Uzrok trenutnih problema Crne Gore nalazi se u Srbiji, odnosno u službenom Beogradu koji podržava Milorada Dodika u BiH, pro-srpsku “opoziciju” u Crnoj Gori, ali i sve pokušava kako bi destabilizirao Sjevernu Makedoniju, pa i Hrvatsku.
Politički izbori na Balkanu postaju geopolitički i geostrategijski važni za Rusku Federaciju, ali i za SAD, piše Dženana Karup Druško za avangarda.ba.
Srbija je glavni izvor nestabilnosti na jugoistoku Europe
Preko srpskih građana u državama bivše SFRJ Ruska Federacija nastoji zaustaviti širenje NATO-a, destabilizirati države nastale raspadom SFRJ i ostvariti kontrolu i utjecaj. Srbija, kao glavni nositelj te ruske vanjske politike, osnovica je destabilizacije na jugoistoku Europe i danas “radi posao” za Rusiju, piše Dženana Karup Druško.
Na predstojećim općim izborima u Crnoj Gori izgledna je još jedna pobjeda Mila Đukanovića i njegovog DPS-a. Takozvana oporba, ili pro srbijanske (rusofilske) stranke, oslanjaju se na političko-operativnu podršku Srbije i Ruske Federacije i nadaju se “čudu” pomoću kojeg bi poništili sve dosadašnje euroatlantske integracije Crne Gore. I početi stvarati ruski utjecaj na Jadranskom moru, što je dugogodišnji san Ruske Federacije – izlazak na tzv. topla mora, a što je detaljno razrađeno i u strategiji ruske vanjske politike za Balkan.
Do kada će Crna Gora morati prolaziti izazove promjena društvo-političkog sistema i ugrožavanja puta na euroatlantskim integracijama? I pored ulaska u NATO i jasnog opredjeljenja za članstvo u Europskoj Uniji.
Đukanović izvukao Crnu Goru iz ‘bratskog zagrljaja’ Srbije – što slijedi?
Velika odgovornost je upravo na Milu Đukanoviću koji vješto manevrira skoro 30 godina i koji je Crnu Goru (mirnim putem) izveo iz ‘medvjeđeg zagrljaja’ Srbije (SRJ). Crnu Goru uveo je u NATO, ulazeći pri tome u ozbiljne sukobe s proruskim snagama, pa i samom Ruskom Federacijom. No, pokazalo se da time sigurnosna prijetnja po Crnu Goru nije otklonjena. Upravo zbog toga Đukanović nakon izbora mora učvrstiti postignute rezultate dok je još u političkoj snazi i dok uživa podršku Zapada. U protivnom bi se sa Crnom Gorom moglo dogoditi nešto slično, ili isto, kao i sa SFRJ (rat i raspad op.).
Uzrok trenutnih problema Crne Gore nalazi se u Srbiji, odnosno u službenom Beogradu koji podržava Milorada Dodika u BiH, “opoziciju” u Crnoj Gori, ali i sve pokušava kako bi destabilizirao Sjevernu Makedoniju, pa i Hrvatsku.
Destabilizaciju Crne Gore i Sjeverne Makedonije Srbija realizira s političkim partnerima iz Albanije. Sigurno je da nije ista politika Albanaca s Kosova, koji slijepo prate američku politiku, i Albanije koja Albance u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori koristi ne samo za svoje političke interese, nego često (i tajno) i za službeni Beograd, Rusku Federaciju i Tursku. Svojom politikom Srbija i Albanija postaju zajednički problem za mir i sigurnost na Balkanu. Upravo stoga Đukanović nakon izbora mora ojačati državni sistem i osnažiti demokratske procese kako bi sa zapadnim partnerima pronašli konačne odgovore na srbijansko-rusko uplitanje i demokratizaciju i harmonizaciju odnosa u Crnoj Gori koji su ozbiljno narušeni upravo zahvaljujući djelovanju proruskih snaga snažno podržanih izvana.
