„Dok jednom ne smrkne – drugom ne svane“ ili drugi ne shvate
Nedavno smo ukazali i objasnili stratešku pogrešku Vladimira Putina koju je počinio započevši agresiju na Ukrajinu – s mogućim negativnim učincima po i Rusku Federaciju (RF) i Ukrajinu, piše Tonči Mirić u novoj geopolitičkoj analizi za Narod.hr.
Vidi: > Geopolitička analiza: Spušta se nova željezna zavjesa, projekcija događanja…
No, ne griješe samo Rusi tu su i naši Zapadnjaci, koji su na području Zapadnog Balkana (ZB) „jako zagrizli u dva ruska mamaca“. Dakle, pozabavit ćemo se s dvije političke pogreške Zapada a koje (oni) ne bi, nažalost ni primijetili, ni pokušali ispraviti – da nje došlo do ruske agresije ne Ukrajinu!
Dakle, riječ je o sljedećem:
1) Upravna arhitektura BiH protektorata, odnosno „BiH tronošca“, pokazuje očitu neravnotežu, tj.- predstavničku manjkavosti spram jednog konstitutivnog naroda – Hrvata, a što Putin (i/ili Erdogan) koriste kao „slabu točku Zapada“! (Inače, RF i Turska su svoje interese u BiH postupno ugradili kroz zagarantirane srpske pozicije, te kroz bošnjačku stranku SDA.)
2) Zapad je podržao inicijativu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premijera Albanije Edija Rame – Otvoreni Balkan, koja predstavlja ekonomsku i političku zonu – „slobodnog protoka roba i ljudi“ između Albanije, Sj. Makedonije i Srbije, i to unatoč njenim sigurnosnim rizicima!. (Za pretpostaviti je da se radi o prikrivenom ruskom političkom projektu!)
Naime, ta inicijativa implicira tj. daje „prihvatljiv okvir“ za uspostavu i razvoj srpske i albanske velikodržavne ideje – koje su suprotne interesima CG, BiH i Kosova, odnosno njihovih naroda. U tom je smislu znakovito da inicijativu podržava i Sergej Lavrov, ministar vanjskih poslova RF!
*
Dakle, nažalost samo „zahvaljujući“ ruskoj agresiji na Ukrajinu, Zapad je osvijestio spomenute dvije pogreške – oko kojih RF (preko Vučića), „postupno plete spiralu nestabilnost“ na ZB.
Naravno, do ovih je pogrešaka došlo – zbog nejasne strateške politike Zapada prema ZB, odnosno (ne)aktivnosti bivše Trumpove i Merkeličine administracije!
BiH – protektorat
Pođimo od definicije pojma koji određuje sadašnji politički status BiH. Dakle, riječ je o međunarodnom protektoratu koji u svojoj biti predstavlja pokroviteljstvo neke međunarodne organizacije ili skupine zemalja nad nekim spornim područjem – da bi se ono zaštitilo od stradanja u (sadašnjim ili budućim) sukobima…
Dakle, jedan takav protektorat je uspostavljen Daytonskim mirovnim sporazumom 1995. godine. Konkretnije i provedbeno, ističemo da međunarodna zajednica upravlja s BiH posredstvom Ureda visokog predstavnika za BiH (OHR). Na toj je poziciji Nijemac Christian Schmidt.
Nadalje, sukladno Daytonskom sporazumu, Visoki je predstavnik u ime međunarodne zajednice zadužen za nadgledanje provedbe civilnih aspekata mirovnog sporazuma u BiH.
No, vratimo se na Daytonski sporazum. Dakle, njegovim je potpisivanjem zaustavljena velikosrpska agresija na BiH, a koja je ujedno preimenovana u građanski rat. Osim toga, iza spomenutog međunarodnog sporazuma mogu se iščitati i sljedeća polazišta i ideje:
Dakle, srpska je strana pacificirana formiranjem Republike Srpske/BiH (to je BiH bez teritorija Federacije/BiH i Distrikta Brčko, što predstavlja cca 48% državnog teritorija) a koja je uspostavljena na etničkom čišćenju / genocidu.
