Nizozemska vlada potvrdila je da bi plan za legalizaciju medicinskog ubijanja djece u dobi od 1 do 12 godina trebao postati zakon prije kraja godine. Zakon bi dopustio medicinski potpomognutu smrt za djecu u slučaju “nepodnošljive i beznadne fizičke patnje” onda kada liječenje ne pomaže.
Mediji koriste izraz “eutanazija”, no pravno će to biti nešto drugo: primjena protokola “na kraju života” o kojem odlučuju medicinski stručnjaci u dogovoru s roditeljima. U običnom jeziku, međutim, izraz “eutanazija” odgovara onome što se postavlja, prenosi LifeSite.
Medijska kampanja koja je prethodila ovoj inicijativi više od godinu dana — i sudjelovanje nizozemskog tiska najvećim dijelom temeljeno na “olakšanju” roditelja, koji su prikazani kao nemoćni pred mukom dječje bolesti — omogućilo ovo.
1 od 20 smrtnih slučajeva povezano s eutanazijom
Nizozemski zakoni doveli su do toga da se 1 od 20 smrtnih slučajeva u zemlji 2022. godine smatra povezanim s eutanazijom. Slučajevi koji opravdavaju eutanaziju uključuju psihičku patnju; pogoršanje kognitivne bolesti; višestruke tegobe (nijedna nije smrtonosna), demencija popraćena prethodnim zahtjevom za eutanaziju; i eutanazija za parove. Eutanazija maloljetnika (od 12 do 16 godina uz pristanak roditelja, zatim do 18 godina bez pristanka, iako roditelji moraju biti uključeni u raspravu) moguća je od nizozemskog zakona o eutanaziji, prvog u svijetu, koji je stupio na snagu 2002.
Za bebe mlađe od godinu dana, u Nizozemskoj je od 2004. moguće namjerno medicinsko ubijanje u skladu s Protokolom iz Groningena koji su uspostavili pedijatri i sudski službenici u tom gradu kako bi se pozabavili slučajevima u kojima je “jedini način da se prekine bol” ili patnja djeteta bilo bi “pustiti pacijenta da umre prema pažljivim postupcima” bez podizanja optužnice za ubojstvo.
“Odabrana smrt” za sve u Nizozemskoj
Promjena koju je zatražio nizozemski ministar zdravstva Ernst Kuijpers, i za koju se očekuje da će je provesti izvršna vlast nakon što se konzultiraju s pružateljima zdravstvenih usluga o mogućim kriterijima i protokolima za njezinu primjenu, proširit će upotrebu Groningenskog protokola, ovlašćujući “aktivan završetak života” za “dobrobit” djece između 1 i 12 godina, ali sine qua non uvjeta izraženog osobnog zahtjeva.
>800 000 francuskih zdravstvenih djelatnika odbacuje eutanaziju
Za nastavak će biti potrebno zeleno svjetlo dva liječnika i izričit pristanak oba roditelja. Liječnik koji je izravno odgovoran za dijete također će morati biti siguran da se “protokol o kraju života” neće primjenjivati protivno osobnim željama djeteta. Povjerenstvo za procjenu bit će odgovorno, u suradnji s državnim odvjetništvom, za provjeru usklađenosti sa zakonskim zahtjevima od slučaja do slučaja.
U pismu vlade kojim je Kuijpers objavio svoju namjeru navodi se da u nekim slučajevima, nekih 5 do 10 godišnje, dijete pati tako da palijativna skrb ne može pružiti olakšanje.
Eutanazija postaje normalna
Primjeri koji se daju da bi se opravdalo namjerno ubijanje su sigurno užasni. Međutim, gotovo kao da je eutanazija jedino rješenje. Lako je razumjeti zašto u nizozemskom kontekstu eutanazija postupno postaje norma, točnije, normalna stvar. Pet posto smrtnih slučajeva eutanazijom mali je udio, ali dovoljno je da je svaki Nizozemac imao rođaka, prijatelja ili kolegu koji je doživio “izabranu” smrt i da se društveno odobravanje široko proširilo. I nema razloga za poboljšanje palijativne skrbi u Nizozemskoj.
>Potpomognuto samoubojstvo u Kanadi ruši rekorde
Time se otvaraju vrata nametanju smrti najslabijima od strane trećih osoba pravdajući percepcijom njihove patnje. Ovo je zapravo prvi korak prema masovnoj eliminaciji svih onih koji još ne mogu ili više ne mogu izraziti vlastitu volju. Naravno, nema sumnje da izražavanje volje osobe na bilo koji način opravdava eutanaziju ili “izabranu smrt”. Ali trenutno stanje u Nizozemskoj pokazuje da je legalizacijom eutanazije pripremljen teren za smrt koju su odabrali drugi.
