Prošli tjedan u “Jutarnjem” Marko Biočina, baveći se “stručnošću” prof. dr. sc. Ljube Jurčića, koji je bio dio Račanova tima koji je aneksom ugovora za 25 plus jednu dionicu Inu izručio Mađarima, iznio je kontradikcije Jurčićevih stavova prema Ini. Do samo prije par godina Jurčić je baš u intervjuu “Slobodnoj” tvrdio da država treba kupiti mađarski udio u ovoj kompaniji, da bi danas tvrdio da to ne treba raditi jer je nafta biznis prošlosti.
Ovdje tema nije ipak Ljubo Jurčić, on je sa svojim muljanjem tek povod, nego jedan fenomen koji su Jurčići posvuda po svijetu, političke elite zajedno sa sveprisutnim medijskim ekspertima, proizveli. Radi se o fenomenu koji je Oxford Dictionary nazvao “post-truth”, s vremenom post-istine, o kojem bruje svi zapadni mainstream mediji, zbog kojeg je laž, zahvaljujući društvenim mrežama izvan kontrole, dovela do neželjenih političkih fenomena poput Trumpa ili Brexita.
Post-istinu su definirali kao “okolnosti u kojima vjerovanja vrijede više od objektivnih činjenica”. Da stvari budu jasne, termin su skovali gubitnici, bilo Trumpovi, bilo Brexitovi, mainstream mediji, Jurčići i politički establišment, dakle dominantna medijska i politička elita, kako bi sami sebe opravdali pred stvarnošću: unatoč tome što su svi bili protiv Trumpa i Brexita, oni su pobijedili, a za to nismo krivi mi već laži koje su se širile društvenim mrežama, zbog kojih se izgubila razlika između istine i laži, dočim oni sami, Jurčići, Cameroni, Obame i mainstream mediji neupitno govore istinu i imaju neupitno ispravne stavove i politike.
U bijegu u neologizam “post-istina” zapravo se krije činjenica da se političke elite u poplavi populizma nisu zapitale jesu li možda oni krivi i njihov život daleko od sve osiromašenijeg naroda, a ne laži na internetu. Koliko je teško kontrolirajući Facebook i Google kriv za pobjedu Trumpa i Brexita, a koliko “banalni” i puno sigurniji razlog, a to je protest naroda protiv političkih elita, naroda koji sve lošije živi i zašto krivi njih, pa spas traže u Trumpu i Brexitu. Post-istina je stoga samoopravdanje i bijeg od suočavanja s promašajima vlastitih ekonomskih i inih politika i poteza, bilo političara, bilo uvrijeđenih mainstream medija. Obama je stoga odmah izvršio pritisak na vlasnika Facebooka da jaču energiju uloži u kontrolu informacija koje tamo kolaju. Ide se toliko daleko da u mnogim zemljama žele provoditi cenzuru na internetu.
Neosporno je da je, primjerice, u slučaju američke predsjedničke kampanje bilo puno laži. Vijest, neistinita, kako Trump ima podršku pape Frane, a koju je objavio dnevni list koji ne postoji, “Denver Times”, bila je taj dan najčitanija, dočim je ona kako Hillary financira ISIL bila treća po čitanosti. No lagala je i druga strana, i mainstream mediji. Manipulirali su anketama, profesori poput Jurčića iskakali iz svake paštete upozoravajući u opasnost zvanu Trump, bezočno agitirajući za Hillary. No kakva je to novost da se u kampanjama laže, kakva je to novost da se najviše laže, kako i kaže izreka, u ljubavi, lovu i izbornim kampanjama? I sada vam treba pametnozvučeći pojam post-truth da biste krivili internet za ono što svi rade u kampanjama otkada je svijeta i vijeka: lažu, lažno obećavaju, zavode, manipuliraju…
Pojam post-istine je stoga besmislen, to je samoopravdavanje gubitnika, političkih i medijskih u sprezi, zatvaranje očiju pred vlastitim lažima i narodom koji ih ne može smisliti jer živi sve lošije.
I u Velikoj Britaniji dogodio se isti proces. Sveučilišni profesori virili su iz svih mainstream medija i govorili i prognozirali jedno, a narod odlučio drugo, slušao laži. U svemu tome krije se istočni grijeh znanstvenog, političkog i medijskog mainstreama: Oni narod smatraju glupim, gledaju ga svisoka, pa mu zato treba ograničiti i slobodu na internetu i spriječiti lažne informacije, dočim će oni iz nekog orvelovskog ministarstva istine, poput inkvizitora, govoriti narodu što da misli i čini, nezabludivi poput pape.
Laž, dakako, ne možemo odobravati, no, rekosmo, u kampanji lažu svi, a na narodu je da procijeni tko laže uvjerljivije. Ili čak govori istinu. No u ime borbe protiv laži uvoditi soft totalitarizam nije prihvatljivo. Naime, kako netko reče, luđak koji tvrdi da je zemlja ravna ploča jest cijena koju moramo platiti kako bi častan i istinoljubiv čovjek mogao reći caru da je gol, jer bi i njega mogli u ime borbe protiv laži cenzurirati na Facebooku.
Kolumnu u cijelosti pročitajte u Slobodnoj Dalmaciji.
