Karadžićeva odgovornost: Pročitajte što su proživljavale žrtve u logorima ‘Republike Srpske’

Pravomoćnom presudom Radovan Karadžić, politički vođa bosanskih Srba u vrijeme rata u BiH, koji nosi odgovornost za najteže ratne zločine, osuđen je na doživotni zatvor. Karadžić je, kao jedan od vođa velikosrpske agresije na BiH bio na čelu takozvane “Republike Srpske”, tvorevine koja je trebala postati samo dio zamišljene Velike Srbije.

Povodom proslave “Dana ‘Republike Srpske'” na našem portalu objavili smo razgovor s Jadrankom Cigelj, žrtvom koja je u logoru Omarska pokraj Prijedora proživjela silovanja i najteža mučenja. Upravo njezino svjedočenje bilo je jedan od pokretača optužnice protiv Radovana Karadžića.

“Preživjela sam logor Omarska: imam desnu stranu rebara sasvim polomljenu. Predsjednik HDZ Prijedora i potpredsjednik i još mnogo Hrvata pobijeni su u logoru Omarska” – rekla je Jadranka Cigelj za Narod.hr.

Što znamo o koncentracijskim logorima za vrijeme rata na području tzv. „Republike Srpske“ – na čijoj je proslavi prisustvovao i hrvatski veleposlanik?

Koncentracijski logor Omarska tek je jedan od brojnih logora koji je uspostavljen na području tzv. Republike Srpske pod Karadžićevim vodstvom, a u kojem je tijekom agresije na Hrvatsku i BiH mučeno i silovano hrvatsko i bošnjačko stanovništvo. Spomenimo još Manjaču o kojoj smo već pisali ovdje i ovdje, Trnopolje, Keraterm, Luku, Batković.

Karadžića se tereti za progon Hrvata i Bošnjaka širom BiH, za genocid u Srebrenici, teroriziranje stanovništva Sarajeva dugotrajnim bombardiranjem i snajperiranjem te uzimanje pripadnika UNPRFOR-a za taoce.

Osim nabrojanih logora, spomenimo tešku sudbinu koju su proživljavali stanovnici Sarajeva pod opsadom.

Sarajevo – logor pod otvorenim nebom

Predsjednica Udruženja civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo Senita Imamović za Source.ba podsjetila je da je Sarajevo tokom okupacije bilo uništeno u potpunosti, da je bilo logor pod otvorenim nebom.

Imamović podsjeća da je Sarajevo tokom rata bilo 1.425 dana pod opsadom, što je najduža opsada u povijesti modernog ratovanja i najduža opsada jednog glavnog grada ikada. Trajala je 44 mjeseca, kada je ubijen 11.541 civil, od čega 1.601 dijete.

„Imali smo jedno neviđeno barbarstvo, koje je cijeli svijet zavilo u tugu, ali se fašističke politike tog zla nisu odrekle ni danas“, kaže Imamović.

U nastavku podsjećamo na logore uspostavljene u “Republici Srpskoj” pod Karadžićevim vodstvom, u kojima su Hrvati i Bošnjaci proživljavali najteža mučenja.

Manjača –  svjedočanstvo preživjelog HOS-ovca

Logor Manjača je bio koncentracijski logor koji je osnovala JNA u blizini Banje Luke. Prvi njegovi zarobljenici bili su hrvatski gardisti i MUP-ovci u Hrvatskoj Kostajnici koja je pala u ruke Srba 12. rujna 1991. godine. Logor je vodila JNA, a početkom rata u BiH kojeg su od 1991. do 1992. vodile vojne snage Republike Srpske kako bi držale zatvorenike, hrvatske i bošnjačke civile tijekom rata u Bosni i Hercegovini.

Svjedočanstva iz Manjače: Kako je izgledao konc logor kojim je zapovijedao nedavno uhićeni “antifašist” Dane Lukaić?

Ljetos, povodom uhićenja Dane Lukaića svoju kolumnu u Slobodnoj Dalmaciji Višnja Starešina posvetila je ovoj temi, točnije skupini hrvatskih branitelja iz redova HOS-a koji su u Manjači zlostavljani, podsjećajući na svjedočanstvo o sustavnim silovanjima koju je prije četiri godine jedan od preživjelih iznio novinarki Slobodne Dalmacije Marijani Cvrtili.

Omarska: “Silovanja su bila dio ukupne kazne”

Koncentracijski logor Omarska služio je za zatvaranje i mučenje hrvatskog i bošnjačkog stanovništva s područja općine Prijedor u razdoblju od svibnja do kolovoza 1992. Bio je udaljen nekoliko kilometara od istoimenog srpskog mjesta, a uspostavljen je nakon što je Srpska demokratska stranka preuzela vlast u općini Prijedor.

