Nakon što smo se u prethodnom članku Albanska vojska u 20. stoljeću – promjene ili nastavak ovisnosti (I.) ukratko uveli u temu o albanskoj vojsci i Albaniji sredinom 20. stoljeća sada ćemo opisati pojedine utjecaje koji su usmjeravali procese u Albaniji. Područje je današnje Albanije bilo zanimljivo velikom broju sila, što svjetskih, što europskih i regionalnih tijekom mnogih stoljeća pa tako i u 20. stoljeću. Na osnovi tih saznanja možemo shvatiti i pojedine suvremene procese.
Jugoslavenski utjecajni vjetrovi
Utjecaj KP Jugoslavije na KP Albanije, a nakon Drugog svjetskog rata Jugoslavije na Albaniju seže još od samih početaka spomenutog rata. Ukratko opisujući situaciju prema odluci Moskve tijekom 1941. godine članovi KPJ odlaze u Albaniju. Stupaju u kontakt s komunistima iz Korçija i Skadra. Iz uspostavljenih kontakata će se osnovati KP Albanije. Od tada KPJ pomaže novoosnovanoj partiji u organizacijskim i ideološkim pitanjima, a vidjet ćemo kasnije i u vojnim. Za razliku od drugih budućih komunističkih vlasti na prostoru Jugoslavije i Albanije Crvena armija i samim time Sovjetski Savez nije direktno sa silom pomogao pri stupanju na vlast komunističkim partijama. To je jedan od glavnih razloga zašto neposredno nakon rata Jugoslavija i Albanija stvaraju svojevrsni prisniji odnos. Sve u svemu je izgledalo da „stariji brat“ Sovjetski Savez sve više gubi utjecaj na Balkanu što se tiče unutrašnjih poslova spomenutih država.
Neposredno nakon što je prošlo godinu dana od kraja rata u Tirani se 9. srpnja 1946. godine potpisuje sporazum o prijateljstvu i zajedničkoj suradnji između Jugoslavije i Albanije. Pod jednom se točkom navodi da u slučaju vojnog napada neke treće strane na jednu od strana nenapadnuta strana mora sve svoje potencijale dati na raspolaganje napadnutoj strani. Nakon uspostavljenog sporazuma uslijedilo je veće jugoslavensko investiranje u albansku vojsku. Uz blagoslov političkih vrhova, a prema dogovoru albanskog i jugoslavenskog stožera jugoslavenski su vojni savjetnici nadgledali primjenu uputa i pravila u vojsci. Sve u svemu je albanska vojska prihvatila jugoslavensku vojnu doktrinu, organizaciju, obuku, oružje i streljivo, ustroj postrojbi i drugo. Kada se sve uzme u obzir vrijednost je svega spomenutoga u razdoblju od 1945. godine do 1948. godine oko 70 milijuna dinara. Uzimajući sve navedeno u obzir nameće se pitanje koji su motivi bili Jugoslavije da pomaže Albaniji, odnosno Albanije da prihvaća pomoć. Josip Broz-Tito, odnosno samim time KPJ i Jugoslavija smatrali su se pravim nositeljima komunizma na prostoru jugoistočne Europe i Balkana. Preko Albanije su učvršćivali svoj položaj u komunističkom svijetu. Pokušavali su širiti svoju sferu utjecaja i širiti ideju komunizma na primjeru Grčke. KP Albanija i država Albanija je sve čvršćom suradnjom sa sjevernozapadnim susjedom osuvremenjivala svoju infrastrukturu, gospodarstvo, ali i vojsku što je vidljivo iz navedenoga. Ipak je sve veći utjecaj Jugoslavije na polju vojske i gospodarstva nekimaiz albanskog vojnog vrha sve manje odgovarao od kraja 1947. godine.
Na neki način samom prirodom stvari, odnosno procesa nekadašnji su se jugoslavenski savjeti počeli pretvarati u zapovijedi koje se moraju prihvatiti bez rasprave. U takvim okolnostima dolazi do već opisanih otkaza i sukoba unutar vojnih i političkih krugova u Albaniji. Što se tiče položaja i mišljenja Envera Hoxhe do 1948. godine već je bilo ukratko spomenuto. On je cijelo vrijeme prihvaćao investicije Jugoslavije. Između ostalog je još u siječnju 1948. godine napominjaoda odobrava spajanje vojske, gospodarstva i države s Jugoslavijom u federaciju ili konfederaciju. Ipak se treba napomenuti da kao i prije pa i tada navodi da sve navedeno mora biti po volji J. V. Staljina, KP Albanije i naroda. Iz toga možemo zaključiti da je Enver Hoxha od 1945. godine do 1948. godine osluškivao situaciju na Kremlju. Zapravo je slušao i pratio mišljenje tadašnjeg glavnog komunističkog vođe i ideologa J. V. Staljina. Kako je već navedeno u prethodnom članku Staljinovo je mišljenje odlučivalo o konačnom smjeru Envera Hoxhe i Albanije sredinom 1948. godine. U nastavku će teksta biti više riječi o položaju vojske nakon prekida odnosa s Jugoslavijom i o sovjetskom utjecaju na potonji sloj društva.
Više možete čitati u:
Brown, Archie. The Rise and Fall of Communism. London: The Bodley Head, 2009.
Gleni, Miša. Balkan 1804.-1999.: nacionalizam, rat i velike sile. Sv. 2. Prevele Dragana Starčević i Olivera Nićiforović-Babac. Beograd: Standard 2, 2001.
Judt, Tony. Postwar: A History of Europe Since 1945.London: Vintage Books, 2010.
Odom, William E. The Collapse of the Soviet Military. London: Yale University Press, 1998.
Qazimi, Pëllumb. Albanija: vojska i strani utjecaji ( 1912.-1991. ). Preveo Ivan Zrinušić. Zagreb: Alfa, 2013.
West, Richard. Tito and the Rise and Fall of Yugoslavia. London: Faber Finds, 2009.
Zlatar, Pero. Enver Hodža: politička biografija. Beograd: Izdavačka radna organizacija „Rad“, 1986.
