“Facebook je proveo psihološke eksperimente na svojim korisnicima bez njihovog pristanka. Izgradio je tajni višeslojni sustav kako bi svoje najpoznatije korisnike izuzeo od određenih pravila moderiranja sadržaja i potisnuo interna istraživanja o razornim učincima Instagrama na mentalno zdravlje tinejdžera. Pratio je pojedince diljem weba, stvarajući profile u sjeni ljudi koji se nikada nisu registrirali za Facebook kako bi mogao pratiti njihove kontakte. Kune se da će se boriti protiv dezinformacija i dezinformacija, dok zavarava istraživače koji proučavaju ove pojave i umanjuje doseg kvalitetnih vijesti na svojim platformama“, upozorava Adrienne LaFrance, američka novinarka, izvršna urednica časopisa The Atlantic, čiju kolumnu djelomice prenosimo.
> Slučaj prof. Marušića i The Lanceta: Narod.hr od Faktografa zatražio ispriku i demanti neistina
Ono na što ukazuje američka novinarka, portal Narod.hr redovito “osjeća na svojoj koži”. Naime Facebookov cenzor za Hrvatsku je GONG-ov Faktograf – koji se u svom radu često fokusira na portal Narod.hr, a upušta se i u ideološke ocjene sadržaja. Uz Faktograf, Narod.hr našao se i na meti bosansko-hercegovačkog portala Raskrinkavanje.ba, koji kao i GONG-ov Faktograf provjerava medijske objave i ima mogućnost smanjiti doseg portalima na društvenim mrežama. Portal Faktograf.hr, koji su u 2015. pokrenuli GONG i HND i koji je u 2016. za svoj rad dobio 300 tisuća eura od Googlea, od travnja 2019. je kao član International Fact checking Network dobio ovlasti ocjenjivati istinitost vijesti na Facebooku. HND više nije nakladnik Faktografa, a za Faktograf rade uglavnom novinari koji su radili na nekom od portala poput Indexa, Lupiga, N1 televiziji, Novom listu ili Novostima.
Neprijateljska strana sila
Facebook se ponaša kao neprijateljska strana sila; vrijeme je da se tako odnosimo prema tome, ističe Adrienne LaFrance, američka novinarka, izvršna urednica časopisa The Atlantic.
Godine 1947. Albert Einstein je, pišući u ovom časopisu, predložio stvaranje jedinstvene svjetske vlade za zaštitu čovječanstva od prijetnje atomske bombe. Njegova utopijska ideja nije uzela maha, sasvim očito, ali danas drugi vizionar gradi simulakrum kozmokracije.
Mark Zuckerberg, za razliku od Einsteina, nije sanjao Facebook iz osjećaja moralne dužnosti ili revnosti za mir u svijetu. Ovog ljeta populacija Zuckerbergovog nadnacionalnog režima dosegla je 2,9 milijardi mjesečno aktivnih korisnika, više ljudi nego što ih živi u dvije najmnogoljudnije nacije na svijetu – Kini i Indiji – zajedno.
Za Zuckerberga, osnivača i izvršnog direktora Facebooka, oni su građani Facebooka. Davno ih je upadljivo počeo nazivati ”ljudima” umjesto “korisnicima”, ali oni su i dalje zupčanici u ogromnoj društvenoj matrici, mesnati zalogaji podataka kako bi zadovoljili oglašivače koji su samo u prvoj polovici 2021. ulili 54 milijarde dolara – a zbroj koji nadilazi bruto domaće proizvode većine nacija na Zemlji.
BDP čini znakovitu usporedbu, ne samo zato što pokazuje na izvanrednu moć Facebooka, već zato što nam pomaže vidjeti Facebook kakav je on doista. Facebook nije samo web stranica, platforma, izdavač, društvena mreža, mrežni imenik, korporacija ili uslužni program. To su sve ove stvari. No, Facebook je, također, učinkovito neprijateljska strana sila.
To se jasno vidi u jedinstvenom fokusu na vlastitu ekspanziju; svoj imunitet na bilo koji osjećaj građanske obveze; njegova uloga u potkopavanju izbora; njegova antipatija prema slobodnom tisku; bešćutnost i oholost njegovih vladara; i ravnodušnost prema izdržljivosti američke demokracije.
Neki od najglasnijih kritičara Facebooka zagovaraju antimonopolsku regulaciju, poništavanje njegovih akvizicija, sve što bi moglo usporiti njegovu moć. No, ako razmišljate o Facebooku kao nacionalnoj državi-entitetu koji je u hladnom ratu sa Sjedinjenim Državama i drugim demokracijama-vidjet ćete da mu je potrebna strategija civilne obrane koliko i regulacija Komisije za vrijednosne papire.
