prosjeku imaju duže i veće kosti, što im daje mehaničke prednosti pred ženama, budući da imaju veću težinu, visinu i šire koštane okvire kao potporu mišićima. Njihove su kosti također gušće te imaju čvršće ligamente, što ih čini manje podložnima sportskim povredama.
Budući da ovi fizički i fiziološki čimbenici daju većini muškaraca očitu kompetitivnu prednost u sportovima, je li pošteno ili čak sigurno da se biološki muškarci – s većom mišićnom masom, srcima i plućima i većom snagom, ubrzanjem i brzinom – natječu protiv djevojaka i žena?
„Ako muškarci mogu tvrditi da su žene i ući u sport u kojem se smiju natjecati samo žene, tada je prilično izvjesno da će muškarci pobijediti,” piše Brandon Morse za časopis Federalist. „Sve pohvale, nagrade i priznanja bit će oduzeta ženama koje ih s pravom zaslužuju i dana muškarcu koji je zapravo varao tako što je stavio šminku, ubrizgao si hormone i rekao da je žena.“
Tekst se nastavlja ispod oglasa
