Indonezija je najveća otočna država na svijetu i četvrta po redu prema broju populacije. 260 milijuna stanovnika smjestilo se na mnogobrojnim otocima te azijske države. Područje Indonezije vrlo je trusno i bilježi velik broj potresa kao i brojne aktivne vulkane. Nestabilno tlo na kojem žive oslikava i nestabilno društvo. Osim siromaštva koje je rašireno u cijeloj zemlji, a najviše u provincijskim krajevima, jednako tako nestabilnost se osjeti i gledajući etničku sliku društva. Indonezija je etnički vrlo raznolika. I sama etnička raznolikost ne predstavlja problem no političke odluke i propisi uvelike pridonose nestabilnosti.
Prema odluci države, stanovnici Indonezije moraju se opredijeliti za neku od šest svjetskih religija – islam, katolicizam, protestantizam, konfucijanizam, hinduizam ili budizam. Obzirom na takvu politiku, postoje i oni koji se deklariraju muslimanima ili katolicima, a u stvarnosti prakticiraju animizam.
Ipak, najraširenija religija je islam, kojeg prema statistikama, prakticira gotovo 200 milijuna stanovnika. Uzimajući u obzir te brojke, Indonezija je država s najbrojnijim islamskim stanovništvom na svijetu. Na kršćane opada oko 10% stanovništva, a najslabije su zastupljene budizam i hinduizam na koje zajedno opada 3% stanovništva.
Indonezija zabranjuje bogohuljenje svojim Kaznenim zakonom. Zakon cilja one koji sramote religiju i one koji namjerno, javno izražavaju osjećaje neprijateljstva, mržnje ili preziranja prema religijama s ciljem sprečavanja drugih da se pridržavaju bilo koje religije. Kazna za kršenje zakona je do pet godina zatvora. Zakon je vrlo nejasan, a za to postoje i primjeri.
Indonezijske vlasti, uz pomoć opasno nejasnog zakona o svetogrđu u toj zemlji, odnijele su još jednu žrtvu: Sitija Aisyaha, vlasnika islamske škole u Mataramu na Otoku Lombok. U ponedjeljak 21. kolovoza, sud u Mataramu osudio je Aisyaha na 30 mjeseci zatvora zbog „čudnih učenja”, koja uključuju savjet učenicima da ograniče svoja uvjerenja na sadržaj Kurana i da zanemare druge knjige o učenjima proroka Muhameda.
Medijski izvještaji o tim učenjima potaknuli su guvernera Zapadne Nusa Tenggare, Zainula Majdija, da u siječnju naredi zatvaranje Aisyahove škole te od lokalne policije zatraži da otvore istragu mogućih kršenja zakona o svetogrđu. Mataramski ogranak Vijeća ulema Indonezije, krovne muslimanske organizacije u Indoneziji, policiji je 31. siječnja izdao pravno neobvezujući proglas da je Aisyah počinio svetogrđe.
Aisyah je šesnaesta osoba osuđena i zatvorena zbog optužbe za svetogrđe od listopada 2014., kada je na vlast došao predsjednik Joko „Jokowi” Widodo. Indonezijski zakon o svetogrđu donesen je 1965. te kažnjava odstupanja od središnjih načela šest službeno priznatih religija u Indoneziji s do pet godina zatvora.
Ovaj se zakon koristi za sudski progon i zatvaranje pripadnika vjerskih manjina i tradicionalnih religija. Iz tog razloga i ne čude slučajevi pojedinaca koji se deklariraju muslimanima ili kršćanima, a u stvarnosti prakticiraju neku od tradicionalnih religija. Među nedavnim su žrtvama trojica bivših vođa vjerske zajednice Gafatar, nakon prisilnog iseljenja više od 7000 pripadnika skupine Gafatar s njihovih poljoprivrednih gospodarstava na Otoku Kalimantan prošle godine. Još jedna žrtva bivši je guverner Jakarte, Basuki „Ahok” Purnama, koji je u svibnju osuđen na dvije godine zatvora. Unatoč njegovim opetovanim zlouporabama, indonezijsko Ministarstvo vjerskih poslova nastoji ojačati i proširiti područje primjene ovog zakona kroz takozvani nacrt zakona o zaštiti vjerskih prava, o kojem će parlament najvjerojatnije raspravljati krajem 2017.
Indonezijska vlada nije spremna unijeti značajne izmjene u zakon o svetogrđu ili ga opozvati, što pokazuje da će nastaviti podržavati netrpeljivost i diskriminaciju nauštrb temeljnih prava slobode vjeroispovijesti i govora. Dokle god zakon o svetogrđu ostaje na snazi, indonezijski će pravosudni sustav progoniti i zatvarati ljude kao što je Siti Aisyah zbog „čudnih učenja” i drugih tobožnjih optužbi.
