Jesmo li zbog nove nevjerojatne koncentracije bogatstva u rukama malobrojnih na rubu nove Velike depresije?

“Ogromna usisna pumpa akumulirala je do 1929. – 1930. u sve manjem broju ruku sve veću proporciju aktualno proizvedenoga bogatstva. No, uzimanjem kupovne moći iz ruku potrošača, štediše su sebi uskratile efektivnu potražnju za vlastitim proizvodima koja bi opravdala reinvestiranje kapitalne akumulacije u nove proizvodne pogone. Poput situacije u pokeru u kojoj se sve veći broj čipova nalazi u sve manjem broju ruku, ostali igrači moraju posuđivati da bi ostali u igri. Nakon što je presušilo kreditiranje, igra je najednom stala.” Tako je uzroke Velike depresije, 1966. opisao Marriner Eccles,  bivši američki guverner FED-a.

A gdje smo danas? Jesmo li zbog nove nevjerojatne koncentracije bogatstva u rukama malobrojnih na rubu nove Velike Depresije?

85 ljudi ima više imovine nego najsiromašnija polovica stanovništva svijeta

Šokantni rezultati Oxfamovog istraživanja – kako 85 najbogatijih ljudi u svijetu imaju bogatstvo jednako ukupnoj imovini najsiromašnijih 50 posto stanovnika svijeta potresli su svjetsku javnost.

Istraživanje je pokazalo da 85 ljudi ima više bogatstva nego 3,5 milijardi najsiromašnijih u svijetu.

Ove zapanjujuće brojke bacile su svjetlo na pitanje nejednakosti primanja i dovele tu temu u prvi plan ekonomskih rasprava, ali i kao temu u agendu međunarodnih organizacija.

Analiza distribucije bogatstva u pojedinoj zemlji daje vrijedan uvid u stanje ekonomije i dobrobit većine stanovništva.

Različite metode analiziranja koncentracije bogatstva

Zato posljednjih godina brojne tvrtke u globalnoj financijskoj industriji objavljuju godišnja izvješća o koncentraciji bogatstva širom svijeta.

Svako izvješće ima drugačiji pristup računanju bogatstva. Capgemini i RBC, tako računaju neto vrijednost utjecajnih pojedinaca koji posjeduju preko milijuna dolara, ne računajući primarnu rezidenciju, kolekcije, potrošačka dobra. The Boston Consulting Group s druge strane analizira kućanstva milijunaša. Istraživači Wealth-X-a i UBS-a stavljaju naglasak na duboke džepove vrijedne najmanje 30 milijuna dolara.

0,7 posto najbogatijih drži 44 posto svjetskog bogatstva

Najambicioznije godišnje izvješće financijske industrije oo je Credit Suisse Research Instituta u Zürichu.

Credit Suisseovo Globalno izvješće o bogatstvu (Credit Suisse’s Global Wealth Report) procjenjuje neto vrijednost – i financijsku i opće imovinsku (kuće) – za sve odrasle ljude u svijetu.

Tako prema istraživanju Credit Suissea za 2014, samo 0,7 posto stanovnika svijeta bilo je u kategoriji milijunaša, te su zajedno držali 44 posto ukupnog svjetskog bogatstva (globalna neto vrijednost).

Forbes – posvećen milijarderima

Najbolju procjenu koncentracije bogatstva dao je ipak časopis Forbes, koji je u svojim godišnjim analizama posvećen najbogatijima – milijarderima.

Tako je Forbes prošle godine izvijestio kako u svijetu postoji 1645 milijardera – njih dvostruko više nego tijekom velike fiancijske krize 2009.

Ovih 1645 milijardera zajedno drži 6.4 trilijuna dolara u bogatstvu.

Istovremeno 3,3 milijarde odraslih u svijetu posjeduje manje od 10.000 dolara imovine, prema prošlogodišnjem izvješću Credit Suissea, te svi zajedno imaju ‘neto vrijednost’ od 7,6 trilijuna dolara.

Naravno u sve ove kalkulacije ne ulaze bogatstva skrivena u poreznim oazama.

Ekonomska dimenzija problema nejednakosti

Esenciju ekonomske dimenzije problema porasta nejednakosti još je davne 1966. opisao Marriner Eccles,  bivši američki guverner FED-a, objašnjava banka.hr:

“Masovna proizvodnja mora biti popraćena masovnom potrošnjom, a potonja implicira distribuciju bogatstva (ne prethodno stvorenoga bogatstva, nego bogatstva koje se stvara) s ciljem stvaranja potrošača koji posjeduju kupovnu moć ekvivalentnu količini dobara i usluga koju može ponuditi nacionalna ekonomska mašinerija. Umjesto postizanja takve vrste distribucije, ogromna usisna pumpa akumulirala je do 1929. – 1930. u sve manjem broju ruku sve veću proporciju aktualno proizvedenoga bogatstva. No, uzimanjem kupovne moći iz ruku potrošača, štediše su sebi uskratile efektivnu potražnju za vlastitim proizvodima koja bi opravdala reinvestiranje kapitalne akumulacije u nove proizvodne pogone. Poput situacije u pokeru u kojoj se sve veći broj čipova nalazi u sve manjem broju ruku, ostali igrači moraju posuđivati da bi ostali u igri. Nakon što je presušilo kreditiranje, igra je najednom stala.”