U oružanom sukobu u Kolumbiji koji je trajao od 1970. do 2015. godine nestalo je 60.630 ljudi, što je gotovo dvostruko više nego u čileanskoj i argentinskoj diktaturi zajedno, ističe se u izvješću Nacionalnog središta za povijesno pamćenje (CNMH).
“Od razmjera tog zločina ježi se koža”, ocijenio je CNMH u izvješću pod nazivom “Dok ih ne pronađemo. Tragedija prisilnih nestanaka u Kolumbiji” koji će se idućeg tjedna predstaviti javnosti u Bogoti i u Medellinu, drugom po veličini kolumbijskom gradu koji je jako stradao u bratoubilačkom ratu što se vodi više od pedeset godina.
Nisu pronađeni svi krivci za nestanak tih ljudi čiji se broj dosad procjenjivao na oko 45.000. No paravojne milicije krajnje desnice odgovorne su 13.500 nestalih, gerila krajnje ljevice za njih 5900, kriminalne skupine za 2600 i država za 2300 nestalih, navodi se u izvješću.
Vojna diktatura u Čileu (1973-1990) ostavila je za sobom 3200 nestalih, smatra Povjerenstvo za istinu, a argentinski vojni režim (1976-1983) oko 30.000, ocjenjuju humanitarne organizacije.
CNMH ističe da je prisilni nestanak jedna od “najstrašnijih” metoda kojima su se politički režimi i oružane skupine koristili kako bi nametnuli svoju vlast. “Taj oblik nasilja potiče golem strah, donosi dugotrajnu patnju, utječe na život obitelji kroz nekoliko naraštaja i paralizira čitave zajednice i društva”.
U Kolumbiji već više od 50 godina traje sukob u kojemu sudjeluju paravojne milicije, više od trideset gerilskih skupina i vojska i koji je ostavio više od 260.000 mrtvih i 6,9 milijuna raseljenih, ne računajući nestale.
