Iran je u nedjelju napao Izrael bespilotnim letjelicama i balističkim raketama, a Izrael je u međuvremenu najavio odmazdu.
Jedna mlada dama, uredno našminkana i odjevena u skladu s najnovijim trendovima, javila se u nedjelju na društvenim mrežama s viješću da je počeo Treći svjetski rat. Iran je napao Izrael krstarećim raketama i dronovima, to se već bilo pročulo, ali djevojka je ostavljala dojam kao da zna više.
Imala je ozbiljan izraz lica, kao da izvješćuje što se sve može dobiti na popustu u modnoj trgovini pred kojom stoji. Zamolila je svoje pratitelje da ju i dalje prate, najavivši da će im prenijeti najnovije vijesti i objasniti kako u stvari izgleda Treći svjetski rat.
Tijekom idućih nekoliko sati, iz pouzdanijih izvora saznalo se da su Izrael i druge države, uključujući i Jordan i Saudijsku Arabiju, presreli i neutralizirali većinu iranskih projektila.
Iran je napadom na Izrael nanio ozbiljan udarac svjetskom miru
U bespućima društvenih mreža teško je opet naći onu djevojku da objasni kako stoje stvari s Trećim svjetskim ratom, ali iranski napad na Izrael doista je ozbiljan udarac svjetskome miru. Teheran svjesno, promišljeno intervenira u krhku sigurnosnu situaciju u svijetu, računajući s mogućnošću da bi njegov potez doista mogao izazvati Svjetski rat.
Stručnjak za Bliski istok Boris Havel za Narod.hr izjavio je kako su motivi Irana iracionalni, jer se ne temelje na konkretnim činjenicama, poput graničnog sukoba, izravne ugroze ili borbe za prirodna bogatstva. Iranski režim naprosto mrzi Izrael, pojasnio je Havel.
>Izrael odlučio uzvratiti Iranu
Razboritost je teško povezivati s ratom. No u svakom ratu postoji racionalni element, strategijsko planiranje i upravljanje sukobima, koji racionalnošću često čak nadmašuje metode upravljanja profesionalnim gospodarskim procesima.
No kad je riječ o motivima, teško je povući jasnu crtu razdvajanja između racionalnog i iracionalnog, između objektivnog i subjektivnog, jer se međusobno isprepliću i uvjetuju dovodeći do kulminacije napetosti.
Iran, ratoborna država s bogatom tradicijom
Kao potvrda toj tezi može dobro poslužiti upravo Iran, društvo bogate kulture i znanosti, čiji ratoborni režim kao da jedva čeka kad će s nekim zaratiti i pritom pokazuje zavidnu strategijsku i tehnološku razinu.
Islamska republika Iran sa svojih 90 milijuna stanovnika spada u dvadeset najvećih država na svijetu. Iran je jedna od najstarijih država na svijetu koja je, uz nekoliko prekida, zadržala kontinuitet od antike.
Ime “Iran” znači “kraljevstvo Arijevaca” ili naprosto “zemlju Arijevaca” i njime su se njezini žitelji služiti tijekom povijesti. Istodobno, u političkom kontekstu koristio se naziv “Perzija”, do 1935. kad je država službeno nazvana Iran.
Iran još uvijek u političkom kaosu i odgovarajućem kulturološkom zaostajanju Bliskog istoka vrijedi kao svojevrsna oaza obrazovanosti, kulture i znanosti.
Velike sile prepustile Iran islamistima
Iran je sredinom 20. stoljeća bio uređeno društvo kojim je vladao šah Reza Pahlavi. Tijekom njegove dugogodišnje vladavine zemlja je modernizirana i u njoj je vladalo relativno blagostanje.
>Havel za Narod.hr: Iran je napao Izrael i iz iracionalnih motiva – mržnje prema židovskom narodu
No, s vremenom su jačale islamističke i lijeve snage i s njima i napetosti u društvu. One su sredinom 60-ih godina kulminirale do te mjere da su na konferenciji u Guadelupi u siječnju 1979. čelnici Francuske, SAD-a, Velike Britanije i Savezne Republike Njemačke uskratili podršku Pahlaviju i tražili mogućnost suradnje s vođom islamske revolucije, ajatolahom Rutolahom Homeinijem.
