Ekonomski uzlet Kina platila ubojstvom 400 milijuna nerođene djece

Nedavno održana međunarodna konferencija o obitelji, koju je organizirala udruga “U ime obitelji” pod nazivom “Obitelj – ključ demografskog i gospodarskog oporavka”, pokazala je ključnu i nezamjenjivu ulogu obitelji u društvu. Istaknuto je kako su dugotrajan i održiv gospodarski rast i prosperitet neodvojiv od snažne, poticane i u društvu prepoznate i prihvaćene obiteljske zajednice. Nakon godina drakonske represije i 400 milijuna ubijene nerođene djece, Kina se suočila s mnoštvom problema proisteklih iz omražene politike “jednog djeteta”. Trebat će godine da se ponovo uspostavi demografska ravnoteža i saniraju posljedice lakomislene populacijske politike. Prvi korak je učinjen i omražena politika ‘jednog djeteta’ konačno je odbačena.

Više djece, više sreće, kaže stara kineska izreka, ali u današnjoj “socijalističkoj tržišnoj ekonomiji”, nakon godina komunističkog ispiranja mozga i afirmacije konzumerističkog svjetonazora, mnogi “moderni” Kinezi misle kako si ne mogu priuštiti ni drugo dijete.

Čak i naši mediji, umjesto da pozdrave ovakvu odluku kineskih vlasti, pokušavaju je ublažiti i donose napise poput ovog: “Mnogim Kinezima drugo bi dijete bilo preskupo. Taksist Wang nije mogao vjerovati kad je na radiju čuo vijest da je Kina nakon 36 godina odlučila ukinuti politiku jednog djeteta. “Nema razlike. Samo će si bogati moći priuštiti drugo dijete”, rekao je Wang, otac jedanaestgodišnjeg dječaka. “Ja ne mogu”. Svjetski mediji, ali i naši, uglavnom lijevo-liberalno orijentirani mainstreem mediji navode kako su ovu odluku mnogi Kinezi navodno dočekali hladno zbog visokih cijena stanovanja i obrazovanja djeteta.

Međutim, Kinezi su desetljećima čekali da im vladajuća Komunistička partija ublaži drakonsku populacijsku politiku.
Kina je kontroverznu politiku jednog djeteta uvela 1979. godine kako bi suzbila nagli rast broja stanovnika. Mjera je, međutim, dovela i do starenja stanovništva i gubitka radne snage. Odluka da se takva politika promijeni bila je navodno neočekivana, iako su se dugo vagali razlozi za i protiv. Međutim, postoji bojazan da je mjera zakašnjela i da neće imati brzog učinka na demografske promjene i rješavanja problema starenja stanovništva.

Zemlja se bori s viškom muškaraca u zemlji, jer je državna politika jednog djeteta dovela do brojčane neravnopravnosti spolova. Poduzimali su se selektivni pobačaji (čitaj ubojstva) ženske djece jer se tradicionalno vjeruje da će muško dijete osigurati bolju starost svojim roditeljima. Po posljednjim podacima, u Kini se na 100 djevojčica rađa 117 dječaka, što pak znači i da je muškarcima teže naći suprugu, posebno ako su bez novca. Uvođenje politike dva djeteta trebao bi smanjiti taj pritisak. Feminističke udruge koje su zauzete oskvrnjivanjem katedrala po Španjolskoj i Argentini tražeći apsolutnu liberalizaciju pobačaja, nisu niti jednom jedinom riječju stale u obranu ubijene ženske djece u Kini.

Stvari ipak nisu tako dobre kako se čini. Kineske vlasti provedbu nove politike namjeravaju prepustiti pokrajinskim vlastima. Parovi koji žele drugo dijete i dalje će morati tražiti odobrenje vlasti.

U uvodniku u petak državni list Global Times navodi kako je ukidanje politike jednog djeteta “odraz narodne volje”, priznajući da je ta mjera među pukom bila mrska. Ali, dodaje list, obiteljsko planiranje “obuzdalo je nekontrolirani rast broja stanovnika i dalo poticaj ekonomskom uzletu”. Cijena je preko 400 milijuna ubijene djece.

Čini se kako je jedino kineski Human Rights Watch beskompromisno pozvao na potpuno ukidanje državne intervencije u obiteljsko planiranje i dopuštanje da obitelji same donesu svoju odluku. “S našeg stajališta država i dalje nastavlja arbitrarno i nepotrebno intervenirati u reproduktivna prava ljudi”.