S druge strane, u vrijeme potpisivanja Daytona, bošnjačko-hrvatska Federacija je zamišljena na građanskom / kantonalnom načelu s nadom da će se protekom vremena i Republika Srpska (RS) “pograđaniti” / kantonizirati – u kontekstu očekivanog približavanja Srbije NATO-u. (Moguće je da je uspostava RS – kao „države u državi“ bila mamac, odnosno unaprijed plaćena cijena Srbiji da se pridruži Zapadu, ali, Srbija je očito izigrala drugi dio dogovora?!)
Dakle, „ispalo“ je drugačije.
Srbija je sve dalje od NATO-a a sve bliže ojačanim Rusima, tako da se BiH našla u raskoraku – jer ne može paralelno funkcionirati na dva politička principa – nacionalističkom i građanskom.
I što je posljedica te pogrešne “prognostike” / projekcije / plana Zapada:
- Majorizacija Bošnjaka nad Hrvatima – čime kompenziraju pretrpljeni genocid;
- Postupno osamostaljivanje RS/BiH s konačnim ciljem razdruživanja od BiH.
- Dinamički gledano, gore navedeno neizbježno vodi u ponovni sukob u BiH.
Dakle, moguće je da je jedino rješenje za BiH, s obzirom na opisane prošle i sadašnje okolnosti, možda kopiranje, odnosno usvajanje belgijskog političkog modela, tj. uspostava – i građanske i etničke BiH.
(Kraljevina Belgija je novim prvim člankom Ustava definirana kao federativna država sastavljena od tri autonomne regije. U zajedničkoj su nadležnosti: vojska, monetarna i vanjska politika, a sve ostalo prenosi se na regije. Ujedno jezičnim zakonima precizno su utvrđene granice četiri jezična područja: nizozemskog (flamanskog), francuskog (valonskog), njemačkog i dvojezičnog nizozemsko-francuskog.)
To je jedina realna opcija jer ponovit ćemo, sudeći po proteklim godinama, približavanje Srbije NATO-u, odnosno Zapadu je nerealno. (Naime, Republici Srbiji je prioritet uspostava makar Male-velike Srbije!)
Ujedno zbog navedene “sistemske greške” došlo je i do izbora Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, naime izabran je „građanskim“ glasovima Bošnjaka!
Dakle, ako se zaista žele riješiti izazovi u BiH, možda se mogu riješiti korištenjem spomenutog belgijskog modela. No, iskusniji analitičari su glede toga sumnjičavi, te tvrde da će do rješenja „BiH čvora“ doći tek kada se o tome dogovore, sada već ne samo Zapad i RF, već i novi (treći) faktor a to je (neoosmanska) Turska, koja je „prisvojila SDA“ i zastupanje Bošnjaka.
Završno, kako će se Zapad izvući iz, očito – svojedobno preoptimistično zakuhanog „bosanskog lonca“ (1995.), pokazat će vrijeme.
*
Naime, pitanja poput – hoće li Visoki predstavnik Schmidt sam nametnuti novi Izborni zakon (kada – tad, te moguće pod nečijim pritiskom), i tako sanirati „slabu i jedinu zapadnu / hrvatsku točku u BiH ustroju“ – ostaje otvoreno. (Naime, pretpostavljamo da mu je jasno da BiH tronožac već ima svoje uporište i u Moskvi i u Ankari!)
Zatim ostaje otvoreno i moguće pitanje (u slučaju da ne dođe do izmjene Izbornog zakona) – hoće li Zapad nastaviti nadzirati „Erdoganove ljude“ Izetbegovića i Džaferovića“ u Predsjedništvu BiH preko Komšića, ili će se odlučiti za podršku čelnicima drugih (prozapadnih) bošnjačkih stranka (za razliku od proturske SDA) – poput SDP-a BiH, Naše stranke i Naroda i Pravde (NiP). Navedeno iz razloga kako bi proširili ponudu bošnjačkim prozapadnim glasačima a čime bi se ujedno, Hrvatima omogućilo, makar da izaberu svoga člana u Predsjedništvu BiH, bez izmjene Izbornog zakona i sl., – također ostaje da se vidi!?
