Drug Hitler – Bizarni svijet ruske mitomanije i šund književnost u službi rata

Rusi sebe vole predstavljati kao “narod ideja” – Rusija je zemlja gdje spor oko filozofije može završiti tučom, a prije dvadesetak godina zabilježen je slučaj kad je zbog Kantove filozofije došlo do pucnjave i teškog ranjavanja. No kakve sve ideje vode Ruse?

Ruske čitalačke navike

Rijetki su zapadnjački analitičari koji idu dalje od ruskih klasika, a slika Rusije danas je još uvijek pod utjecajem Leanove ekranizacije Pasternakovog “Doktora Živaga”. Međutim sada ipak lagano sviće nešto čega su ljudi na Zapadu bili daleko bolje svjesni u vrijeme stare Europe, prije Velikog rata.

S Rusijom ipak nešto nije u redu.

Rusko-njemački analitičar Sergej Sumlenny na svom je X profilu sastavio dugačak niz o tome što to točno nije u redu, uzimajući za primjer šund literaturu koja je, kako on tvrdi, planski puštana u javnost kako bi Ruse pripremila za predstojeći rat. U nastavko donosimo skraćeni prijevod njegovog teksta.

THREAD Let’s start a long thread about how Russian book market prepared Russians for a full-scale war against Ukraine, NATO, the West, and promoted stalinism and nazism, and how this was ignored by the West. Keep seat belts fasten, you will see a lot of nasty things here. pic.twitter.com/iPgl4OTU7C

— Sergej Sumlenny, LL.M (@sumlenny) June 11, 2022

Šund staljinizam

Započnimo priču o tome kako je rusko književno tržište pripremalo stanovništvo za rat protiv Ukrajine, NATO-a i “kolektivnog Zapada”, promicalo spoj staljinizma i nacizma, te kako su zapadni promatrači sve to ignorirali.

Jedan od prvih pokazatelja da se Rusija priprema za puni zaokret u diktaturu i rat potencijalnog globalnog dosega bila je masovna proizvodnja knjiga o dobrim stranama Staljina i staljnizma, te o nadolazećem ratu protiv Zapada. Ove su se knjige pojavile u knjižarama u ranim 2010-ima i to u toliko masovnoj količini da je bilo jasno kako to nije slučajno, imamo li u vidu da je tržište knjiga pod strogim nadzorom FSB-a. Evo nekih naslova: “Budi ponosan, a ne pokajnik! Istina o Staljinovom dobu”, “Staljinistički priručnik”, “Staljinova represija: Velika laž!” i “Berija: Najbolji menadžer 20. stoljeća”

Poplava staljinističkih naslova bila je tolika da je 2011. pokrenuta inicijativa “Zaustavite izdavanje staljinističkih knjiga”. Naravno, izdavači se na ovaj poziv nisu obazirali.

Ideja da se uz pomoć knjižara stvori autoritarno i militarističko raspoloženje bila je briljantna. Godine 2015., posjetio sam glavnu moskovsku knjižaru “Biblio-Globus” i tamo su me s vrata dočekali proizvodi tipa: vojnih unformi, opreme i knjiga o Staljinu.

No to je bio samo uvod. Ubrzo nakon poplave staljinističke literature, uslijedio je val nečega što su iz Kremlja nazivali “borbena fantastika”. Riječ je o masovno štancanim knjigama šund kvaliteta na temu ruske vojne nadmoćnosti u svim mogućim i nemogućim sukobima. Dio njih je bio posvećen Ukrajini s nazivima poput: “Ukrajina u plamenu”, “Ukrajinski front: Crvene zvijezde iznad Majdana”, “Slomljeni trozub” i sl.

O čemu je riječ? Što stoji u tim knjigama?

Evo jednog tipičnog opisa: “Na kijevskom Majdanu započinje 3. svjetski rat! NATO “mirovnjaci” započinju s Banderovcima genocide nad Rusima, istrebljujući cijele gradova. Polava više ne postoji. Novorusija uzvraća udarac, Rusija pomaže! Osvajamo Kijev! Ovo je naša posljednja bitka!”

Mitomanski revanšizam

Kako možete vidjeti, većina ovih knjiga vrti istu priču: zli Ukrajinci su marionete Zapada, SAD želi uništiti Rusiju, ali Rusi započinju totalni rat, jer su moćni i ničeg se ne boje.

No zagrebimo malo u dublje slojeve ruske propaganda.

O čemu se zapravo radi u ovim knjigama?

Ponajprije o revanšizmu.

Koji je konačni oblik revanšizma?

Ponovno ispisivanje povijesti na osnovi vlastitih revanšističkih ideja.

