Posljednjih dana ponovno se spominje Daytonski sporazum. Sjedinjene Američke Države uvele su sankcije sankcije Miloradu Dodiku, vođi bosanskih Srba, kao i Alternativnoj televiziji Banja Luka. Američko ministarstvo financija optužuje Dodika da koristi tu medijsku kuću za promicanje svojih ciljeva i da je kontrolira.
“Dodikove akcije potkopavaju Daytonski mirovni sporazum, čime riskiraju širu regionalnu nestabilnost”
“Današnja akcija, označena kao E.O. 14033, nadovezuje se na predanost Bidenove administracije promicanju odgovornosti za one koji, između ostalog, potkopavaju stabilnost regije zapadnog Balkana korupcijom i prijetnjama dugotrajnim mirovnim sporazumima.
Dodik je potkopao institucije BiH pozivajući na preuzimanje državnih nadležnosti i pokrećući stvaranje paralelnih institucija u entitetu RS.
Nadalje, Dodik je svoj službeni položaj u BiH iskoristio za akumuliranje osobnog bogatstva kroz mito i druge oblike korupcije. Njegova etnonacionalistička retorika koja forsira podjele odražava njegove napore da unaprijedi te političke ciljeve i odvrati pozornost od njegovih korumpiranih aktivnosti. Kumulativno, ove akcije ugrožavaju stabilnost, suverenitet i teritorijalni integritet BiH i potkopavaju Daytonski mirovni sporazum, čime riskiraju širu regionalnu nestabilnost”, navodi se u priopćenju.
> SAD uveli sankcije Miloradu Dodiku, ali i televizijskoj postaji koja se povezuje s njegovim sinom
> Krajem godine u Hrvatsku stiže televizija povezana s Dodikom: Evo tko će raditi na njoj
> The New York Times o krizi u BiH: Dodikovo ponašanje gurnulo zemlju u najveću krizu nakon rata
> Dodik želi ojačati ‘Republiku Srpsku’: Znate li što je ‘RS’ i kako je nastala?
Što je Daytonski sporazum?
Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini ili Daytonski sporazum naziv je mirovnoga dogovora iz baze zračnih snaga Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, SAD, o uređenju Bosne i Hercegovine nakon rata 1991.-1995.
Konferencija se održala od 1. do 21. studenoga 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.
Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je što je njime okončan rat. Francuska je čuvar originala Daytonskog sporazuma.
Sporazum je podržao teritorijalnu cjelovitost i suverenost BiH, geopolitički je odredio entitete u BiH (Republika Srpska i Federacija BiH) i predvidio međunarodne snage za provedbu sporazuma (IFOR). Uz opći tekst sadržava i dodatne sporazume (anekse) za različita vojna, politička i društvena pitanja (aneks 4 je Ustav BiH) kojima je regulirano djelovanje IFOR-a i međunarodne policije (posebno i snaga NATO-a), nadgledanje razoružanja, razgraničenje entiteta (uz arbitražu za područje Brčkoga), raspisivanje izbora, povratak izbjeglica i raseljenih, unaprjeđivanje ljudskih prava, osnivanje javnih poduzeća, rješavanje sporova među entitetima, očuvanje nacionalnih spomenika i dr.
Neki od problema Daytonskog sporazuma
No, iako je njime okončan rat, nije nastupilo razdoblje pravog suživota i mira.
Jedan od glavnih problema Daytonskog sporazuma zasigurno je legaliziranje tzv. “Republike Srpske”, područja s kojeg su agresorske snage izvršile genocid i protjerivanje velikog dijela nesrpskog stanovništva. Usprkos tome, danas je “Republika Srpska”, uz Federaciju Bosne i Hercegovine, jedan od dva entiteta u BiH.
„Osuđen je jedan od glavnih čimbenika jedne politike i predsjednik nečega za što se sada ispostavlja da je uspostavljeno na zločinima. Ali, to ostaje. Dakle, osudili smo i generala Mladića i Karadžića, ali Republika Srpska ostaje.” – upozorio je 2019. nakon haške presude srpskom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.
„Imamo RS koja je na gotovo polovici teroritorija BiH. To je nepravda. Dok god je „RS” u ovim granicama, pravda nije zadovoljena. Ovo je, po mojem mišljenju, slaba utjeha svim onim žrtvama koje su stradale zbog ideje Velike Srbije.” – poručio je tada dr. sc. Nazor.
Jedan od problema prakse koja je proizašla iz Daytonskog sporazuma svakako je i način izbora predstavnika u tročlanom predsjedništvu. U predsjedništvu bi trebao biti po jedan predstavnik svakog od triju konstitutivnih naroda u BiH. No, u praksi to znači da glasači u “Republici Srpskoj” mogu glasovati samo za srpskog predstavnika, a glasači u Federaciji BiH mogu birati hoće li glasovati za hrvatskog ili za bošnjačkog člana predsjedništva. Tako, primjerice, Bošnjaci i Hrvati koji žive u “RS” ne mogu birati svoga predstavnika. Istovremeno, sustav glasovanja u Federaciji ostavlja mogućnost da brojniji narod, Bošnjaci, preglasavanjem Hrvata izaberu i njihova predstavnika, kao što je to bio slučaj s izborom aktualnog hrvatskog predsjednika Željka Komšića.
Na kraju, upitno je i zašto je Daytonski sporazum Srbima dao zaseban entitet, dok, primjerice, Hrvati nisu dobili svoj vlastiti.
Sve su to samo neki od problema Daytonskog sporazuma kojega se i danas tumači na različite načine. Stoga se u posljednje vrijeme sve češće spominje potreba revizije Daytonskog sporazuma, no još uvijek nije jasno na koji bi način bilo dobro urediti Bosnu i Hercegovinu i tko bi to trebao provesti. Do tada bi zasigurno trebalo inzistirati na punoj primjeni Daytonskog sporazuma koji, iako je manjkav, barem formalno jamči ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