Hillary Clinton rekla mi je prošle godine da je uvijek osjetila dašak autoritarnosti kod Zuckerberga. “Osjećam se kao da ponekad pregovarate sa stranom silom”, rekla je. “On je neizmjerno moćan.” Jedna od njegovih ranih mantri na Facebooku, prema Sheeri Frenkel i Ceciliji Kang u njihovoj knjizi “Ružna istina: Unutarnje Facebookove bitke za dominaciju”, bila je “kompanija nad zemljom”. Kad ta tvrtka ima svu moć same zemlje, linija poprima mračnije značenje.
Osnovne komponente nacionalnosti idu otprilike ovako: potrebna vam je zemlja, valuta, filozofija upravljanja i ljudi.
Kad ste imperijalist u metaverzumu, ne morate se toliko brinuti oko fizičkih površina – iako Zuckerberg posjeduje 1300 jutara Kauaija, jednog od manje naseljenih havajskih otoka. Što se tiče ostalih stavki na popisu, Facebook ih ima sve.
Facebook razvija vlastiti novac, sustav plaćanja temeljen na blockchainu poznat kao Diem (ranije Libra) za koji su se financijski regulatori i banke bojali da bi mogli odbaciti globalno gospodarstvo i desetkovati dolar.
Facebook zahtijeva strategiju civilne obrane isto koliko i propise Komisije za vrijednosne papire.
Zuckerberg je godinama govorio o svojim načelima upravljanja za carstvo koje je izgradio: “Povezanost je ljudsko pravo”; “Glasovanje je glas”; “Politički oglasi važan su dio glasa”; “Veliki luk ljudske povijesti savija se prema ljudima koji se okupljaju u sve većem broju.” On je te ideje proširio prema van u novoj vrsti kolonijalizma – s time da je Facebook učinkovito pripojio teritorije na kojima veliki broj ljudi još nije bio na mreži. Njegov kontroverzni program Free Basics, koji je ljudima nudio besplatan pristup internetu sve dok je Facebook bio njihov portal na webu, prožet je kao način da se povežu ljudi. No, njegova je prava svrha bila učiniti Facebook de facto internetskim iskustvom u zemljama diljem svijeta.
Ono što Facebook ponajviše posjeduje su, naravno, ljudi – ogromna populacija pojedinaca koji odluče živjeti pod Zuckerbergovom vlašću. U svojim spisima o nacionalizmu politolog i povjesničar Benedict Anderson sugerirao je da se nacije ne definiraju granicama, već maštom. Nacija je u konačnici imaginarna jer njeni građani „nikada neće poznavati većinu svojih sugrađana, upoznati ih, pa čak ni čuti za njih, ali u svijesti svakog živi slika njihova zajedništva“. Zajednice se stoga najviše odlikuju „stilom u kojem su zamišljene“.
Zuckerberg je uvijek pokušavao natjerati korisnike Facebooka da se zamisle kao dio demokracije. Zato se više naginje prema jeziku upravljanja nego prema korporacijskoj odredbi. U veljači 2009. Facebook je izmijenio uvjete pružanja usluge tako da korisnici nisu mogli izbrisati svoje podatke čak i ako napuste web mjesto. Bijes protiv Facebookovog nadzora uslijedio je brzo i glasno, a Zuckerberg je s nevoljkošću poništio odluku rekavši da je sve to bio nesporazum. U isto vrijeme, na svom je blogu predstavio koncept Facebookovih zakona o pravima i odgovornostima, pozivajući ljude da podijele svoje povratne informacije – ali samo ako su se prijavili s Facebookovim računom.
“Više od 175 milijuna ljudi koristi Facebook”, napisao je. “Da je to zemlja, bila bi to šesta najnaseljenija država na svijetu. Naši uvjeti nisu samo dokument koji štiti naša prava; to je upravljački dokument o tome kako se usluga koristi u cijelom svijetu. ”
Od tada se “Facebookovo stanovništvo” povećalo na 17 puta. Usput se Zuckerberg u više navrata predstavljao kao šef nacije Facebooka. Njegova opsjednutost svjetskom dominacijom čini se sudbinski unatrag-njegova dugogodišnja zaokupljenost Rimskim carstvom općenito i Augustom Cezarom posebno, digitalnom inačicom rizika koju je kodirao kao tinejdžer, njegovim trajnim interesom za ljudsku psihologiju i emocionalnu zarazu.
