“Zbog ponovnog otvaranja ugostiteljstva, javnost bi trebala pokazivati opipljiv osjećaj bijesa jer je sve ovo potrajao toliko dugo i jer smo i dalje pod dramatičnim i neliberalnim ograničenjima – unatoč tome što je većina odraslih sada cijepljena, a novi broj zaraženih je na najnižoj razini od početka rujna”, piše kolumnist Telegrapha Ross Clark.
U Engleskoj su i dalje na snazi brojne nametnute restriktivne i represivne mjere koje izazivaju strah kod ljudi koji brinu o ljudskim pravima i slobodama, pa i pravu na prosvjed, putovanje ili okupljanje. Kolumnist tvrdi da ga ne bi začudilo da se uvede covid-potvrda za ulazak u kafiće i restorane.
Nakon uvođenja najtežih restriktivnih mjera u britanskoj mirnodopskoj povijesti, premijer Johnson rekao je da je ponovno otvaranje “veliki korak prema slobodi”, no pozvao je ljude da se ponašaju odgovorno, s obzirom na to da koronavirus i dalje predstavlja prijetnju.
Na drugoj strani, engleski kolumnisti već problematiziraju tu tzv. “slobodu”. Telegraphov kolumnist Ross Clark tako piše da, iako ovo otvaranje gospodarstva i društva možda naizgled daje privid da postoji razlog za slavlje, ljudi vjerojatno samo pokazuju simptome uznapredovalog Stockholmskog sindroma, fenomena u kojem taoci na kraju simpatiziraju svoje otmičare, prenosi jutarnji.hr
“Zbog ponovnog otvaranja ugostiteljstva, javnost bi trebala pokazivati opipljiv osjećaj bijesa jer je sve ovo potrajao toliko dugo i jer smo i dalje pod dramatičnim i neliberalnim ograničenjima – unatoč tome što je većina odraslih sada cijepljena, a novi broj zaraženih je na najnižoj razini od početka rujna”, piše Clark.
Fotografije punih pubova i bezbrižnih provoda koje su obišle svijet, piše libertarijanski orijentirani Clark, i dalje se događaju u uvjetima koje vlada strogo kontrolira i sankcionira. Mnogi od tih ljudi koji su slavili izlazak iz lockdowna morali su rezervirati svoje mjesto na terasi puba – ne radi gužve, nego radi evidencije.
Također, morali su preuzeti aplikaciju Nacionalne zdravstvene službe ili ispuniti formular u slučaju da ih se, ako se pokaže da je netko u pubu pozitivan na koronavirus, može pronaći i narediti im da ostanu u karanteni dva tjedna ili će u suprotnom biti kažnjeni s 10.000 funti.
“Osim toga, proći će još najmanje pet tjedana prije nego vlada dopusti ulazak u zatvorene dijelove pubova i restorana, a nemojte se iznenaditi ni ako vam za to bude potrebna covid putovnica“, piše Clark.
Ukazuje i na još neka ograničenja koja su u Engleskoj i dalje na snazi. Građani i dalje ne mogu bezbrižno putovati, odnosno, po povratku u zemlju, moraju ići u karantenu ili se testirati na covid.
Upozorava i na to da građani i dalje žive pod stalnom prijetnjom da će im u svakom trenutku ponovno ograničiti slobode. Također, građani i dalje sve moraju rezervirati tjednima unaprijed, s tim da uopće ne znaju hoće li u tom trenutku aktivnost na koju žele ići biti dopuštena.
“Ono što me najviše pogađa su ministri koji nam naređuju da se ponašamo “odgovorno” – uz prijetnju da će nam, ako još nekoliko teleobjektiva snimi pretrpane plaže, svima narediti da, poput nestašnih školaraca, ponovno ostanemo u zatvorenom. Čini se da malo tko u vladi vidi da su tijekom posljednjih 12 mjeseci neprestano uništavali osjećaj osobne odgovornosti, namećući nam sve stroža pravila, potkrijepljena novčanim kaznama“, piše i napominje kako je većina građana prije svega toga bila potpuno svjesna rizika oko koronavirusa, a sada su postali automati koji slijede svaki nalog vlade, “bez obzira na to što ona nerijetko ne zna što radi”.
Kolumnist Telegrapha zatim nabraja još neke restrikcije koje su i dalje na snazi: aktivnosti na otvorenom i dalje su zabranjene, iako je rizik širenja korone na otvorenom minimalan. Upozorava i na zanimljiv paradoks: da vlada nije potpuno zatvorila dućane, prvog dana otvaranja ne bismo gledali stampeda i gužve koje bi za posljedicu opet mogle imati širenje koronavirusa.
Upozorava na činjenicu da Britanci i dalje ne smiju prosvjedovati na ulicama jer će biti kažnjeni s 10.000 funti, piše Telegraph.