Rezultat toga je bio Homeinijev spektakularni povratak iz izbjeglištva u Francuskoj 1. veljače 1979. u Iran. Od tada u Iranu traje institucionalizirana islamska revolucija, a zemlja se službeno zove Islamska Republika Iran.
Homeini se pokazao kao izrazito protuzapadni političar, nemilosrdan prema unutarnjim kritičarima i svima koji nisu slijedili njegovu liniju.
Islam kao jedina politička odrednica
Od tada, Iran je na glasu kao ratoboran. Homeini je prijetio “izvozom” islamske revolucije u susjedne zemlje, a povijesna neprijateljstva između Perzije i Mezopotamije kulminirala su 1980. iransko-iračkim ratom, koji je trajao osam godina.
Iranski režim odlikuje se nemilosrdnim obračunom s podanicima koji ne poštuju njegove vjerske norme i agresivnim odnosom prema onim vanjskim silama koje smatra protivnicima islama.
Najpoznatiji primjer toga je fetva, vjerska osuda Homeinija nad piscem Salmanom Rushdijem zbog njegove kritike islama.
>Željezna kupola, protuzračna obrana i ‘bliskoistočni saveznici’ neutralizirali iranski napad
Iran se u posljednjih četrdesetak godina profilirao kao čimbenik nestabilnosti na Bliskom istoku. Svoje protivnike, od Izraela i nekolicine drugih zaljevskih zemalja, preko svih kritičara islama u svijetu sve do Sjedinjenih Američkih Država, naziva teroristima i ne krije da želi njihovo uništenje.
Izravna upletenost u sukobe u nizu zemalja
Iran financira brojne oružane skupine na Bliskom istoku i tako neizravno kontrolira prilike u nizu zemalja.
Teheran izravno stoji iza libanonskog Hisbollaha, koji je tradicionalno umiješan u sukobe s Izraelom dok širi svoj utjecaj u Libanonu i susjednim zemljama.
Slično je i s jemenskim hutistima, koji već godinama nastoje potvrditi svoju ulogu glavnog čimbenika u toj zemlji, s vremenom se uključuju i u sukobe u širem susjedstvu.
Režim u Teheranu nakon islamske revolucije 1979. sustavno se pokušava nametnuti kao vodeća sila na Bliskom istoku.
Promatrači smatraju da Iran u posljednje vrijeme izbjegava izravne sukobe, dok sustavno izgrađuje svoju vojnu silu. Istodobno širi vlastiti utjecaj preko brojnih skupina i pokreta u inozemstvu koje izravno nadzire ili pak podupire.
Stoga bi se napad na Izrael mogao protumačiti ne kao isprobavanje vlastite vojne moći, nego i kao pokušaj nametanja kao snažnog vojnog čimbenika, bez obzira na posljedice. Kao povod iskorišten je napad Izraela na iransko veleposlanstvo u Siriji.
Jedna od deset najsnažnijih vojski na svijetu
Iranska vojska ubraja se među deset najsnažnijih na svijetu. Njezina struktura pokazuje da je usredotočena ponajprije na obranu zemlje, dok suradnjom s inozemnim oružanim skupinama nastoji kontrolirati prilike u susjedstvu.
Već više od dva desetljeća Iran je pod sumnjom da razvija nuklearni program, no zasad nema nuklearno oružje.
Iranska vojska ima oko 575.000 aktivnih pripadnika, što ju čini sedmom po snazi na svijetu, a za naoružanje izdvaja više od Izraela. Iran posjeduje više od 4.000 tenkova i više od 1.000 raketnih bacača.
>Papa pozvao Izrael i Iran na de-eskalaciju
U biti, Iran ima dvije vojske, redovnu vojsku i Revolucionarnu gardu. Redovna vojska ima uobičajene obrambene zadaće, dok Revolucionarna garda, bolje opremljena, predstavlja neku vrstu ideološke vojske s posebnim zadaćama u inozemstvu.
