Predsjednik bošnjačke Stranke demokratske akcije, Bakir Izetbegović, u intervjuu za Faktor.ba, portal blizak njegovoj stranci, govorio je o nedavnom posjetu srpskog člana predsjedništva BiH, Milorada Dodika Hrvatskoj, o suradnji s Plenkovićem i Milanovićem, hrvatskom članu predsjedništva BiH Željku Komšiću te o odnosima Hrvatske i BiH.
Izetbegović je iznio niz netočnosti o ratu u BiH te je, uspoređujući sadašnjeg hrvatskog predsjednika Milanovića s njegovom prethodnicom Grabar Kitarović, govorio protiv nje, a u prilog Milanoviću, usprkos tome što se Milanović nedavno sastao s Dodikom. Također se pozitivno osvrnuo na premijera Plenkovića.
U nastavku prenosimo dio intervjua.
Hrvatska je definitivno angažirana (oko riješavanja pitanja izbornog zakona u BiH), ali zastupa interese isključivo jedne strane. Da li uopće pomažu ili odmažu nastojanja hrvatskih zvaničnika da u Briselu ili u drugim centrima nameću temu Izbornog zakona BiH?
– Andrej Plenković je cijenjen i ima dobru poziciju u krugovima utjecajnih EU političara, ali podržavanje zahtjeva HDZ-a BiH koji su suprotstavljeni europskim standardima i presudama Europskoga suda za ljudska prava neće dobiti podršku i moglo bi i njegovom autoritetu i ugledu nanijeti štetu.
Da se odnosi Sarajeva i Zagreba dodatno zategnu, potrudili su se tamošnji zvaničnici upućivanjem poziva Miloradu Dodiku. Šta je, prema Vašem mišljenju, najviše sporno u vezi sa tom posjetom i koji su motivi Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića da povuku takav potez?
– Motivi su vjerovatno dati podršku Hrvatima u BiH u njihovim zahtjevima za izmjenom Izbornog zakona, pa su se odlučili da naprave dodatni pritisak na bošnjačke predstavnike pozivom Miloradu Dodiku. To je poruka da se može napraviti srpsko-hrvatski savez koji bi ignorirao Bošnjake, njihove predstavnike i ustavnopravnu konstituciju BiH. Izbjegavanje predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića, koji je oličenje konstruktivne, integracijske i smirujuće politike, a pozivanje Milorada Dodika koji je tek član Predsjedništva BiH i vodi destruktivnu i dezintegracijsku politiku, upravo je takva poruka.
Milanović je i Vas pozvao u posjet. Što Vam je kazao kada ste razgovarali, hoćete li prihvatiti poziv i, ako ga prihvatite, koje poruke im namjeravate prenijeti?
– Sugovornik predsjednika Zorana Milanovića je predsjedavajući Predsjedništva BiH Šefik Džaferović, i kada se njihov sastanak desi, i ja ću se rado sresti sa Milanovićem. Mora se razgovarati, pojašnjavati, ne prepuštati predstavnike Hrvatske i Hrvata tumačenjima koja će im prezentirati Milorad Dodik.
Sa hrvatskim premijerom i predsjednikom HDZ-a Hrvatske Andrejem Plenkovićem se kanim sresti u sljedećih desetak dana. Plenković, kao što ranije rekoh, dobro poznaje evropske standarde, i uvjeren sam da može odigrati važnu i pozitivnu ulogu u popravku odnosa Hrvatske i BiH, odnosno Bošnjaka i Hrvata.
Postoji li razlika između Milanovića i njegove prethodnice Kolinde Grabar-Kitarović u kontekstu odnosa prema BiH? Čini se da, sudeći prema izjavama o BiH kao “shit country” i o Željku Komšiću koji “parazitira na hrvatskom korpusu”, nema suštinske razlike.
– Milanović olako izgovori tešku riječ, naljuti se, ali su riječi koje je izgovarala nasmijana predsjednica bile malignije i nanosile namjernu i dugotrajnu štetu BiH. Stavljanje etikete radikalnog islama na BiH, neistine o “kampovima islamista na granici sa Hrvatskom”, a time i sa EU-om, neistine o “hiljadama povratnika sa sirijskog ratišta” u vremenu kada su se ti povratnici mogli prebrojati na prste jedne ruke, zaista nije bilo dobronamjerno i u skladu sa proklamovanom podrškom Hrvatske euroatlantskom putu BiH.
Ljevičar Milanović treba da razmisli o onome što je kazao za Željka Komšića, ali i o svemu što se desilo u BiH u posljednjih 30 godina, o ulozi Hrvatske u tim nesretnim dešavanjima. Hrvati su tokom posljednjeg rata u BiH imali alternativu da služe jednu od dvije vojske – Armiju RBiH ili HVO. Armija RBiH je dosljedno branila BiH i njenu multietničnost, zaustavljala zločine i osvete. HVO je početak i kraj rata ratovao za BiH, ali sredinom rata je pokušao, u koordinaciji sa Vojskom RS-a, izboriti etnički čist hrvatski entitet. Počinjeni su teški zločini, etnička čišćenja, osnovani konc-logori, rukovodstvo HZHB-a je za ovaj UZP osuđeno pred Haškim tribunalom na visoke zatvorske kazne.
Željko Komšić je uvijek branio BiH i u ratu i u miru, a time i čast mnogih Hrvata koji se ne prepoznaju u politici HDZ-a i HVO-a, nije bio učesnik UZP-a, on je alternativa politici koja dočekuje i veliča ratne zločince, koja je koketirala, a i danas koketira sa srpskim nacionalistima i separatistima. Nisu Komšići, ni Željko ni Ivo, paraziti niti izdajnici, već upravo obratno, ljudi koji rade ono što je najteže, čiste vlastito dvorište i daju primjer vlastitom narodu.
