Mate Rimac primjer je uspjeha – tvrtka mu je metastazirala po svim halama koje okružuju onu prvu u kojoj je počeo prije 7 godina i više nema prostora za širenje, pucaju po šavovima.
Nedavno je finalizirao ulaganje kineskog Camel Groupa, koji je u zamjenu za 22 posto Rimčeve tvrtke investirao 30 milijuna eura, procijenjena vrijednost kompanija Rimac Automobili i Greyp Bikes – sestrinske firme za proizvodnju električnih bicikala – otišla je na nekih 136 milijuna eura.
“Dakle, do sada smo mi radili male serije, bilo vlastitih automobila, bilo dijelova za aute drugih proizvođača, kao što su Aston Martin Valkyrie ili Koenigsegg Regera, a sada ćemo ići na veće serije za velike proizvođače. To je užasno velik korak”, otkriva za Jutarnji list gdje će iskoristiti novac.
Sprema se Rimac C2.
“Očekujte nešto što će biti iznad ovoga što smo radili dosad, još luđe, ali isto tako očekujte tehnički puno napredniji proizvod, dorađeniji. Planiramo ga homologirati za tržišta Sjedinjenih Država, Europe, Bliskog istoka… Kada smo radili prvi Concept_One, bilo nas je pet. Sada je tu 250 ljudi koji su radili hrpu projekata, stekli ogromno iskustvo. Bit će to poseban auto, radili smo na njemu godinama na vrlo profesionalan način. Ljudi koji rade na C2 donijeli su iskustvo i iz drugih velikih firmi, imamo sada ljude iz Tesle, BMW-a, Ferrarija… Imamo 15 nacionalnosti, Nijemaca, Austrijanaca, Iraca, Španjolaca, Indijaca, Pakistanaca, cijeli svijet nam dolazi tu, veliki broj ljudi koje zapošljavamo dolazi izvana. Naravno, većinom je to i dalje hrvatski tim. Ali, odlutao sam malo. Znači, mi smo sada u situaciji da biramo projekte. Stalno nam dolaze šefovi velikih automobilskih tvrtki i svima im iskreno kažemo da možemo hendlati tri ili četiri projekta u sljedeće tri godine, to je to. Projekti koje uzimamo sada, u zadnjih godinu dana, svi su namijenjeni serijskoj proizvodnji. Za nas su to velike serije, ali jasno da za velike proizvođače automobila nisu. To su projekti između, recimo, tisuću i 10 tisuća komada godišnje. Naravno, ovisi i o tome koji je proizvođač. Lamborghini proizvodi 4000 automobila godišnje, Ferrari 7000, a Mercedes milijun. A mi radimo i s ovakvima i s onakvima”, kaže Rimac.
“Ovih dana je postala javna informacija da radimo za Jaguar, što nije trebalo izaći u javnost, ali je jedan od njihovih šefova to rekao u jednom interjvuu, pa sada i mi možemo pričati o tome (riječ je o konceptu Jaguar E-Type Zero, modernoj interpretaciji kultnog Jaguarova modela E-Type iz 1961., op.a.). Zatim Aston Martin, Koenigsegg, pa tri njemačka proizvođača – a u Njemačkoj nema malih proizvođača. U stvari, u Europi radimo s gotovo svim proizvođačima, osim Opela i BMW-a. Sa svima ostalima smo u kontaktu, razgovaramo o projektima ili radimo na njima”, kaže Rimac.
Prisjetio se situacije kad je Richard Hammond na snimanju Amazonove emisije “The Grand Tour” u Švicarskoj slupao Concept_One.
“To mi je oduzelo deset godina života, to je jedan od razloga zašto mi je protekla godina bila tako teška. Pošto se svaki naš automobil radi po narudžbi i taj auto već je bio prodan, ali nije još bio isporučen. Prva stvar koju smo napravili s tim autom čim smo ga završili – išao je Hammondu. Znači, to je trajalo tjedan dana. Mi imamo live telemetriju i točno pratimo što se događa, imali smo dečke gore koji su im bili na raspolaganju. Sve je bilo super, slali su nam snimke kako smo brži od Lamborghinija Aventador i Honde NSX koje su vozili Jeremy Clarkson i James May, sve pet. Imali su vožnje po brdima, pa drugi dan po Luzernu ili gdje su već bili, pa su onda imali drag racing. Uglavnom, subota je bila zadnji dan”, kaže on.