Revolucionarna garda bori se u Siriji na strani vladinih snaga, u Libanonu služi kao podrška Hisbollahu a u i Iraku podupire šijitske milicije. S druge strane, regularna vojska nema potrebnu logistiku za djelovanje izvan granica zemlje.
Specifičan pristup naoružavanju
Prema procjenama, Iran je između 2012. i 2018. izdvojio više od 16 milijardi dolara na pomoć sirijskim vlastima, Hisbollahu, šijitskim milicijama u Iraku, hutistima i palestinskim skupinama.
Zanimljivo je i da tehnička opremljenost iranskih oružanih snaga nije ravnomjerno raspoređena po svim komponentama poput drugih vojski. Irak ima zastarjele tenkove i vrlo loše opremljene zračne znage, ali zato ima snažno razvijenu protuzračnu obranu. Povrh toga, Iran se posljednjih godina nametnuo kao jedan od vodećih sila u opremanju raketnim sustavima i bespilotnim letjelicama.
Iranske besplilotne letjelice nisu se odveć iskazale u napadu na Izrael, ali već dvije godine u ruskim rukama siju strah i trepet po Ukrajini.
Posljednjih godina mogao se dobiti dojam da je Iran zasad nesklon uključivanju u otvorene ratove i da umjesto toga intenzivno podupire inozemne snage koje svojom borbom ostvaruju iranske strateške ciljeve. No napad na Izrael govori suprotno, takav jedan korak može izazvati sukob širih razmjera. Osim ako su iranski stratezi precizno izračunali posljedice toga na temelju trenutačnih odnosa snaga u svijetu.
Razlike unutar islama
Teza Borisa Havela o iracionalnosti iranskih motiva mogla bi se primijeniti ne samo na ideološke, točnije vjerske motive koji su specifični u kontekstu uobičajenih uzročnika ratova. Države se najčešće bore za granice i za prirodna bogatstva, pa je ponašanje Irana, koji s Izraelom nema nikakvih dodirnih točaka, iz te perspektive doista nerazumljivo.
No Iran bi mogao imati jedan dodatni motiv, a to je ambicija da postane regionalna sila. Pitanje međunarodnog utjecaja ključno je u vojnim planovima velikih sila, poput primjerice SAD-a ili Rusije koje su sklone vojnim intervencijama u cilju jačanja vlastitog utjecaja. Iran, čini se, pokazuje upravo takve ambicije.
To je razumljivije utoliko što je politika Irana prvenstveno ideološki motivirana i ima prednost čak i pred sigurnošću ili drugim interesima, primjerice gospodarskim. Po tome se Iran doista razlikuje od svih ostalih sila.
Kad je pak riječ o strateškim promišljanjima, posebice glede uloge islama u iranskoj politici, valja napomenuti da islamske zemlje nipošto ne predstavljaju monolitnu zajednicu. Iran je predvodnik šijitskog islama, što ga jasno određuje nasuprot sunitskim zemljama.
Naposlijetku, u obrani Izraela od iranskih projektila sudjelovale su i neke sunitske zemlje, poput Sirije i Saudijske Arabije.
Poznato je da je Bliski istok vrlo složeno područje kad je riječ o interesima, ideologijama, ciljevima, savezništvima i mogućim izvorima sukoba. Riječ je o području koje je manje kompaktno od bilo kojeg drugog područja u svijetu, ako izuzmemo možda neke dijelove Afrike. Iran koristi tu činjenicu, ali ona je istodobno i najveća prepreka njegovim ambicijama. Zato njegove poteze nije uvijek lako predvidjeti a ni protumačiti.
Javno mnijenje, točnije dojmovi koji se stvaraju djelovanjem novih medija, mogu utjecati i na tijek određenih sukoba. Stoga se ne može isključiti ni mogućnost da Iran u svojim strateškim planovima računa i na ponašanje amaterskih geostratega na društvenim mrežama.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