Godine 2017., u krivudavom manifestu o svojoj “globalnoj zajednici”, Zuckerberg je to izrazio ovako: “Općenito, važno je da upravljanje naše zajednice odgovara složenosti i zahtjevima njenih ljudi. Posvećeni smo tome da uvijek budemo bolji, čak i ako to uključuje izgradnju globalnog glasačkog sustava koji će vam dati više glasa i kontrole. ” Naravno, kao i u svakom poslu, Facebooku su važni samo glasovi njegovih dioničara. Ipak, Facebook osjeća potrebu da svoje ponašanje u potrazi za profitom prikrije lažnim izgovorom o vrlo demokratskim vrijednostima koje ugrožava.
Pretvaranje da svoje posljednje odluke prepušta vanjskim tvrtkama praznim imitacijama demokratskih tijela postao je koristan mehanizam za Zuckerberga da izbjegne odgovornost. On kontrolira oko 58 posto dionica s pravom glasa u tvrtki, no 2018. godine Facebook je najavio stvaranje svojevrsne pravosudne grane poznate, na orwellovski način, kao Nadzorni odbor. Ploča upućuje teške pozive na trnovita pitanja vezana uz moderiranje sadržaja. U svibnju je donijeta odluka kojom se potvrđuje suspenzija Donalda Trumpa na Facebooku. Facebook kaže da su članovi uprave neovisni, ali ih zapošljava i plaća.
Sada, prema The New York Timesu, Facebook razmišlja o formiranju svojevrsnog zakonodavnog tijela, povjerenstva koje bi moglo donositi odluke o pitanjima vezanim uz izbore, političkoj pristranosti, političkom oglašavanju, stranom miješanju.
Svi ti aranžmani otkrivaju što je doista Facebook: strana država, nastanjena ljudima bez suvereniteta, kojima upravlja vođa s apsolutnom moći.
Facebookovi branitelji vole tvrditi da je naivno sugerirati da je Facebookova moć štetna. Društvene mreže su tu, inzistiraju i ne idu nikamo. Pomiri se s tim. U pravu su da se nitko ne bi želio vratiti informacijskim ekosustavima 1980-ih, 1940-ih ili 1880-ih. Demokratizacija izdavaštva je čudesna; Još uvijek vjerujem da je trostruka revolucija interneta, pametnih telefona i društvenih medija nešto dobro za društvo. No to je točno samo ako inzistiramo na platformama koje su u najboljem interesu javnosti. Facebook nije.
Facebook je instrument širenja laži civilizacijskog kolapsa. Dizajniran je za tupu emocionalnu reakciju, smanjujući ljudsku interakciju klikom na gumbe. Algoritam neumitno vodi korisnike prema manje nijansiranim, ekstremnijim materijalima, jer to je ono što najučinkovitije izaziva reakciju. Korisnici su implicitno naučeni tražiti reakcije na ono što objave, što produžava ciklus. Rukovoditelji Facebooka tolerirali su promociju na svojoj platformi propagande, novačenja terorista i genocida. Ukazuju na demokratske vrline poput slobode govora, dok demontiraju samu demokraciju.
Sloboda uništavanja sebe je jedno. Sloboda uništavanja demokratskog društva sasvim je drugo.
Ta su licemjerja do sada već dobro uspostavljena kao i Zuckerbergova reputacija nemilosrdnosti. Facebook je proveo psihološke eksperimente na svojim korisnicima bez njihovog pristanka. Izgradio je tajni višeslojni sustav kako bi svoje najpoznatije korisnike izuzeo od određenih pravila moderiranja sadržaja i potisnuo interna istraživanja o razornim učincima Instagrama na mentalno zdravlje tinejdžera. Pratio je pojedince diljem weba, stvarajući profile u sjeni ljudi koji se nikada nisu registrirali za Facebook kako bi mogao pratiti njihove kontakte. Kune se da će se boriti protiv dezinformacija i dezinformacija, dok zavarava istraživače koji proučavaju ove pojave i umanjuje doseg kvalitetnih vijesti na svojim platformama.
Čak i i oni koji vjeruju u Facebook priznaju da je to mjesto za smeće, za hiperbolu, za laž – ali tvrde da bi ljudi trebali biti slobodni upravljati unosom takvih otrova. “Iako Facebook možda nije nikotin, mislim da je vjerojatno poput šećera”, napisao je dugogodišnji izvršni direktor Facebooka Andrew “Boz” Bosworth u dopisu 2019. “Kao i sve stvari, to ima koristi od umjerenosti … Ako želim jesti šećer i umrijeti ranom smrću, to je valjano stajalište.”
