Globalni pokret rušenja spomenika povijesnim osobama diljem zapadnog svijeta postao je stvar svakodnevnice. Uopće se ne broji niti izvješćuje o srušenim kipovima, osim ako se dobro ne potrudite potražiti vijesti na nekim portalima ili medijima koji nastoje pratiti ovu sveopću pošast koja je zahvatila zapadni svijet.
Posve je jasno da iza globalnog pokreta rušenja spomenika stoje ljevičarske organizacije, od kojih su najpoznatije Antifa i Black Live Matters, te brojne druge manje organizacije i grupacije, koje se otvoreno ili manje otvoreno svrstavaju u spektar ljevičarske političke scene. I Black Live Matters od početka svog djelovanja politički se definira kao neoljevičarska skupina jer područje njegovog ideološkog djelovanja nije samo borba za prava crnačkog stanovništva već i LGTB ideologija, zagovaranje pobačaja, razaranje tradicijske obitelji, borba protiv klasičnog ustroja države s tendencijom anarhizmu (život u komunama), žestoko protivljenje kapitalizmu i dr.
Mahatma Gandhi, Winston Churchill, George Washington, Kristofor Kolumbo, Thomas Jeffersnon i drugi povijesni velikani bili su meta ovih rušiteljskih hordi, a neke od svojih namjera uspjeli su i ostvariti. I ne radi se samo o trgovcima robljem ili besprizornim robovlasnicima, dapače, radi se o ljudima od kojih mnogi imaju velike zasluge za uspostavu zapadne demokracije i blagostanja koje je još do nedavno bilo uzor i primjer cijelom svijetu. Da nije tako, ne bi cijeli svijet, doslovno sve moguće rase i nacije već preko 100 godina dolazile živjeti, raditi i tražiti svoju sreću u Americi, Europi i zapadnom svijetu. Devastacija i rušenje poprimilo je tolike razmjere da se danas radi o stotinama srušenih i oštećenih spomenika povijesnim osobama.
Hrvatskoj javnosti je ‘ispod radara’ prošlo da se poviješću na sličan način, slučajno ili ne, na početku svog mandata bavio i ljevičarski predsjednik Zoran Milanović. Koji mjesec prije globalnog pokreta rušenja spomenika u svijetu, hrvatski predsjednik i deklarirani ljevičar Zoran Milanović maknuo je sljedeće biste zaslužnih hrvatskih povijesnih osoba iz Predsjedničkih dvora, simboličkog središta hrvatske državnosti.
Milanovićeva meta ‘brisanja povijesti’ bili su:
- Franjo Tuđman
- Kralj Tomislav
- Ante Starčević
- Stjepan Radić
- Alojzije Stepinac
- Ivan Mažuranić
Zašto?
Očito je da su pozicije ljevice, kako u Hrvatskoj tako i globalno, takve da je potrebno izvršiti ‘brisanje povijesti’, ali glasno viču da je ‘povijesni revizionizam’ opasan.
Za mnoge ljude ovi pokreti ‘brisanja povijesti’ se čine kao nešto novo, ali za onoga koji poznaje teoriju i praksu komunizma s kraja 19. i cijelo 20. stoljeće poznato je da je ‘brisanje stare povijesti’ i pisanje ‘nove progresivne povijesti’ bio jedan od njihovih ultimativnih ciljeva. Sve komunističke revolucije, pa čak i one prethodne, pratilo je masovno rušenje spomenika, promjene imena gradova, promjene imena ulica, te doslovno pisanje nove i prilagođene povijesti za obrazovni sustav, kao i cjelokupno društvo.
Nakon završetka II. svjetskog rata, uspostave Jugoslavije i provedene komunističke revolucije u prvim poslijeratnim godinama dolazi do iste pojave: masovnog rušenja spomenika, promjene imena gradova, promjene imena ulica pa čak i prekopavanja grobova.