“Bili smo tu u firmi nas par, imali su još hill climb, brdsku utrku, i mi smo ovdje uživo pratili sve. I sad, nama krenu dolaziti informacije i onda stanu. Okej, skužimo da nema signala i da, kada se spusti dolje s brda, auto skupi sve informacije i proslijedi ih nama. I tako mi gledamo. Prvi put je išao 114 kilometara na sat. Drugi put 124. Treći put 144. Četvrti put 177 na sat. I ostao je još samo jedan “run”, još samo jednom je trebao proći stazu. Nama nema informacija. Prođe deset minuta, ali se nismo zabrinuli, nešto smo tu pričali, zezali se, bili super volje jer je auto razvalio. Kao, to je bila zadnja stvar koju su snimali, sve je prošlo odlično”, priča Mate.
“Da objasnim kontekst, bili smo cijelo vrijeme nervozni oko cijele te priče s Grand Tourom, taman smo zatvarali rundu financiranja, pregovarali o ugovorima, osjetljivo razdoblje, ako se nešto dogodi, cijela firma može otići kvragu. Mnogi su bili jako protiv toga da im dajemo auto, puno smo se natezali oko toga. Jer što: svih osam primjeraka auta je rasprodano, nećemo ga više proizvoditi, za B2B, dakle za ugovore za druge proizvođače, smo puni i pucamo sa svih strana, imamo investitore, što će nam uopće Grand Tour? Ali, oni su toliko inzistirali. Vi ne biste vjerovali koliko su bili uporni. Dolazili su tu. Dolazili su u Ženevu moliti nas da im damo auto. Pa smo im prvo rekli da ne možemo jer nema infrastrukture za punjenje. Pa oni onda nađu zemlju u kojoj ima infrastrukture. Pa im mi kažemo da ne, da je naš auto 800 volti i da se ne može puniti na infrastrukturi od 400 volti, pa se oni jave i kažu ne, ne, u Švicarskoj su napravili dva chargera za brzo punjenje na 800 volti. Nevjerojatni su, svaki problem su riješili i na kraju sam rekao jebi ga, što sad…”, ispričao je.
“Mislim, dali bismo im mi auto uvijek, ali ne u toj osjetljivoj fazi u kojoj smo bili tada. I ono najgore što smo mislili da bi se moglo dogoditi se i dogodilo. Uglavnom, ja vidim da mi zvoni mobitel, zovu dečki od gore. Meni se noge odrezale. Ni pet, ni šest, nego kaže: “Sletio je s ceste, živ je, izvukli su ga iz auta”. Bilo nas je tu troje, četvero, poslije su mi rekli da sam problijedio. Nisam mogao biti u firmi, sjeo sam u auto i otišao doma i dok sam došao do kuće, već je krenulo. Prvo je jedan švicarski medij objavio priču, pa sam onda vidio samo kako se širi – Italija, Francuska, Njemačka, The Sun, Wall Street Journal, cijeli svijet. Video je pogledan par milijuna puta u prva dva tjedna. Ja dva sata nisam znao što je bilo, što se dogodilo njemu, nisam htio gnjaviti Richarda jer ne znam ništa. I onda me nazvao. Prvo je rekao “I’m such an idiot, I’m so, so sorry Mate, I can’t believe what I’ve done”, opisao je dramu.
“Kad firma tako brzo raste, imaš vatre koje gasiš svaki dan. E da, i zašto je sletio na kraju? Poslije mi je rekao da je, pošto je znao vrijeme koje je ostvario Aventador, pokušao vidjeti svoje vrijeme na semaforu nakon cilja, predugo je gledao iza sebe, zeznuo putanju i zadržao gas sekundu dulje nego što je trebao, a na tom autu je sekunda na gasu 50 kilometara na sat razlike. Kad je vratio pogled na cestu više nije bio na putanji i – shit happens. To se njima vjerojatno milijun puta dogodilo na stazi, ali tamo izleti na travu. A ovdje nije bila trava, nego provalija…”, zaključio je Rimac u razgovoru za Jutarnji list.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
