Pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) nakon mjesec dana završila je usmena rasprava u postupku u kojem se Hrvatska i Srbija međusobno optužuju za genocid u ratu u Hrvatskoj 90-tih godina prošlog stoljeća. Završnu riječ rasprave koja je počela 3. ožujka iznijeli su zastupnici Hrvatske koja je tužbu protiv Srbije podnijela 1999.
Srbija jest počinila zločine u Hrvatskoj, uključujući zločine koji su dio genocidne namjere, nastojeći provesti svoj cilj – ostvarenje velike, etnički čiste Srbije. Hrvatska nije imala nikakve zločinačke namjere prema Srbima, kao što je to dokazano i u brojnim presudama Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju. Nismo svi isti i tražimo da Srbija preuzme odgovornost za svoju politiku, rekla je Vesna Crnić-Grotić, voditeljica hrvatskog pravnog tima.
Istaknula je kako ni sami srbijanski zastupnici pred sudom nisu djelovali kao da vjeruju u argumente koje su iznijeli, te je zatražila od Suda odbacivanje srbijanske protutužbe.
Predsjedavajući sudac Peter Tomka nije precizirao kada će najviše pravosudno tijelo UN-a donijeti presudu u postupku koji je počeo podnošenjem hrvatske tužbe 1999. i nastavio se ulaganjem srbijanske protutužbe 2010. Presuda ICJ-a je obvezujuća, konačna i bez prava na žalbu.
“Zastupnici obiju strana bit će o objavi presude obaviješteni u dogledno vrijeme”, rekao je Tomka na kraju suđenja u Palači mira u Den Haagu. Prosječno vijećanje sudaca traje tri do šest mjeseci, no kod kompliciranijih slučajeva protegne se i na godinu dana. U slučaju tužbe BiH protiv Srbije za genocid vijećanje je trajalo oko deset mjeseci.
Završna riječ u raspravi koja je počela 1. ožujka pripala je hrvatskim predstavnicima koji su kao “neprimjerene” i “nedostojne suda” odbacili usporedbe hrvatskog vodstva iz 90-tih s njemačkim nacistima.
Tvrdnje da je Franjo Tuđman želio proširiti “lebensraum” (životni prostor) za Hrvate, a da sastanak na Brijunima podsjeća na konferenciju nacističkih dužnosnika 1942. o konačnom rješenju židovskog pitanja “govore same za sebe”, rekli su.
“Napadi na Tuđmana osobno neuobičajeni su za bilo koji sud. Oni govore sami za sebe i ne zaslužuju da se na njih odgovara u ovoj sudnici”, rekao je profesor Phillipe Sands.
Za cijelu srbijansku protutužbu rekao je da je “beznadna i bez ikakvog pravnog temelja”, a da su izneseni dokazi “mršavi”.
Na srbijanske teze da je rat u Hrvatskoj isprovocirao Tuđman, hrvatski zastupnici odgovorili su podacima da Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) za rat u Hrvatskoj nije optužio nijednog Hrvata, dok je osudio brojne srbijanske čelnike.
“To sve govori o prirodi rata u Hrvatskoj, ma koliko se Srbija s time ne slagala”, rekla je šefica hrvatskog pravnog tima Vesna Crnić-Grotić dodajući da se u Srbiji još uvijek čuju mitovi “da je Vukovar oslobođen i da je Srebrenica mit”.
Srbija ne niječe da su u Hrvatskoj počinjeni zločini, ali umjesto da uperi prstom u srbijansko vodstvo tvrdi da su u ratu patile sve strane, da u raspadu Jugoslavije nitko nema čiste ruke i da sve treba kazniti.
“Nema sumnje da su u Hrvatskoj počinjeni zločini protiv Srba, ali oni nisu bili dio državne politike”, poručila je profesorica međunarodnog prava iz Rijeke.
Umjesto da pomognu ovome sudu, nastavila je, srbijanski zastupnici “koristili su zapaljivu retoriku za potrebe srbijanske javnosti” i “željeli uvući Hrvatsku u raspravu o Tuđmanu”.
Nasuprot tome brojni dokazi pokazuju da je Srbija počinila genocid u Hrvatskoj kao dio službene politike s ciljem stvaranja velike i etnički čiste Srbije.
“Unatoč tome što Srbija radi, nismo svi isti. Njezina tužba neće uspjeti maskirajnjem srbijanske zločinačke politike”, istaknula je Crnić-Grotić.
Na kraju je pozvala da se prestane manipulirati brojem nestalih u ratu i kao vjerodostojne ponovila podatke o 865 Hrvata nestalih 1991. i 1992., te ukupno 1663 osobe svih nacionalnosti nestalih na teritoriju Hrvatske od 1991. do 1995.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