Da rezimiramo, ova su pitanja – pomoći Hrvatima, postala aktualna, tek zbog opasnosti da bi RF u idućem razdoblju mogla „otvoriti drugi front na ZB“!?
Otvoreni Balkan usmjeren ka srpskim i albanskim interesima
Beogradska analitička, Sonja Biserko, nedavno je potvrdila – da je njemački kancelar Olaf Scholz sugerirao Vučićevoj Srbiji da je za ZB Berlinski proces prioritet, a ne Otvoreni Balkan! Dakle, Zapad je shvatio da je potrebno nadzirati procese na ZB, „jer ako ne oni (Zapad / Nijemci) – onda su tu Rusi preko inicijative Otvoreni Balkan“!
Kada je riječ o Otvorenom Balkanu, Biserko je iznijela da je taj regionalni projekt nesporno usmjeren ka velikosrpskim i velikoalbanskim interesima, pojasnivši:
“Predsjednici Edi Rama i Vučić imaju mnogo dublje odnose nego što je to predstavljeno. No, projekt Otvoreni Balkan nema šanse, posebno u ovakvim uvjetima, u kojima Albanija i Srbija ne uvažavaju druge države kao jednake, pogotovo Kosovo, koje nije ni priznato od strane Srbije… Kad Srbija govori o kompromisnom rješenju, oni misle na podjele”, ocjenjuje Biserko i dodaje da službeni Beograd “očekuje da Rusija pobijedi u Ukrajini”, nakon čega će još agresivnije nastaviti sa svojom dosadašnjom politikom.
No, hajdemo detaljnije razmotriti ovu „perfidnu inicijativu“ – Otvoreni Balkan.
U tom smislu postoji izvrstan uradak, star već više godina, crnogorskog pisca Andrej Nikolaidis, koji je „demaskirao“ / razobličio predmetnu inicijativu – pa ćemo ta njegova zapažanja nastojati prepričati!
*
Dakle, po Nikolaidisu, ideja Otvorenog Balkana prati ideju Srpskog svijeta, koji je verzija ideje Velike Srbije, a ova, opet, ideju Moljevićeve Homogene Srbije. Otvoreni Balkan, također, savršeno prati i ideju Prirodne / Velike Albanije.
No, krenimo redom. Dakle, Vučić, Rama i tada još aktualni makedonski političar Zoran Zaev, počeli su prije nekoliko godina promovirati Otvoreni Balkan (tada zvan Mini Schengen), kao svoju veliku „međunarodnu inicijativu“ o slobodnom kretanju roba i ljudi na ZB, iako se ustvari radi o velikodržavlju koje je presvučeno u ekonomiju i dobro-susjedstvo.
Dakle, Vučićev, odnosno „ruski trik“ je u sljedećem:
1) Ulazak u Otvoreni Balkan znači “zbogom EU”, odnosno predstavlja završavanje „u staroj, dobroj balkanskoj krčmi ukrašenoj novim, svjetlećim neonskim natpisom i na engleskom jeziku“!
2) Otvoreni Balkan je, formalno, kopija već postojećeg Berlinskog procesa – „samo što tu bofl-inicijativu ne vodi Berlin, nego Beograd i Tirana, što odgovara frazi ‘s konja na magarca’“!
3) Otvoreni Balkan je, da ponovimo, preimenovani “Mali Schengen”, baš kao što je Srpski svijet preimenovana Velika Srbija, a Prirodna Albanija, pa… Velika Albanija. Po Nikolaidisu, „govoreći tada o Malom Schengenu, Vučić i Rama su priopćili da to nije nova Jugoslavija. Što je istina. U pitanju je nešto mnogo gore od toga – to je replika Kraljevine SHS. Preciznije: ono što pokušavaju napraviti je Kraljevina Srba i Albanaca.“
Neće, dakako, ta država/savez odmah biti proglašena… Počet će sa slobodnom trgovinom i protokom ljudi, jer to je, znate, kako nam poručuju, “ekonomski a ne politički sporazum”. Baš kao što je i EU počela s ugljenom i čelikom a završit će sa zajedničkim parlamentom i zajedničkom kontrolom granica.