Ono što Bosworth nije uspio reći je da Facebook nema samo sposobnost otrovati pojedinca; to truje svijet. Kad je uključeno 2,9 milijardi ljudi, potrebna je umjerenost u opsegu, a ne umjerenost u osobnom unosu. Sloboda uništavanja sebe je jedno. Sloboda uništavanja demokratskog društva sasvim je drugo.
Facebook se prodao masama obećavajući da će biti izlaz za slobodno izražavanje, za povezivanje i za zajednicu. Zapravo, to je oružje protiv otvorenog weba, protiv samoaktualizacije i protiv demokracije. Sve to kako bi Facebook mogao okačiti vaše podatke pred oglašivače.
U određenoj ili drugoj mjeri, to je nešto što Facebook ima zajedničko sa svojom podružnicom Instagramom i konkurentima Googleom, YouTubeom (čiji je Google vlasnik) i Amazonom. Svi pozicioniraju svoje postojanje kao nešto plemenito – njihova je svrha, na različite načine, pomoći ljudima da podijele svoj život, dati odgovore na najteža pitanja i isporučiti ono što vam je potrebno kad vam zatreba. No, od behemota Facebook je najočitiji u svojim moralnim abdikacijama.
Facebooku treba da njegovi korisnici nastave vjerovati da je njegova dominacija danost, da zanemaruju ono što čini čovječanstvu i da svejedno rabe njegove usluge. Prihvaćanje statusa quo trebalo bi smetati svakome tko nastoji zaštititi individualnu slobodu i demokratsko upravljanje.
Regulatori su se s dobrim razlogom namjerili postaviti na Facebook, ali prijetnja koju tvrtka predstavlja za Amerikance mnogo je veća od njezinog monopola nad novom tehnologijom. Porast Facebooka dio je većeg autokratskog pokreta, pokreta koji nagriza demokraciju diljem svijeta jer autoritarni lideri postavljaju novi ton globalnom upravljanju. Razmislite kako se Facebook predstavlja kao protuteža velesili poput Kine. Rukovoditelji tvrtke upozorili su da bi pokušaji ometanja nesmetanog rasta Facebooka – na primjer reguliranjem valute koju razvija – bili dar Kini koja želi da njezina kriptovaluta bude dominantna. Drugim riječima, Facebook se natječe s Kinom onako kako bi to radila nacija.
Možda su Amerikanci postali toliko cinični da su odustali od obrane svoje slobode od nadzora, manipulacije i iskorištavanja. No, da su Rusija ili Kina poduzimale potpuno iste radnje kako bi potkopale demokraciju, Amerikanci bi se zasigurno osjećali drugačije. Smatrajući Facebook neprijateljskom stranom silom moglo bi natjerati ljude da priznaju u čemu sudjeluju i čega se odriču kada se prijave. Na kraju zapravo nije važno što je Facebook; važno je što Facebook radi.
Što bismo mogli učiniti zauzvrat? “Društveno odgovorne” tvrtke mogle bi bojkotirati Facebook, izgladnjujući ga od prihoda od oglasa na isti način na koji trgovinske sankcije lišavaju autokracije deviza. Međutim, u prošlosti su bojkoti velikih korporacija poput Coca-Cole i CVS-a jedva uspjeli napraviti nešto primjetno. Možda bi stalni zaposlenici Facebooka mogli lobirati za reforme, ali ništa osim masovnih odlazaka, koji bi onemogućili daljnji rad Facebooka, možda bi nešto postigli. A to bi zahtijevalo izuzetnu hrabrost i kolektivno djelovanje.
Korisnici Facebooka su skupina koja ima najviše moći zahtijevati promjene. Facebook ne bi bio ništa bez njihove pozornosti. Američki građani i oni iz drugih demokracija mogli bi izbjegavati Facebook i Instagram, ne samo kao izbor načina života, već i kao stvar građanske dužnosti.
Može li se okupiti dovoljno ljudi da sruše carstvo? Vjerojatno ne. Čak i da je Facebook izgubio milijardu korisnika, ostalo bi mu još 2 milijarde. No, moramo prepoznati opasnost u kojoj se nalazimo. Moramo se otresti shvaćanja da je Facebook normalna tvrtka ili da je njegova hegemonija neizbježna.
Možda će se jednog dana svijet okupiti kao jedan, u miru, kako je Einstein sanjao, nedjeljiv od snaga koje su pokrenule ratove i srušile civilizacije od antike. Ali ako se to dogodi, ako se možemo spasiti, to sigurno neće biti zbog Facebooka. Bit će to unatoč tome.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