Primjera radi, u glavnom gradu Hrvatske, Zagrebu, odmah poslije rata preimenovan je središnji gradski Trg novim imenom: Trg Republike. Skidanje spomenika zaslužnom hrvatskom banu i borcu protiv strane hegemonije Josipu Jelačiću dogodilo se postupno, tek dvije godine kasnije 1947. godine, što znači da nije sve išlo preko noći. U pitanju je bio planirani proces.
Nakon rušenja starih spomenika počeli su, kao zamjena, nicati novi spomenici kao ‘znak nove povijesti’: glorificiranja i definiciranja ‘novog i pravednog komunističkog sustava’ koji je u stvarnosti bio neviđeni totalitarizam obilježen najtežim progonima, ubijanjima i nasiljem nad neistomišljenicima. Cijela Hrvatska postala je s vremenom veliki tepih preplavljen novim spomenicima i novom poviješću.
Sve je izgledalo kao da povijest prije 1945. ne postoji i kao da je svijet stvoren te godine.
Ono što je bitno istaknuti: bilo je to sustavno i od strane države nadzirano i organizirano. Sve je to napravljeno po uzoru na ‘majku svih revolucija’- rusku Oktobarsku revoluciju koja je to provela nasiljem na području cijelog Ruskog carstva.
O čemu se radi u nukleusu ideje brisanja povijesti?
Povijest ima dvije bitne kategorije koje snažno utječu na praktičan život čovjeka i cijelog naroda: ona je učiteljica života i čuvarica identiteta.
Kao učiteljica života, povijest daje „političku mudrost“ narodu kako da postupa i u kojem smjeru treba ići u teškim vremenima kada se lome ideologije i događaju društveni prevrati. Suvremeni primjer je mađarski i poljski narod koji na višestranačkim izborima već godinama pokazuje da je njegov put bitno drugačiji od onog kojeg preporučuju ili nameću političke elite iz Bruxellesa.
Najvažnija stvar povijesti u praktičnom životu čovjeka i naroda je očuvanje identiteta.
Čovjek se ne rađa ni otkuda ili iz nekog vakuuma na ovaj svijet, već u određenoj obitelji, sredini, selu, gradu i narodu kojem pripada. To bitno oblikuje njegov identitet koji postaje i dio njegove osobnosti, sa svim dobrim utjecajima na život koje to nosi kao i onim drugim. Čovjek jednostavno ne može pobjeći od toga da želi i da ima svoj identitet pa čak i oni ljudi koji to negiraju.
Život bez identiteta jednostavno ne postoji kao takav.
Čak i anarhisti koji negiraju identitete imaju svoj identitet u anarhizmu, a posve sigurno svaki od njih, htio ili ne, ima identitet u svojoj obitelji i sredini iz koje dolazi.
Identitet je čovjekova nužnost i bit.
Identitet je nužnost i bit jednog naroda.
Zato je brisanje povijesti važno jer se time brišu stari identiteti i stvaraju novi po mjeri kreatora novog poretka. Time se razaraju temeljni identiteti stvarani stotinama godina, a nadogradnja života zamjenjuje nečim posve novim i nepoznatim. U tom smislu možemo promatrati i višegodišnje pokušaje brisanja istine o Domovinskom ratu koji je temeljni identitet suvremenog hrvatskog naroda. Da je provedena ideja koja je imala namjeru Oluju proglasiti genocidnom akcijom, što je bila želja ne samo Srbije već i brojnih utjecajnih skupina u Hrvatskoj, danas bi hrvatski narod imao bitan identitetski problem.
Zoran Milanović je jednim potezom maknuo biste najvažnijih hrvatskih povijesnih velikana. U svijetu se danas događa masovno brisanje i rušenje povijesnih velikana Zapada, a ne samo robovlasnika.
Je li micanje bista s Pantovčaka slučajnost ili je to dio trenda koji je došao sa Zapada u hrvatsku ljevicu? Možemo li očekivati masovnije prelijevanje događanja sa Zapada u Hrvatsku i stvaranje nove povijesti po već viđenim obrascima 1945. godine?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