Republika Srpska mora biti dio trajnog rješenja za stabilizaciju – RS je okidač za nove ratove
Prvi preduvjet za to je rješavanje, uz međunarodni pritisak i uvjetovanje, ovih pitanja sa službenim Beogradom, kako bi se onemogućilo djelovanje raznih Amfilohija i Mandića potpomognutim Beogradom i Moskvom. Jer, to nisu “unutrašnji problemi Crne Gore” koliko god Moskva i Beograd to željeli tako prikazati, a njihovi mediji im pomagali u tome. I Milorad Dodik, koji također mora biti dio rješenja, jer on u srcu Europske Unije formira paravojne formacije nad kojima nitko nema kontrolu, pa čak počesto ni on sam. A upravo ove paravojne formacije mogle bi biti korištene za okidač novog sukoba.
> Dodik tvrdi da RS ne uspostavlja paravojne formacije u dogovoru s Moskvom
Dodik je spreman poslati tu paravojsku u Crnu Goru. Svoj stav o događanjima u Crnoj Gori on je i više puta javno iznio, kritizirajući politiku Mila Đukanovića i poručujući da će “oni” stati u zaštitu pravoslavlja u Crnoj Gori “koje je ugroženo”, prema Dodikovim tumačenju.
Upravo je pravoslavlje jedan od faktora “zajedništva” koje Rusija koristi za svoje djelovanje na Balkanu. Kako i koliko potvrđuju brojna udruženja, organizacije, pa i paravojne formacije koje djeluju u regiji, najčešće s krovnim organizacijama u Beogradu, i koje su aktivno uključene u događanja u Crnoj Gori, od pokušaja državnog udara do organiziranja litija koji ozbiljno narušavaju stabilnost i sigurnost Crne Gore.
Upravo zbog toga važno bi bilo da Crna Gora i Bosna i Hercegovina rade na izgradnji čvrstih veza kroz euroatlantske integracije i stvaranje zajedničkog obrambenog prostora u sistemu NATO-a, zajedno sa Sjevernom Makedonijom kao još jednom članicom NATO-a, kako bi se zaustavila i izbjegla politička igra Albanije i Srbije koja se pokazuje i posljednjim pokušajima rušenja Zorana Zaeva, ali i eliminacija Dodika kao trećerazrednog ruskog igrača.
Srbija ne želi u EU i vrti Bruxelles oko malog prsta
Regionalna suradnja, na kojoj insistiraju i Europska Unija i SAD, također bi trebao biti jedan od prioriteta Crne Gore kroz zajednički ulazak u Europsku Uniju sa BiH i Sjevernom Makedonijom, ali i podrška BiH na njenom putu prema NATO-u zbog stabilizacije sigurnosne situacije u okruženju. Srbiji ulazak u Europsku Uniju, bez obzira na deklarativne stavove Aleksandra Vučića, ne znači ništa. Kupovinom ruskog i kineskog naoružanja Srbija je još jednom pokazala da se njena tzv. neutralnost odnosi samo na NATO i EU. S toga bi upravo ulazak BiH, Crne Gore i Sjeverne Makedonije bio najjasniji i najjači potez već posrnule Europske Unije, ali i konačna poruka za Srbiju da ako želi “kinesko-rusku demokraciju” – vrata su joj otvorena.
Ogromna podrška i pomoć Europske unije koju Srbija sada ima samo su dokaz da može da je u pitanju “politički blud”, a briga EU prema Srbiji doživljava se kao slabost Bruxellesa.
Srbija nije ni trepnula kupujući kineske protuzračne sustave i zbog toga je poruka SAD više nego jasna: svako ima pravo na sigurnost, ali kupovina oružja iz Kine ili Ruske Federacije možda ugrožava sigurnost Srbije.
Crna Gora ne smije više nikada dozvoliti, nakon predstojećih izbora, da se općim političkim izborima ugrožava sama država i njezina međunarodna pozicija. Time je odgovornost na Đukanoviću još veća, i to ne samo kao lideru Crne Gore, već lideru koji može ponijeti ozbiljne političke promjene u širem okruženju, zaključuje Dženana Karup Druško.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