Rusi su izmislili cijelu književnu vrstu koja se bavi upravo time. Ime za tu vrstu je “popadanjci” što doslovno znači, “oni koji su se pojavili”, ali se u žargonu odnosi na putnike kroz vrijeme. Pritom je tu Rusima najbliži zapadni uzor “Jenki na dvoru kralja Artura”, Marka Twaina.

Revanšistička fantastika

Osnovna ruska trauma kojom se ove knjige bave jest to što je Rusija oduvijek trpila nepravdu – nije joj bilo dopušteno da zauzme mjesto jednine svjetske sile bilo stoga što je bila 300 godina pod Mongolima, bilo stoga što Ivan Grozni nije uspio oženiti britansku kraljicu Elizabetu.

Mitovi o “ukradenim pobjedama” i “izdanoj Rusiji” sveprisutni su u ruskom društvu.

Stoga kako nahraniti tu duboko ukorijenjenu mržnju prema izdajničkom zapadu i pomoći Rusiji da pobijedi? Ništa lakše! Pošalješ ruske domoljube natrag u prošlost kako bi je prepravili i učinili budućnost pobjedničkom. To je smisao književnog žanra “popadnjaca” veoma popularnog u ruskom društvu.

Putnici kroz vrijeme

Počnimo od nekih lakše probavljivih naslova.

“Car iz budućnosti”: junak se budi u tijelu ruskog cara Nikolaja II, sprječava Oktobarsku revoluciju, pobjeđuje Veliku Britaniju i osvaja Konstantinopol suvremenim oružjem.

“Ustaj Rusijo!”: popadanjci ulaze u tijela careva Nikolaja II i Aleksandra III

Kad pročešljamo knjige iz ovog žanra, primjećujemo jednu zanimljivu konstantu: najveći neprijatelj, daleko veći od SAD-a, je Velika Britanija. Otud, recimo, naslovi “Garda popadanjaca: Potopite Britaniju!”, “London mora biti uništen! Rusko iskrcavanje u Engleskoj”, gdje operativci SPECNAZ-a napadaju Nelsonov admiralski brod.

No krenimo korak dalje.

Ruski filo-nacizam – “Drug Hitler”

Jedna od najvećih zapadnjačkih zabluda o Rusima je da su oni protivnici nacizma. To nema veze s činjenicama. Ruska je trauma samo u tome što je Hitler prekršio sporazum Molotov-Ribentrop i krenuo ubijati Sovjete umjesto da ubija zajedno s njima sve ostale.

Evo nekih naslova među ruskim snovima o boljoj prošlosti:

“Drug Hitler. Pogubite Churchilla!” U sažetku stoji: “Popadanjec ulazi u tijelo Adolfa Hitlera. Hoće li uspjeti pogubiti Churchilla zbog ratnih zločina i sklopiti savez sa SSSR-om? Hoće li drug Hitler i drug Staljin pobijediti SAD i napraviti atomsku bombu prije Amerikanaca?”

Inače, “Drug Hitler” je druga knjiga istog autora, nakon “Drug Führer. Trijumf Blitzkriega” u čijem sažetku stoji: “Hoće li Hitler spriječiti bratoubilački rat protv SSSR-a?”

To je samo vrh ledenog brijega revizionističkog šunda. No postavlja se pitanje, kako ništa od toga nisu primijetili zapadnjački promatrači?

Nerazumijevanje

Mišljenja sam kako je posrijedi opasna smjesa neznanja, fascinacije Rusijom, lijenosti i korumpiranosti. Postoje neke pretpostavke koje valja zadovoljiti kad se idete baviti tuđom kulturom u kojoj ste se našli, poput naučiti jezik, upoznati kulturalne kodove i pročitati brdo knjiga. Veliki broj zapadnjaka koji su bili u Rusiji pročitali su Tolstoja i ostali u uvjerenju kako su upoznali Rusiju. Zapravo su trebali čitati Kenigtigera, Holmogorova, Galkovsija, Kirilova i ostale autore upravo skiciranog književnog žanra kako bi dokučili što se stvarno događa.

Znakove upozorenja se odbacivalo, jer su kvarili sliku o ekonomskoj suradnji i političkom približavanju. “I mi imamo šund književnost”, govorili su.

Točno, imamo. Ali ne na toj razini organizacije i sistemacije te, na koncu, toliko prožete mržnjom.

Možda je sama ideja da država koja je dobila sve moguće ponude za suradnju: G8, G20, NATO, Partnerstvo za mir, WTO, itd. može s radošću izabrati rat nekima bila jednostavno prestrašna.