Garry Kasparov: Vladimir Putin i lekcija 1938.

Na stranicama engleske Wikipedije za Garryja Kasparova stoji da je „hrvatski (bivši ruski i sovjetski) šahovski velemajstor“ priznajući tako činjenicu da je Kasparov od nedavno hrvatski državljanin. Osim što je po nekima najbolji šahist svih vremena, Kasparov je i pisac, politički aktivist i predsjednik međunarodne organizacije sa sjedištem u New Yorku – Human Rights Foundation.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prošli tjedan je Garry Kasparov za američki politički časopis Politico komentirao Vladimira Putina, ukrajinsku situaciju i odgovor zapada:

Posljednjih nekoliko tjedana Putin je bio jako zauzet. U posljednjih mjesec dana bio je domaćin olimpijskih igara, napao je susjednu državu i nagomilao trupe uzduž granice. Za to vrijeme u Moskvi je Kremlj pojačao anti-zapadnu propagandu do razine urlika obarajući se pri tom i na posljednje slobodne medije. I sve to vrijeme Putin govori kako želi mir i optužuje zapad za licemjerje i anti-ruske osjećaje. Da je Putin htio bolje imitirati Adolfa Hitlera oko 1936.-1938. trebao je samo pustiti mali brčić. Jednako zabrinjavajuće je to što su europski i američki vođe slično dobro imitirale slabu reakciju vođa koji su zazirali od rizika i tako omogućili Hitlerov uspon tridesetih godina.

Znam dobro da mnogi smatraju lošim ukusom usporedbe s manijakalnim nacističkim vođom. Dobra vijest je da je zapadu trebalo mnogo godina da konačno prizna da je Putin diktator i samo nekoliko tjedana da javne osobe kao što je Hillary Clinton priznaju koliko trenutno vjerno prati Hitlerove korake. Nitko osim najočitijih apologeta Kremlja više ne postavlja pitanje o tome da je Putin tiranin. Umjesto toga traži se povijesna analogija. Budimpešta 1956? Prag 1968? Austrija 1938?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dobrodošli u klub! No, ostaje za vidjeti hoće li medijske ličnosti i političari koji su brzo prihvatili moju retoriku Anschlussa biti voljni učiniti što je potrebno sa se prošlost ne ponovi. Posljednjih su dana SAD i nekoliko europskih vlada pojačale svoje izjave, koje će nadam se popratiti jakim sankcijama i drugim koracima da izoliraju i zaustave Putina.

Proteklih devet godina posvetio sam svoj život protiveći se kampanji Vladimira Putina protiv demokracije i civilnih sloboda u Rusiji. Moji su napori uključivali sve od marširanja moskovskim ulicama do putovanja u gotovo svaku rusku regiju kako bi što glasnije mogu oglasio alarm i upozorio na pravu narav Putinovog režima. Prije osam godina zapadnoj sam publici objašnjavao mitove o Putinovoj Rusiji. Objašnjavao sam uvijek iz početka da Putin nije stvarno demokratski izabran, da su naši izbori bili orkestrirana šarada. Da je on zaista veliki negativac koji potpomaže kriminalne režime u drugim državama dok u Rusiji progoni disidente, stavlja medije pod kontrolu države a rusku ekonomiju pod kontrolu Kremlja i male grupe njegovih prijatelja. I ako je Putin zaista toliko popularan, pitao sam tada, zašto se boji poštenih izbora i slobodnih medija? Mnogi su me na zapadu otpisali kao marginalnog mutikašu koji bi potencijalno mogao uzurpirati njihovu narativu o reformama i liberalizaciji u Putinovoj Rusiji.

Iako sam točno uočio da je Putinova prednost pred njegovim sovjetskim prethodnicima međunarodno tržište i međunarodne institucije, nikad nisam mogao zamisliti da će ih zlorabiti i upotrijebiti tako lako, ili da će zapadni vođe biti toliko kooperativni da mu to dopuste. Banka Putinovih oligarha u Londonu, zabave u Alpama, kupnja penthausa u New Yorku i Miamiju, i istovremeno pljačkanje Rusije pod okriljem obnovljene KGB-ove policijske države. „Vladaj kao Staljin, živi kao Trump.“ Zapad je ispunio svako Putinovo cinično očekivanje o tome koliko će mu biti lako kupiti izlaz iz ružnih konfrontacija o ljudskim pravima. Pa i sada dok ruske trupe okupiraju Krim, u pripremi za aneksiju, europske zemlje se boje izgubiti novac oligarha. Boje se upotrijebiti upravo ono što im daje toliku moć nad Putinom – točno kako se on i nadao.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Naravno da Putin nije Hitler, iako je njegov potencijal za destrukciju još i veći zahvaljujući nuklearnom arsenalu koji je pod kontrolom njemu bliske male i očajne grupe ljudi (koja se čini se i smanjuje). Nikad ne bi minimalizirao grozotu holokausta i milijune mrtvih i herojstvo onih koji su porazili nacizam. Moj cilj je proučiti kako to da ostatak svijeta nije reagirao kada je Hitler tada popularni njemački državnik postajao čudovište Hitler u tridesetim godinama. Današnji diktatori nemaju problema učiti od svojih prethodnika. Putinova imitacija Hitlerove propagande iz 1936. i njegovih metoda invazije iz 1938. ne znači da će on proglasiti novi Reich i krenuti direktno na Poljsku. Ali pokazuje da i on uči iz povijesti.

Kad sam 20. veljače na Twitteru spomenuo mogućnost “Ukrajinskog Anschlussa” još su trajale Olimpijske igre u Sochiju. Primijetio sam da je Putin napravio invaziju na Gruziju za vrijeme pekinške Olimpijade 2008. i pitao sam se što ga sprječava da učini slično s Ukrajinom buduću da ruske trupe još uvijek okupiraju Južnu Ostiju i Abhaziju, gruzijske teritorije, bez ikakvih vidljivih posljedica u Putinovim međunarodnim odnosima. EU i SAD nikad nisu sankcionirale Rusiju zbog Gruzije, i samo nekoliko mjeseci nakon završetka tog kratkog rata EU je ponovno pokrenula razgovore s Rusijom o formalnom partnerstvu i suradnji. Bilo je to vrlo plemenito od njih, no kad imaš posla s Putinom okretanje drugog obraza znači da ćeš dobiti još jedan šamar.

Tjedan dana kasnije, na moje iznenađenje, “Anschluss” je bio na naslovnici poljskih novina i na ustima Hillary Clinton. No, još se uvijek, oni koji se protive bilo kakvoj ozbiljnoj akciji protiv Putinove invazije Krima, mršte na sada očite paralele s Hitlerovom okupacijom Austrije i Češke. Čini se da je teško prekinuti tu naviku.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jedno je kada akademici i stručnjaci mirno suosjećaju s Putinovim „vitalnim interesima“ i njegovom „sferom utjecaja“, kao da 50 milijuna Ukrajinaca nemaju nikakvu riječ i ulogu u tome. Drugo je kada Barack Obama, David Cameron i Angela Merkel brinu oko „nestabilnosti“ i „visokih troškova“ sankcija protiv Rusije – kao da ima gore nestabilnosti od nekažnjene djelomične aneksije europske zemlje, od strane diktature s nuklearnim naoružanjem.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.