Zašto tako mislim, pita se Nikolaidis? Zato što je sam Vučić tako rekao. Evo vam njegova izjava: “Srbi, Albanci i Makedonci nisu ništa manje pametni i vrijedni od Francuza, Nijemaca, Talijana i drugih koji su kroz Zajednicu za ugljen i čelik krenuli u gradnju EU”. Čovjek s Ramom pravi svoju verziju EU, u kojoj će Beograd biti Berlin a Tirana – Pariz. Ili obratno.
Takav savez možda odgovara megalomanskoj, duboko anakronoj prirodi velikoalbanskog i velikosrpskog nacionalizma, ali definitivno ne odgovara CG, BiH i Kosovu, koje su u tom aranžmanu, tek teritorije koju će na interesne sfere podijeliti susjedi.
Vučićev i Ramin Otvoreni Balkan je model koji bi osigurao da, umjesto da budu poraženi i odbačeni – dva velikodržavna projekta, koja su najveća prijetnja sigurnosti ZB – budu namireni i realizirani. U toj državnoj improvizaciji doista bi bilo ostvareno ono: „svi Srbi/svi Albanci u jednoj državi“. Podsjećamo, inicijativa podrazumijeva i uklanjanje granica i slobodno kretanje ljudi.
4) Ideja da će „ekonomska suradnja“ pacificirati balkanske nacionalizme je ujedno „smrtno opasna i urnebesna u svom idiotizmu. Opasna je prije svega jer bi neminovni (ne tako daleki) raspad te zajednice značio novi rat“.
… Imamo li iskustvo s raspadom kompleksnih državnih tvorevina? Imamo. Je li taj raspad doveo do klanja 1941.? Jeste. A je li bez klanja prošao raspad 1991.? …Pa zašto mislite da će bez klanja proći sutrašnji raspad Vučić-Ramine Kraljevine Srba i Albanaca?
A što veli Turska? Da li je bošnjačko “ne” betonirano, ili bi moglo postati “da” ako to zatraži, recimo, Recep Tayyip Erdogan?
A Hrvati, bez kojih, treba li podsjećati, Bosna nije Bosna? Kako oni? Pita se uznemireno Nikolaidis.
UMJESTO ZAKLJUČKA
Rezultati činjenice što su se Vladimir Putin i Aleksandar Vučić u zadnjih 10-ak godina susreli 19 puta, vidljivi su, i upravo smo ih, dijelom, opisali.
Dodatno ističemo da su u tom kontekstu bitna i „nova“ savezništva, koja su Rusi sukladno svoj agendi destabilizacije Europe u cilju uspostave Velike Rusije, „namjestili“/„priredili“ Vučiću – i to u prvom redu ono s Viktorom Orbanom te s Edijem Ramom.
No, ipak potpuno novi element politike na ZB je jačanje i širenje utjecaja turskog predsjednika R.T. Erdogana, a o kakvom je globalnom političkom igraču riječ, možda najbolje govori nedavna vijest ruskog TASS-a po kojoj Turska trenutno kontrolira 10% Sirije, na kojoj živi gotovo 4,4 milijuna ljudi!
E sada u tom globalnom rusko-turskom kontekstu (ukrajinskom i blisko-istočnom) i „ZB očijukanju“ – imamo nastojanje Vučićeve Srbije da se nakon učvršćivanja RS/BiH postupno približava „Bakirovim Bošnjacima“, najčešće pružanjem operativno – političkih savjeta.
Moguće to radi s konačnim ciljem što bržeg iseljavanja Hrvata iz F/BiH, a s namjerom da na ta područja „pogurnu“ srbijanske Sandžaklije, kako bi sebi u konačnici osigurala „nesmetani etnički koridor prema Crnoj Gori, bez potrebe za novim genocidom nad Bošnjacima“!?
O autoru
* Tonči Mirić završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, bivši je djelatnik hrvatskog sigurnosnog sustava, te analitičar specijaliziran za Balkan, i države bivše Jugoslavije. Područja interesa: međunarodna politika / odnosi, geopolitika, vojna pitanja i strategije.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