U logoru Omarska, u krajnje nečovječnim uvjetima, bilo je zatočeno više tisuća ljudi. Kroz logor je prošlo i nekoliko desetaka žena. Jadranka Cigelj, javno je posvjedočila o sustavnim mučenjima i silovanjima u logoru.

“Drugi dan vidjela sam one koji su zatočeni puno prije mene. Njihova lica bila su nedefinirana masa, smrdili su na krv i fekalije, na rukama i nogama bili su otvoreni prijelomi, ne, to nisu deveta vrata pakla, to je dno dna. Već istu noć prvi put sam silovana. Utroba mi se u nemoćnom otporu mišića kidala. U tenutku mi se činilo da gubim razum (…) Noću slušate korake, krikove, osluškujete i po boji glasa pokušavate raspoznati tko bi to mogao biti. Pitate se jeste li vi sljedeća. Silovanja su bila dio ukupne kazne. Imala sam krizu deseti dan, isplakala sam cijeli svoj život i razmišljala kako da se ubijem. No dan poslije, u silnom strahu za mog sina, nešto se u meni prelomilo. Naučite kontrolirati svaki pokret i uhvatite ritam logora. Svima nama dugo je trebalo da naučimo živjeti izvan njegovih zidina, čak smo se, godinama poslije, znale uloviti da šapućemo.” – posvjedočila je Jadranka Cigelj, danas predsjednica udruge Žene u Domovinskom ratu, koja je o paklu kojega je prošla u logoru Omarska progovorila u knjizi “Apartman 102”.

Keraterm – mjesto zatočenja 1-3 tisuće civila

Logor smrti Keraterm, kao i Omarska, nalazio se u blizini Prijedora, a uspostavljen je također nakon što je Srpska demokratska stranka preuzela vlast u općini Prijedor. Kroz koncentracijski logor do njegovog zatvaranja prošlo je od tisuću do 3 tisuće civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Logor se nalazio unutar nekadašnje tvornice keramike. U njemu su bili zatočeni muškarci.

Dodika u nenajavljenom dolasku u Hrvatsku pratila naoružana pratnja?

Od oko 300 ukupno ubijenih zatvorenika samo u noći s 23. na 24. svibnja 1992. godine u ovom logoru ubijeno je oko 200 ljudi.

Prema optužnici, zatočenici su, između ostaloga, bili podvrgnuti tjelesnom nasilju, stalnom ponižavanju i degradaciji, nehumanim uvjetima i smrti. Teška premlaćivanja bila su uobičajena pojava u ovome logoru. Tijekom tih iživljavanja rabljeni su različiti predmeti kao što su: drvene palice, metalne šipke, bejzbolske palice, dugački industrijski kabeli koji su imali metalne kugle pričvršćene na kraju, kundaci, noževi i dr. Tijekom postojanja koncentracijskoga logora počinjena su brojna ubojstva, batinanja, seksualna zlostavljanja i ostala okrutna i ponižavajuća djela.

Trnopolje 

Logor Trnopolje bio je koncentracijski logor također u okolici Prijedora, u Bosni i Hercegovini, pod upravom bosanskih Srba od svibnja do listopada 1992., gdje su držani bošnjački i hrvatski zarobljenici, uglavnom civili.

Prema procjenama Ujedinjenih Naroda, logor je u jednom trenutku imao između 5,000 i 6,000 zarobljenika, od kojih su 300 bili djeca, 3,000 žene a ostali muškarci, od kojih su mnogi bili starije dobi.

Međunarodni sud pravde navodi da je neupitno utvrđeno kako je najmanje 20 ljudi ondje ubijeno, dok druge procjene sežu od 170, preko 200 pa čak i do 500 žrtava.

O logoru Trnopolje je svjetska javnost saznala 5. kolovoza 1992. godine kada je ITN objavila televizijske snimke izmučenih logoraša iza bodljikave žice. Slika izmučenog logoraša Fikreta Alića objavljena je na naslovnici časopisa Times.

Koncentracijski logor Luka

Koncentracijski logor Luka u blizini Brčkog djelovao je od svibnja do srpnja 1992. Osnovan je nakon što je Srpska demokratska stranka preuzela vlast.

Nalazio se u prostoru skladišta na Savi, a ondje je, u neljudskim uvjetima, bilo zatočeno na stotine Hrvata i Bošnjaka koji su sustavno ubijani.

Koncentracijski logor Batković

Logor Batković kod Bijeljine organizirala je JNA 1992. Kroz njega je do 1996., kada je zatvoren, prošlo na tisuće logoraša.

Hoće li žrtve Karadžićevih zločina dočekati pravdu?